U BiH službeno nema terorističkih organizacija, ali je bilo terorističkih djela, što je samo po sebi pomalo paradoks. Dakle, službena verzija dražvnih sigurnosnih i pravosudnih institucija je da su pojedinci počinili nekoliko teških terorističkih napada s tragičnim posljedicama gubitka nekoliko ljudskih života, ali, opet, službeno, iza tih krvoprolića nisu stajale terorističke organizacije.
Neriješena ubojstva
Uostalom, vehabijski, odnosno selefijski pokret, koji je vrbovao te nesretne i opake ljude za mučka ubojstva, nije zabranjen, tek je represiju prema njihovim regrutnim centrima, paradžematima, pokrenula domaća Islamska zajednica u BiH. U našoj zemlji nisu sijali smrt samo bradati sljedbenici smrvljene Islamske države, nego i plaćene ubojice, državna mafija ili kako ih u zadnje vrijeme vole oslovljavati, ‘odredi smrti’.
Prema tvrdnjama nekih političkih čelnika i analitičara svaki naš nacionalni vođa ima svoj ešalon odanih batinaša i likvidatora, pokrivenih državnom institucijom kao jamstvom da ubojica nikad neće biti otkriven. Nekadašnji ratni zapovjednik Armije BiH, general Sefer Halilović, čija je obitelj bila izložena atentatu i surovoj likvidaciji supruge, kao iskusni obavještajni vuk samo podsjeća da, kada država ubija, onda se tragovi prikriju i likvidator ostaje vječna nepoznanica.
I doista, nitko niti nakon više od dva desetljeća ne zna tko je okrvavio ruke na Sulejmanu Ugljenu, Jozi Leutaru, generalu Šantiću, supruzi i zetu generala Halilovića, Ramizu Delaliću, tko je mučki pobio hrvatske policajce u Središnoj Bosni.
Nekadašnji predsjednik RS-a Dragan Čavić ovih dana proziva ‘državnu mafiju’ u RS-u i upozorava na nerazjašnjena ubojstva Milana Vukelića, Milana Vujičića, Nebojše Čubrilovića, Čede Đokića, Davida Drgagičevića… U svim tim slučajevima nisu pronađene ubojice i istraga se još uvijek vodi protiv NN lica. Zanimljivo je kako je upravo Čavić u nedavnom slučaju pokušaja ubojstva novinara Kovačevića MUP-u podnio izvješće protiv NN osoba. Iako, srećom, u BiH još od zvjerske likvidacije dvojice pripadnika Oružanih snaga BiH u Rajlovcu kod Sarajeva, nije bilo terorističkih napada, ovih dana se u sarajevskim političkim i analitičkim krugovima povela jedna vrlo intrigantna rasprava o terorističkim organizacijama u našoj državi.
FETO
Tu je raspravu zapravo isprovocirao bošnjački član Predsjedništva BiH i šef SDA Bakir Izetbegović, teško je ustvrditi nesvjesnim, ali zasigurno površnim i neopreznim pristupom jednom uvezenom problemu. U fokusu debate je pokret FETO turskog disidenta i radikalnog klerika Fetulaha Gulena kojeg je službena Ankara i turski predsjednik Taip Erdogan proglasila terorističkom organizacijom, a Gulena terorističkim vođom koji je, po Erdoganu, predvodio neuspjeli vojni puč prije dvije godine s namjerom da baš Erdoganu skine glavu s ramena i preuzeme vlast u toj mnogoljudnoj zemlji.
Nakon tog krvoprolića po turskim gradovima, počeo je bjesomučni lov na Gulena i njegove pristaše. Ta se haranga ubrzo proširila i na regiju pa je na Kosovu bilo čak i špijunskog kidnapiranja. Bošnjački vođa Bakir Izetbegović, kao veliki prijatelj Taipa Erdogana je bespogovorno je stao na njegovu stranu i pristao da se pristalice Fetulaha Gulena protjeraju iz BiH, a sve obrazovne institucije ugase. I tu se u ovoj najnovijom polemici na sarajevskoj sceni povlači nekako posve logična paralela.
