Demobilizirani borac Ramo Bećirović, koji je uhapšen na protestima 5. septembra u Sarajevu, umro je jutros u devet sati zbog zatajenja srca, saopćio je advokat Mirnes Ajanović.
Ovo je za zasada najtragičniji ishod cjelogodišnjih demonstracija boraca Armije Bosne i Herecgovine nakon što su posljednje okončane sukobima sa policijom u kojima je nekolicina boraca i policijaca povrijeđeno.
Ministar za boračka pitanja u Vladi Federacije BiH Salko Bukvarević ocijenio je to nemilim scenama. Borci su se javno izvinjavali javnosti zbog tih „nemilih scena“. Nije bilo žešćih osuda kako od strane vlastodržaca tako ni od strane opozicije ponašanja policije. Čak ni mediji nisu više blagonakloni prema borcima nakon napada na jednog novinara od strane demonstranata.
Bakir Izetbegović se nije oglašavao iako je u martovskim masovnim demonstracijama boraca pohvalio rad policije.
Prve postratne demonstracije boraca bile su zakazane na platou Skenderije i to u petak u vrijeme džumma-namaza. Pored svega toga borcima se obratio osobno Alija Izetbegović koji je ispraćen sa bine ovacijama boraca:“Alija, Alija…“
Nakon hapšenja nekih genarala Armije BiH, poput generala Mehmeda Alagića, Alija Izetbegović je rekao kako bi najrađe sa njima „ležao“ u haškim ćelijama. „Jer meni je mjesto sa mojim genralima“, rekao je Alija.
Koliko god bila gruba usporedaba, ona ima mjesta; da je Bakir stvarni Alijin sin on bi osudio svako nasilje nad borcima rekavši da bi najrađe „ležao“ sa borcima na trotoaru ispod čizmi kordona policajaca.
Jer te borce kad su moblizirali nisu pitali da li su skloni alkoholu, niti su gledali da li je neko „baraba“, kakvim ih danas opisuju neki mediji i političari, već su ih sve poslali na borbene linije. Dok mnoga uljuđena gospoda koja danas obnaša visoko državne funkcije nije uprljala ni cipele u ratu!
(TBT)
