TV duel generalne direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović, direktora Opće bolnice „Dr Abdulah Nakaš“ i predstavnika Kliničkog centra Tuzla Zlatka Ercegovića, šefa Odjeljenja spinalne neurohirurgije u programu TV Hayat pokazao je kako se čak ni u dobro kontroliranoj emisiji ne može predvidjeti na čemu će izbiti konflikt, niti kakav će se „medvjed istjerati sa dna pećine.“ A konflikt je nastao oko toga – šta jeste, a šta nije istina.
„To su insinuacije… kolega pričate gluposti… to su budalaštine… nemojte prenositi tračeve“, bili su odgovori Sebije Izetbegović na nastojanja Zlatka Kravića da objasni kako je projekat pripajanja Opće bolnice Kliničkom centru bio zapravo pokušaj gašenja Opće bolnice. Sebija Izetbegović je na sebi svojstven način, bezobrazno, agresivno i sa pozicije centra moći nastojala nametnuti svoju verziju događaja koja se, međutim, počela raspadati u samoj emisiji prošlog ponedjeljka uveče, da bi na press konferenciji u Općoj bolnici u srijedu postalo jasno da je direktorica KCUS-a u emisiji uživo izgovorila nekoliko laži, a da je čitav marifetluk od prije dvije i po godine oko Opće bolnice bio – krivično djelo!
IT tehnologijom otkriveno uništavanje nezakonitih dokumenata ?
Tok ove „presice“ uglavnom je poznat. Iako su njeni učesnici djelovali suzdržano i oprezno, postalo je jasno da oni danas raspolažu – dokumentima o nezakonitom pokušaju ukidanja ove bolnice te da je Sebija Izetbegović s tom ciljem formirala grupu „stručnjaka“ koji su trebali pripremiti dokumente, a koje bi zatim organi Kantona Sarajevo i Federacije BiH djelovanjem SDA većine aminovali i tako legalizirali. Stručni tim za izradu dokumenata o „pripajanju“ osim Sebije Izetbegović činili su: Edita Kalajdžić, sekretar Vlade FBIH i ujedno predsjednica NO KCUS-a, Snježana Bodnaruk, sekretar Ministarstva zdravstva FBIH, Zilha Ademaj, ministrica zdravstva KS, Amra Karić, savjetnica generalne direktorice KCUS-a za ekonomsko-finansijske poslove, Sanela Adžović iz Vlade FBiH, dr Enra Suljić-Mehmedika, u to vrijeme v.d. direktorice KCUS-a, Muvedeta Čedić-Butmir, tada i sada pomoćnica direktorice za finansije i neizostavna u svim mutnim radnjama, Alma Pehlić, pomoćnica direktorice za pravne poslove i Safeta Borovac iz ZZO KS. Tehnički poslovi nisu mogli proći bez Vildane Macić, sekretarice generalne direktorice Izetbegović. Sjetimo se, tada se nakon protesta javnosti i otpora većine osoblja Opće bolnice taj plan izjalovio, premijer Konaković je reterirao u svojoj dotad slijepoj podršci Izetbegovićima i bolnica je opstala. Međutim, gdje su od 2015. godine pa do sada bili dokumenti iz kojih je vidljivo da su oni svjesno i smišljeno nastojali ukinuti Opću bolnicu kao ustanovu, isprazniti zgradu (!) i osoblje prevesti na Koševo ili na biro za nezaposlene ?
„Način na koji sam došao do dokumenata… do njih sam došao na način koji je poznat i Tužilaštvu, predstavio sam ih Tužilaštvu i tražio od njih da dođu do dokumenata na legalan način.” rekao je za medije dr Dragan Stevanović koji je nakon spoznaje o sadržaju i o očiglednoj inkriminiranosti dokumenata pozvao Tužilaštvo KS da djeluju. Ovo Tužilaštvo je još 2016. godine istraživalo sumnjivo potpisivanja „zahtjeva za prelazak“ na KCUS. „Ispituje se slučaj potpisivanja saglasnosti za prelazak zaposlenika Opće bolnice u UKCS“, objavljeno je tada iz press-službe, ali nakon toga je svako istraživanje naglo prekinuto. Šta se sada nakon dvije i po godine zapravo dogodilo ?
