Maryam Qashqaei Shojaei odrastala je u Iranu gledajući fudbal na televiziji sa majkom. Njena majka se prisjećala kako je utakmice gledala na stadionu u Teheranu prije Iranske revolucije 1979.
U to vrijeme, Shojaei se ta sloboda čini nezamislivom, ali je danas, bez ikakve sumnje, sasvim dostižna.
“Kada sam bila mala, bilo mi je sasvim normalno da kao djevojčice ne idemo na stadione gledati utakmice,” kazala je. “Majka bi mi pričala da su oni išli [prije 1979. godine] i izgledalo je … nevjerovatno.”
Shojaei, iranska aktivistica koja se odselila iz zemlje prije 10 godina, dospjela je u žižu međunarodne javnosti kada je došla u Rusiju na Svjetsko prvenstvo 2018, i to ne samo kao veliki navijač, već da podigne svijest o “osnovnom” i “temeljnom pravu” koje ženama garantira da mogu odlaziti na iranske stadione.
Iran je jedina zemlja koja je učestvovala na FIFA-inom prvenstvu, kaže Shojaei, u kojoj je na snazi zabrana ulaska na stadione ženama. Zapravo, Saudijska Arabija, koja tradicionalno nameće stroge propise ženama u sportu, ukinula je zabranu i tako omogućila ženama da dolaze na fudbalske utakmice prvi put ove godine.
Dan prije druge utakmice Irana na prvenstvu protiv Španije 20. juna, lokalne novinske agencije izvijestile su da će ženama biti dozvoljeno da uđu na teheranski stadion Azadi da gledaju prijenos uživo, ali zvaničnici nisu rekli da li je odluka o ukidanju zabrane trajna.
Na nizu fotografija na društvenim mrežama i u novinskim izveštajima vide se žene kako sjede na stadionu Azadi prvi put u oko 38 godina, a Shojaei kaže da se radi o velikom trenutku. Također kaže da “ne znamo da li će to biti trajna situacija ili samo privremeno. Jednostavno ne znamo. Ali je svakako napredak.”
U Washington Postu stoji da su vlasti prvo otkazale događaj, navodeći tehničke poteškoće, ali kada su se navijači svejedno pojavili, popustili su i dozvolili ulazak muškarcima, ženama i djeci.
“Čak i kada su stigle, još uvijek nisu bile sigurne da li će im biti dozvoljeno ući… neke od njih su se vratile kući. Tek sat i po prije utakmice svi su zapravo saznali da i žene mogu ući.”
#NoBan4Women (#NeZabraniŽenama)
Pošto je na iznenađenje mnogih dobila zeleno svetlo od FIFA-e jer su njene demonstracije bile pravdane kao društveni pokret, a ne politički protest, Shojaei se spremila protestirati na drugoj utakmici Irana protiv Španije na Svjetskom prvenstvu u areni Kazan. Već je dizala transparente sa natpisom #NoBan4Women tokom prvog kola kada je Iran igrao s Marokom u Sankt Petersburgu.
Iako je dobila odobrenje unaprijed, Shojaei su zaustavili pripadnici ruskog osiguranja prije nego što je mogla protestirati kako je planirano.
“Šta god govorili o iranskoj policiji, u poređenju sa Rusima (njihovim snagama sigurnosti), oni su anđeli”, kaže Shojaei, dodajući da su, uprkos lošoj reputaciji iranske policije, barem “uljudni”.
Kako navodi Shojaei, trebalo joj je malo vremena da im objasni da je ranije dobila odobrenje od FIFA-e, ali kao da nisu željeli slušati. Zadržali su je dva sata, propustila je prvo poluvrijeme utakmice i rečeno joj je da su njeni transparenti bačeni u smeće – činjenica za koju je kasnije otkrila da je neistinita. Pokupila ih je na stadionu u Saransku prije treće utakmice Irana.
Koristeći transparente Shojaei je otvoreno pozvala FIFA-u da “podrži Iranke u gledanju utakmica na stadionima”, uz hashtag #NoBan4Women (#Bez zabrane ženama). Sa sobom je imala transparente na engleskom i farsiju.
Nije bilo četvrtog meča, pošto su nade Irana na Svjetskom prvenstvu raspršene kada su izgubili od Španije 0-1, a završili neriješeno s Portugalom 26. juna, čime su zauzeli treće mjesto u svojoj grupi, te okončali učešće na Svjetskom prvenstvu.
Shojaei vjeruje da bi trajno ukidanje zabrane trebalo biti jednostavno. Na kraju krajeva, zabrana, kaže ona, “nije zakon. Ne bi trebalo biti teško ukinuti je. To nije nemoguća stvar”.
Zabrana ulaska na stadione ženama stupila je na snagu nakon Iranske revolucije 1979., navodno da zaštiti žene od neadekvatnog ponašanja na stadionima, uključujući kletve i psovanje.
“Zabrana je došla vrlo postepeno, nije bilo najave. Tokom 1979. svakako nije bilo utakmica – zemlja je bila u haosu. Nakon revolucije, odigrano je nekoliko njih, samo su muškarci bili prisutni, a žene od tada više nikad.”
