Mi vam objavljujemo Knjigu u kojoj su
ugled i veličina vaša (Kur'an, 21,10).
„Zaista
Allah Kur'anom jedne narode uzdiže, a druge ponižava“ (hadis; prenosi ga
h.Omer; Muslim).
Piše Džemaludin
Latić, thebosniatimes.ba
Bismillāhi'r-Rahmāni'r-Rahīm:
Izražavamo
svoju neizmjernu zahvalnost svome Gospodaru, Allahu – dželle šānuhu – i hvalimo Ga koliko god Ga hvale sva Njegova odabrana
stvorenja srcem i jezikom svojim;
i donosimo
salavat na mefhari-imevdžūdāt (krunu svega stvorenoga), posljednjeg u nizu od 124.000 nebijja
i resūla, poslanika Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem.
Draga naša
omladino, oči naše,
U povodu
Lejletu'l-kadra, Noći u kojoj je počelo i završilo se objavljivanje Kur'ana
Veličanstvenoga, želim vam svima, uzdanice naše, reći: Kada bi vam najznaniji i
najrječitiji učenjak čitavu ovu noć pokušavao predočiti koliki je i kakav je
Kur'an-imedžīd, on u tome ne bi uspio, jer: Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne,
ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je uistinu silan
i mudar (31,28); …'Mi smo, doista,
Kur'an, koji izaziva divljenje, slušali…(52,1). Znajte da je, od ljudi,
najbolju definiciju Kur'ana dao onaj u čije je srce spušten iz Lewh-iMahfūza (nebeske Ploče pomno Čuvane), onaj kome je
Svevišnji podario sve Svoje tajne i koji je Njegovu Knjigu najbolje razumio,
poslanik Muhammed, s.a.w.s., kada je rekao hazreti Aliji, radijellāhu ‘anhu
(Allah njime zadovoljan bio): “Doći će vrijeme kada će vas zadesiti brojne
tegobe, kušnje i smutnje!“ pa ga je ovaj oštroumni ashab upitao: -A u čemu će
biti izlaz iz njih, Allahov Poslaniče?- na šta mu je on, s.a.w.s., odgovorio: “Izlaz će vam iz njih biti u Kur'anu, jer vam Kur'an govori o dogođajima koji su
bili prije vas (kako biste iz njih pouke uzeli), a govori vam i o onome što će
se događati poslije vas (kako biste i iz toga pouke uzimali)! U Kur'anu su
zakoni i propisi za vas; Kur'an je teški, odlučni govor, a nije neka neozbiljna
lakrdija! Ko god, iz svoje obijesti, Kur'an ostavi, Allah će mu presuditi; ko
god poželi neku drugu uputu (za svoj život) mimo Kur'ana, Allah ga neće iz
zablude izvesti – jer je Kur'an Ispravni Put, jer je Kur'an Opomena Mudra, jer
je Kur'an Čvrsto Allahovo Uže! Strasti ne mogu s pomoću Kur'ana na stranputicu
odvesti, niti ljudski jezici Kur'an mogu iskriviti, niti se učeni Kur'ana mogu
zasititi, niti može nestati čuda o kojima Kur'an govori, niti može dosaditi
stalno učenje Kur'ana! Kada su ga džini čuli, nisu mogli a da ushićeno ne
kažu: “Slušali smo Kur'an zaista čudesni, slušali smo Knjigu koja zaista upućuje
na (jedini) mudri, zreli, pametni put!“ Ko po Kur'anu govori – istinu govori;
ko po Kur'anu sudi – pravedno sudi; ko po Kur'anu radi – bit će nagrađen za to;
a ko Kur'anu poziva – on je već upućen na Pravi Put!“
Vi ste, paše
naše i sultanije naše, rođeni u Bosni, gdje je Allah, dž.š., davno zasadio
kur'ansko „Stablo Plemenito“ (šedžere-tuntajjibe-tun),
i danas živite u njoj ili izvan nje, na raznim stranama svijeta. Vas, mlade kao
rosa, i sviju nas zajedno zadesile su brojne fitne, brige, smutnje i kušnje o
kojima je govorio naš Resul, s.a.w.s.Znajte, Allah vas poživio, da smo mi,
muslimani Bosne i cijeloga Balkana, otkad smo se čvrsto uhvatili za Allahovo,
dž.š., Uže, već sabrali – i svakog dana sve više sabiremo – svoju snagu i da
polahko, na vidicima, naziremo izlaz iz ovih teškoća: A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici
borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovome Putu snalazile, i
nisu posustajali niti se predavali – a Allah voli izdržljive! – i samo su
govorili:“Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima
našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!“ (3,146-147).
Zadatak je svih nas da zaslužimo Allahovu, dž.š., milost pa da nas On i dalje
pomaže i da u svojoj mubarek zemlji – i svugdje gdje živimo – dođemo do
selameta i rahatluka. A u tome ćemo uspjeti samo ako ojačamo Stablo Plemenito u
njoj: Zar ne vidiš kako Allah navodi
primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane
prema nebu; / ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a
Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. / A ružna riječ je kao ružno
drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nejma opstanka! / Allah će vjernike
postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u
zabludi ostaviti; Allah čini što hoće (14, 24-27).