Sebija Izetbegović je sa navedenim timom krajem 2015. i početkom 2016. godine sačinila niz odluka o reorganizaciji Opće bolnice sa ciljem da se ona ugasi, briše iz registra i pripoji KCUS-u. Ali, tu pripremu nije u zakonskoj proceduri pratila ni Vlada, ni nadležni odbori, nego isključivo pomenuta zatvorena grupa i u tome je nezakonitost tih radnji. Da su te odluke tada progurane na vladama KS i FBiH i u skupštinama, kriminal bi bio „pokriven papirima nadležnih organa“ i građani Sarajeva bi vjerovatno ostali bez Opće bolnice. Međutim, kako je sve propalo, pojedinim članovima Sebijine ekipe je postalo jasno da su ustvari spriječeni u izvršenju krivičnog djela i da bi to neko mogao istraživati (te članove kriminalne grupe, ne „kuma“) pa su pristupili – uništavanju tragova !
Prije odlaska na KCUS Sebija Izetbegović & co. su angažirali informatičara čiji je zadatak bio da sa kompjutera u bolnici obriše sve fajlove spornih dokumenata, a koji bi ih mogli teretiti, da kompjutere zatim formatira i time, kako su mislili, ukloni sve tragove kriminalne djelatnosti. Naređeno – učinjeno.
U nastavku priče TBT neće imenovati ljude iz Opće bolnice koji su uočili „praznine“ na memorijskim diskovima ostavljenih kompjutera i pisanim arhivama, kako se ne bi narušavao i kontaminirao postupak koji vodi Kantonalno tužilaštvo KS. U osnovi priče je zapravo intelektualni sukob loših studenata medicine i informatike i odlikaša. Vrlo stručno lice iz oblasti IT tehnologija (ili više njih) primijenivši sofisticirane programe i znanje uspjelo je „vratiti“ uništene memorije i restaurirati sve uništene fajlove dokumenata. I na kraju, uz jedan klik na opciju „print“ postalo je i crno na bijelo jasno da je cilj planiranog djelovanja ove grupe sa Sebijom Izetbegović na čelu bilo uništavanje Opće bolnice „Dr Abdulah Nakaš“.
„Ne treba nam Opća bolnica jer je vlasnik FNRJ!“
Među dokumentima koji su „izronili“ našla se i obimna „Studija o opravdanosti pripajanja JU Opća bolnica „Prim.Dr. Abdulah Nakaš KCUS-u“ datirana u decembru 2015. TBT je došao u posjed ovog dokumenta (slika 1), a nakon uvida u tekst smo se uvjerili u ozbiljnost namjere i posvećenost ovom „projektu“. Naime, ovaj dokument od preko 100 stranica nudi veliki broj podataka koji otkrivaju da Sebija Izetbegović u mnogim javnim nastupima manipulira istima, mijenja ih, prikriva, prešućuje, različito tumači ili jednostavno često – laže.
Temeljnu laž iz TV emisije, da tobože nije imala namjeru ugasiti bolnicu i da je nije namjerno potkopavala, razotkrili su već doktori Kravić i Stevanović u medijima. A u dva od brojnih zaključaka iz navedene studije navodi se da „Opća bolnica i KCUS obavljaju iste vrste djelatnosti što dokazuje dupliciranje dijagnostičkih i terapijskih postupaka… te zato… može se zaključiti da je fuzija KCUS-a i Opće bolnice – opravdana.“ (slika 2) Već ovaj zaključak dokazuje namjeru.
Argumentacije da je to „opravdano“ idu od „statističkih pokazatelja neuspješnosti“ do nebuloza o razlozima zašto treba ugasiti Opću bolnicu. U zaključku na strani 33 autori lamentiraju kako za renoviranje objekta treba 12 miliona KM, ali „…da je kao titular Opće bolnice (tj. vlasnik) u ZK registru upisan državni sekretarijat za poslove narodne odbrane FNRJ pa je ekonomski neopravdano ulagati u tuđu imovinu“ ! (slika 3) Dakle, članovi grupe vrijeđaju memoriju građana koji se sjećaju da je Vojna bolnica nakon rata već obnavljana donacijama i budžetskim sredstvima bez pravno-ekonomske bojazni da će se pojaviti FNRJ tražeći svoj objekat. Naravno, sve je to bilo prosipanje magle koja je trebala prikriti stvarne i krajnje namjere čelnika režima sa ovim objektom. Da se razumijemo, tu ne bi bilo nikakve „fuzije“, nego je osnovni cilj bio da se zgrada bolnice isprazni, a u bliskoj budućnosti da ona postane poprište nove investicije „biznismena iz arapskih zemalja“ u novi centar za medicinski turizam za visoko platežnu klijentelu. I da dodamo, od ovog projekta se nije odustalo, ali će „investitor sa istoka“ (inače, svi ga vrlo dobro znamo) projekat morati dislocirati, kako čujemo, nedaleko od Sarajeva.
Priča o 100 miliona duga je – laž, a pacijenti se svjesno zakidaju !