Inspiracija u Brazilu
Shojaein naporan rad da ženama omogući ulaske na stadione počeo je prije četiri godine. Počela se zalagati kako bi podigla svijest u Iranu preko svoje organizacije My Fundamental Right (Moje temeljno pravo) zajedno sa drugim lokalnim organizacijama poput Otvorenih stadiona. Na društvenim medijima koriste fotografije i video snimke ljudi koji izražavaju svoju podršku. Ona vjeruje da ovo funkcionira budući da je izazvalo velike polemike u zemlji.
“Tek kada sam otišla iz Irana, odlučila sam promijeniti stvari”, kaže ona. Shojaei živi u inozemstvu, ali ne otkriva svoju lokaciju zbog sigurnosnih razloga.
Shojaei kaže da je bila na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014.gdje je vidjela „tako mnogo ljudi različitih ideologija, nacionalnosti, muškaraca, žena, djece koji govore farsi i zajedno su došli na utakmice podržati Iran,“ i tada je shvatila da je to sredstvo za ujedinjenje.
Prva utakmica Irana sa Marokom pokrenula je slična osjećanja dok je ulazila na stadion Krestovsky jer se osjećala kao da ulazi na neki iranski stadion.
“Nikada nisam vidjela tako veliki broj Iranaca van njihove zemlje. Toliko ljudi koji govore farsi, žene su se pozdravljale. Ipak, u isto vrijeme javio se i dio mene koji se osjećao krivim zbog toga što sam na tom prelijepom stadionu kada toliko djevojčica nemaju tu šansu. ”
FIFA ulazi u igru
Shojaei kaže da reforme koje je FIFA usvojila sadrže prava žena u svojim statutima i one mogu ići u njihovu korist i biti iskorištene da izvrše pritisak na Iran.
“Zbog nedjelovanja, FIFA krši vlastite protokole.”
Shojaei se poziva na niz reformi koje je FIFA implementirala u 2016. godini nakon korupcijskog skandala koji je prošle godine pogodio federaciju. Reforme uključuju promociju žena u fudbalu i poštivanje ljudskih prava u sklopu njihovih statuta.
“Iznenađujuće je jer u FIFA-i sada radi više žena, ali nisu stvarno aktivne po ovom pitanju. Čak sam i pokušala doći do njih [zvaničnica] dok sam ovdje u Rusiji, ali su tvrdile da su zaista zauzete.”
Tokom posjete Iranu u martu, predsjednik FIFA-e Gianni Infantino je prisustvovao meču između dvaju teheranskih klubova na stadionu Azadi. Dok je bio tamo, 35 žena pokušalo je kriomice ući na stadion, ali su ih sigurnosne snage zadržale nekoliko sati.
Shojaei kaže da su ove mlade žene bile ohrabrene činjenicom da funkcioneri FIFA-e sjede unutra te da se ništa neće dogoditi, ali su odvedene u pritvorski centar Vozara u Teheranu.
Rouhanijevo obećanje
Dan kasnije, Infantino je novinarima rekao kako je iranski predsjednik Hassan Rouhani “obećao da će žene u Iranu uskoro imati pristup fudbalskim stadionima”.
- bivši predsjednik FIFA-e Sepp Blatter napisao je otvoreno pismo koje je objavljeno u FIFA Weeklyju pod naslovom “Poziv Iranu”, u kojem otvoreno kritizira pasivnost Irana u vezi s obećanjima da će ženama omogućiti ulazak na stadione i fudbalske utakmice. “Ovo se ne može nastaviti”, napisao je.
Rouhani je podržao ukidanje zabrane. Nekih mjesec dana nakon Blatterovog pisma, iransko ministarstvo za sport i pitanja mladih objavilo je da će ženama biti dozvoljeno uživo gledati sportske događaje – garancija koja se nije ostvarila.
Prvi ženski fudbalski timovi u Iranu osnovani su 1970. Ali ženska fascinacija fudbalom datira još godinama prije toga kada su se žene znale pridružiti muškarcima koji igraju na ulicama i lokalnim timovima sve dok nije postalo jasno da žele svoje utakmice.
Ženski fudbal u Iranu potisnut je nakon revolucije 1979. godine, ali oživljava početkom 2000-ih, a 2005. godine tim je ušao u prvenstvo za žene Fudbalskog saveza Zapadne Azije.
Sada igračice pomažu da se podigne svijest o zabrani ulaska na stadione u Iranu izražavajući svoje protivljenje, kaže Shojaei.
“Žene su spremne”
Shojaei priznaje da je morala nositi svoje transparente visoko da FIFA prizna da Iran debelo zaostaje za ostatkom svijeta.
Pažnja je učinila čuda za njenu peticiju koja je već prikupila preko 150.000 potpisa. Shojaei će ih sada uručiti zvaničnicima FIFA-a i zatražiti od Infantina da iskoristi svoju moć i utječe na Iran da ukine zabranu ulaska na stadione ženama.
“Vidjevši sve te žene koje su na stadionu i slikaju se ponosno pokazujući svima da su spremne, znam da se zabrana mora ukinuti”.
*Maryam Qashqaei Shojaei je pseudonim koji aktivistica koristi za zaštitu identiteta.
(TBT, MEE, Prevela Jasmina S. Drljević)