Iznesena je teza da se ‘Pokret FETO’ kojeg turske vlasti, dakle, smatraju Fetulahovom terorističkom organizacijom, u Bosni i Hercegovini se službeno, naravno, ne nalazi na listi terorističkih organizacija. No, ova činjenica ne sprječava predsjednika SDA Bakira Izetbegovića i pojedine medije u zemlji da bez ikakve institucionalne klasifikacije ovaj pokret i u BiH okarakteriziraju kao teroristički. Na taj način se, valjda, dodvoravaju AK partiji u Turskoj“?
Prema tim raščlambama se nadalje postavlja enimga „zbog čega Izetbegović, koji je i predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine pristaje svjesno govoriti o postojanju terorističke organizacije u BiH i zemlju povezivati s teroristima, ako FETO nema takve institucionalne ‘apitete’ u Bosni i Hercegovini?! Napokon zbog čega Izetbegović vlastitu zemlju bez pokrića dovodi u vezu s terorizmom“?!
Podsjećamo, iz Ministarstva sigurnosti BiH još ranije je istaknuto da Bosna i Hercegovina prati liste UN-a i EU kada je riječ o terorističkim organizacijama i takve podatke objavljuje na web stranici Ministarstva. Također, „pristup Bosne i Hercegovine u borbi protiv terorizma je zasnovan na kaznenom zakonodavstvu BiH, entiteta i Brčko distrikta BiH i drugom pozitivnom zakonodavstvu u BiH, temeljem kojeg se uz puno poštivanje ljudskih prava postupa u svakom individualnom slučaju moguće sumnje na terorističke aktivnosti.“
Istina je da Bakir Izetbegović, kao niti drugi bošnjački državni ili vjerski dužnosnici nisu javno priznali da pokret FETO, djeluje u BiH kao teroristička organizacija, ali nisu također nikada niti demantirali njegovu terorističku narav na tlu Turske. Dapače, vazalski su pristali na progon „obilježenih“ ljudi od strane tuđe ruke. A što bi to onda drugo moglo značiti nego da progoniš teroriste iz svoje države i vežeš je za to svjetsko zlo. Taj se problem veoma vješto zakamuflirao, i rješava se negdje po mračnim hodnicima.
Označavanje meta
Često se FETO koristi i za vonjava dnevno-poliitčka razračunavanja. Pa se tako svatko tko je protivnik SDA ili Bakira Izetbegovića obilježi kao sljedbenik Gulenovog pokreta u BiH. Hajde ako se optuži Radončić, Džemaludin Latić ili hafiz Bugari, ali staviti metu na čelo jednom Željku Komšiću, ili Predragu Kojoviću je ispod svake ljudske razine. Ovih dana se na naslovnici jednoga „mladog“ magazina The Bosnia Timesa pojavio naslov: “Treba zabraniti vehabijski pokret u BiH“. Ovog puta kontekst i povod nije terorizam sam po sebi, jer ga srećom nema, nego navodna pljačka ogromnih suma novca od donacija iz islamskog svijeta. Ako se tvrdi da taj arapski novac dakle ulazi preko vehabija i selefija onda ti radikalni sljedbenici imaju neku institucionalnu zaštitu. I zaista je zanimljiva ta komparacija između FETO i vehabija. Bakir Izetbegović pristaje na ocjenu svog prijatelja Erdogana da je pokret FETO teroistička orgtanizacija, ali nikad nije to isto ustvrdio za vehabijski i selefijski pokret i poglavito nije zatražio njihovu zabranu iako su u nekoliko navrata jezivo okrvarili ruke i nad nedužnim Bošnjacima.
Ispalo je po onoj čuvenoj smicalici njegovoga oca koju je znao izgovoriti kada je neki Bošnjak ubio nekog povratnika: “Ma to je sigurno uradila neka naša budala“.
(TBT, Dnevni list)