Sljedeći argument protiv opstanka Opće bolnice iz Studije bio je slaba iskorištenost kapaciteta (slika 4) pa se navodi da „…iskorištenost u protekle tri godine u kontinuitetu opada.“ Ovim Izetbegović nesvjesno otkriva vlastiti neuspjeh tokom svog trogodišnjeg upravljanja bolnicom koristeći ga sada kao argument za svoju nakanu. S druge strane, Kravić i Stevanović otkrivaju da je pad iskorištenosti tokom njenog mandata zapravo bio posljedica „prakse odbijanja i preusmjeravanja pacijenata na Koševo“. Ovim smanjivanjem broja usluga u Općoj bolnici Izetbegović je svjesno štedila novac dobijen od ZZO KS i namjerno opterećivala KCUS slanjem oboljelih koje je ona morala zbrinuti u svojoj bolnici na sekundarnom nivou zaštite. Došavši na KCUS od januara 2016. često je zamjerala kako se na Koševu rade najbanalnije pretrage pa je započela sa istom praksom – slanjem pacijenata prema Općoj bolnici i drugim ustanovama, smanjenjem broja usluga i štednjom novca dobijenog od ZZO KS i Federalnog ZZOiR. I onda dolazimo do najspornijih pitanja njenog finansijskog i stručnog „uspjeha“. Mantra Sebije Izetbegović o zatečenih 100 miliona duga od prethodnog menadžmenta ne bi mogla postati istina ni da se 1000 puta ponovi, jer je najobičnija laž. Također, mantra o uštedama novca, ali bez štete po pacijente i njihovo zdravlje je još veća i opasnija laž. Naime, nju demantira upravo ovaj njen dokument – Studija o opravdanosti pripajanja – u kojem na strani 103 govoreći o KCUS-u kaže: „…nisu moguće uštede u većem obimu, a da se pri tom ne bi ugrozila kvaliteta i efikasnost u pružanju zdravstvenih usluga.“ (slika 5)
Sebija Izetbegović posljednje dvije godine i pored masovnog negodovanja pacijenata zbog oskudice lijekova, opreme, pribora i doktora na koševskim klinikama tvrdi da „pacijenti sve dobiju i usluga je vrhunska.“ Iz ovog dokumenta sada vidimo da je još u decembru 2015. bila svjesna da je nemoguće tako štedjeti, ali da je ipak išla na zakidanja pacijenata na terapijama a ljekara na priboru i uslovima rada. To potvrđuje i Izvještaj o radu i poslovanju KCUS-a za 2017. godinu koji je mutnim radnjama dobio prolaznu ocjenu nezavisnog revizora (ali o tome drugi put). Ne liči li ovo na monstruozno, nezakonito i namjerno „ugrožavanje zdravlja ljudi“ ?
A sada o dugu. U nastavku istog zaključka na str. 103 stoji konstatacija: „… stanje ukupnih obaveza KCUS iznosi 79 mil. a od toga je prispjelo za plaćanje cca 44 mil.“ Radi se o podatku iz decembra 2015. godine, što znači da je teret vraćanja u trenutku njenog dolaska na Koševo u januaru 2016. bio 44 miliona, ostatak je sadržan u kupljenoj a neplaćenoj opremi, materijalu i uslugama, a „100 miliona duga“ je najobičnija izmišljotina Sebije Izetbegović. Čemu je služila ? Vrlo jednostavno, napuhivanju vlastitog uspjeha, sticanju simpatija javnosti i biračkog tijela, kriminaliziranju protukandidata na željenoj poziciji i obračunu sa njima, prikrivanju stvarnih loših namjera prema ovom društvu i državi, zadovoljavanju bolesne ambicije i sujete… ili ko zna čemu iz njene lične i profesionalne anamneze.
U svakom slučaju otkriveni dokumenti su sasvim razotkrili nemoralnu i nezakonitu namjeru još aktuelne generalne direktorice KCUS-a i njene organizirane grupe. Kako TBT nezvanično saznaje, u nadležnom Tužilaštvu je već pripremljena bar jedna optužnica, ali poznajući praksu domaćeg pravosuđa ne treba očekivati da će se išta dogoditi prije 7. oktobra i općih izbora ili bar dok Predsjednikova Supruga ne stekne poslanički imunitet, a time i zaštitu od krivičnog procesuiranja. A što se tiče ostalih članova „organizirane grupe za pripajanje bolnice“, neki za vratom imaju i druge brige zbog veze sa „slučajem Dženan Memić“, ili sa finansijskim malverzacijama više godina unatrag (što SIPA upravo istražuje), ali je moguće i da će se ponoviti stara priča o samo sitnim ribama u mreži. (Nastaviće se)
(TBT – Istraživački tim)