Riječna plaža trebalo je da bude ljetni poklon gradonačelnice Rima Virginije Raggi sugrađanima. Nazvana “Tiberis” po drevnom imenu za glavni vodeni put u Rimu, plaža je bila promovirana kao rimski odgovor na parišku Senu i njen prateći program.
Ali kada je konačno otvorena prošlog mjeseca poslije sumnji da li će ikada biti otvorena s obzirom na to da je sezona već bila gotova, sa ležaljkama i suncobranima i dva terena za odbojku na plaži i kioscima, neki su je odbacili uz komentar da je premala i da je prekasno.
Umjesto da postane simbol progresivne uprave partije Raggijeve, Pokreta pet zvijezda, Tiberis je postao još jedan razlog nezadovoljstva stanovnika Rima gradonačelnicom.
Na društvenim medijima mogu se vidjeti šale kako je plaža u naseljenom kvartu Rima najbolje opremljena za najneprijatnije stanovnike Tibra – pacove. Drugi su se žalili da je za razliku od drugih evropskih glavnih gradova poput Berlina ili Kopenhagena, gdje postoje i bazeni ili dijelovi pogodni za kupanje, Rim svojim znojavim građanima na Tiberisu ponudio samo tuševe u plastičnim kabinama.
“Mnogo netretirane kanalizacije ispušta se u Tibar koji je veoma zagađen”, kaže Giorgio Zampetti, generalni direktor italijanske asocijacije za brigu o okolini „Legambiente“. “To je šteta i to je pitanje koje mi često potežemo.” Ali čišćenje reke bilo bi ogroman i skup poduhvat za grad.
“Plaža bez vode je pomalo smiješna”, kaže Tom Renkin, bivši direktor neprofitne organizacije Tevereterno koja promovira umjetničke projekte za Tibar. On je dodao da je grad mogao “smisliti nešto bolje”.
Ne pomaže ni to što su rimski listovi prenijeli da je grad postigao tajni dogovor sa lokalnim bosom sa nadimkom Zoro 1 kako plaža ne bi bila vandalizirana. Gradski zvaničnici su to odbacili kao “lažne vijesti”.
Drugi kažu da je grad propustio važnu priliku da ponovo uspostavi vezu sa Tibrom koji je nekada bio važan dio identiteta italijanskog glavnog grada a danas je mahom zanemaren i zapostavljen.
Prema legendi, Rim je osnovan na obalama Tibra gdje je Romula i Rema, mitske blizance i osnivače grada, spasla vučica. Visoki bedemi podignuti su pored Tibra posle katastrofalnih poplava 1870, odvojivši grad od rijeke, ali vjekovima prije toga Rimljani su imali direktan pristup rijeci.
Proteklih godna, restorani i barovi počeli su da se otvaraju duž Tibra privlačeći stanovnike i turiste. Ali gradske vlasti nisu imale rješenja za dugotrajno zapostavljanje rijeke.
Tiberis je trebalo da bude početak.
Jednog popodneva Marta di Mateo koja živi pet minuta od Tiberisa kaže da je “Tiberis golica” jer je to “kao da imate plažu ispred kuće”.
Ona je odbacila kritike na račun projekta. “Činjenica je da prije nije bilo plaže a sada je ima. Hajde da uživamo u njoj.”
(TBT, NYT)