Rio de Janeiro – Mlade balerine ušle su u prostoriju sa crvenom farbom, koja simulira krvave mrlje, a koju su posule svuda po helankama.
Mračni kostimi za sedmogodišnjakinje i osmogodišnjakinje koje su nastupile pred gradonačelnikom i guvernerom.
Da bi se razumjelo zašto ih je njihova voljena učiteljica baleta Daiana Fereira de Oliveira obukla u takve kostime potrebno je najprije razmotriti njeno djetinjstvo.
Oliveira je imala 6 ili 7 godina kada ju je majka odvela iz njihovog doma u siromašnom kvartu Rio de Janeira u veličanstveno Opštinsko pozorište u centru grada da pogledaju „Labudovo jezero“.
Porodica se izdvajala od ostalih: samohrana majka, crnkinja, koja je zarađivala čisteći kuće, vodi kćerke kroz mahom bijelu pozorišnu publiku.
Njena majka Rosali Ferreira dos Santos smatrala je da su takvi izlasci od suštinskog značaja za njene kćerke.
„Moja majka je govorila da nam je kultura potrebna“, kaže 29-godišnja Oliveira. „Za nju, to nije bilo pitanje da li si bogat ili siromašan“.
A ples ju je opčinio.
„Anestetik“, tako ga je nazvala.
Narko karteli su godinama vladali mjestima poput Manguinhosa, jednog od siromašnih predgrađa poznatih kao favele, gdje je Oliveira odrasla. Droga se otvoreno prodavala u favelama, izložena na stolovima. Đubre se uklanjalo paljenjem duž ulica.
Kada je Oliveira 2012. dobila diplomu nastavnika fizičkog, situacija u Brazilu je počela da se popravlja.
Opipljiv znak promjene je bila biblioteka koju je država finansirala i koja je otvorena u Manguinhosu gdje je Oliveira počela da drži besplatne časove baleta 2014.
Optimizam se brzo povukao pred stravom kada je Brazil potonuo u ekonomske probleme i političku korupciju; njena biblioteka bila je na listi za odstrel. Odbivši da odustane Oliveira je upala u napuštenu biblioteku, očistila je i postavila podove. Potražila je vođu jedne narko bande i zamolila ga da poštedi biblioteku pljačke, što je bila sudbina drugih napuštenih zgrada. Diler, koji je cijenio njen rad, se složio. A uz nju su stali i roditelji koji su nastavili da dovode djecu na časove.
„Ovo je za njih način da razumiju spoljni svijet, svijet koji ne postoji ovdje“, kaže Tatiane Ribeiro Barboza, 40, čije dvije kćerke idu na časove. Glavni mamac je ipak bila Oliveira. „One vide ženu bez slabosti“, kaže.
Ove godine, pojavila se vest da će biblioteka ponovo biti otvorena ali Oliveira je bila suzdržana. Biblioteka je otvorena tokom izborne godine i sada se ponovo otvara za druge izbore. Političari vole da koriste fotografije njene trupe tokom kampanja ali je nikad ne podrže poslije izbora.
I tako, kada je Oiveira pozvana da pripremi nastup za ponovno otvaranje, kome će priustvovati guverner Luiz Fernando Pezão i gradonačelnik Mayor Marcelo Crivella, odlučila je da im priredi veče za pamćenje.
Gradonačelnik i guverner su posivjeli kada su mlade balerine utrčale u prostoriju, umrljane crvenom farbom, praveći se da su mrtve. Oliveira je zavikala: „Mi nismo izborni glasovi! Ako se biblioteka zatvori poslije izbora, mi ćemo se vratiti ovdje i ostat ćemo ovdje“.
Kada je završila, rekla je plesačicama da ustanu.
„Vi niste mrtve“, rekla im je. „Ovo je samo način da se pokaže kako svakog dana ovdje mi krvarimo“.
(TBT, NYT)