Draga naša
omladino, cvijeće naše imansko, znajte:
puhnuo je
povjetarac sreće za sve nas – zato što smo mi u svome srcu i umu odlučili da
razvijemo krošnju Kur'ana u našoj dragoj zemlji, gdje snivaju naši šehidi, naše
evlije i naši starenici! Gospodar naš je odredio da Stablo Plemenito svoj plod
dā u ovo naše vrijeme! Pogledajte koliko nas ibadet čini samo
Rabbu'l-‘ālemīnu: klanjamo, postimo, Kur'an učimo,
zekjat i sadaku dajemo, trudimo se, učimo, borimo se na Allahovome Putu,
veselimo se našoj pobjedi, inša'ellahuTe'ala! Znajte, vi koji sličite na Zejda
ibn Sabita ili na hazreti Fatimu, od svega na ovome svijetu, vrijedno je samo
dvoje: voljeti u ime Allaha, dž.š., i boriti se u ime Njega- svim sredstvima
kojima je On zadovoljan, nikada ne kršeći granice koje je postavio pred nas,
nikada ne skrnaveći lijepo lice islama! Znajte, arslani naši, da je svaki
musliman koji dozvoli da ga drugi ponize, ili koji samog sebe dovede u to
najprezrenije stanje – loš musliman, nikakav musliman! Allah je jači od svakoga
i svega! Allah, dž.š., je onima koji se na Njegovome Putu bore obećao da će
pobijediti:Allah je zapisao:“Ja i
poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti (58, 21); Allah je obećao pobjedu
islamu:On je poslao Poslanika svoga s
uputstvom i istinitom vjerom – da bi je uzdigao iznad svih ideologija i
pseudoreligija(9, 33); Allah je obećao Svojim iskrenim robovima i
dobročiniteljima da će oni biti vladari na Zemlji:Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela
činili sigurno vladarima na zemlji učiniti, kao što je vladarima učinio one
prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i
da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti…(24, 55);aAllah nikada ne krši obećanje Svoje (3,
194).
Znajte,
zaljubljenici u Allahovo, dž.š., Lice, da je zakonitost u ljubavi da sve što je
u vezi sa njom – mora biti voljeno te da „ašik uvijek slijedi naredbe svoje
drage“ (Hafiz), pa ako je već tako kako jeste, i vi treba da volite islam, u
koga vas je Svevišnji uputio, i da ispunjavate sve što vam islam nalaže. A
najveća zadaća svih nas jeste da, nakon što je Pečat svih poslanika, Muhammed,
s.a.w.s., preselio na Ahiret, i nakon što su na Ahiret, već davno, preselili
njegovi ashabi, r.a., realiziramo sva učenja koja nam je naš Devletlija
dostavio od našega Gospodara a ashabi ih nama prenijeli. To će reći da je
cijeli naš Ummet zadužen da realizira poslanička učenja: Vi ste najbolja zajednica koja se ikad pojavila na zemlji – za dobro
svih ljudi (zato što) činite i od drugih tražite da čine dobra djela, a
ustežete se od zla i od drugih tražite da ga ne čine, i, (uz to), vi u Allaha
vjerujete (3, 104). Jer ako bi nestalo tih učenja na zemlji, ljudski rod bi
zapao u najgušću tamu i bezdan, o čemu je hudždžetu'l-islam, Ebu Hamid Muhammed
el-Gazali, zapisao slijedeće sature: “Nejma nimalo sumnje da je el-emrubi'l-ma'rūfwe'n-nehju
‘ani'l-munkeri (naređivanje
dobra i odvraćanje od zla) čvrsti stup islama, na kome stoji svaki zglavak vjerovanja.
Zbog toga je to bila suština pozvanja kojim je Svevišnji zadužio sve Svoje
poslanike i vjerovjesnike. Kada se ovaj stup zanemari ili zaboravi, onda se
može reći da je sama svrha poslanstva u potpunosti iščezla i obesmišljena. U
tom slučaju, svijest, koja je kapitalni čovjekov imetak, vehne i kvari se, a
preovladaju lijenost i glupost duha. U tom slučaju otvara se široki put
razvrata i neznanja ( džahilijjeta), a cijelim se svijetom proširi svirepost;
sva ljudska postignuća postanu opasna i štetna; veze među ljudima se počnu kidati; civilizacija se urušava, a u
moralnom smislu čovječanstvo se tada srozava na najniže grane. Najživopisnija
scena ovog procesa bit će predočena tek na Rôz-imahšeru, kada će cjelokupni
ljudski rod biti pred sudom Svemoćnoga Allaha i kada će svako odgovarati za
svako svoje djelo… Svaki Musliman koji se odluči da uklanja sadašnje stanje
ruine i pustošenja, koji se trudi da oživi duh širenja islama i poturi svoja
leđa na ovom plemenitom putu spada u red najplemenitijih i najcjenjenijih ljudi
u čitavom čovječanstvu.“
Znajte,
sokolovi naši i zlatoperke naše, a svi ste mi u srcu odmah do moje Nafe, Ahme i
Muhammeda, da će svijet pripasti onima koji se za nj budu borili, jer takvu je
zakonitost Svevišnji u nj postavio: Ako
vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad
jednima, a sad drugima – da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke
od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike – / i da bi vjernike očistio, a
nevjernike uništio (3, 140-141). Pa kako biste mogli dopustiti da onima
koji slijede šejtanske ideologije i razvrat pripadne taj svijet?! Zar ćete
dozvoliti da oni imaju vlast nad našim narodom pa da ga zavode i upropaštavaju
nakon toliko krvi koju smo prolili, nakon tolikih patnji kroz koje smo prošli
samo da bismo bili slobodni „u svojoj vjeri i na svojoj zemlji“?! Zar oni više
vole svoja lažna božanstva, svoje pogane kumire, nego vi Allaha, dž.š., i islam?!
Ne, to ne može biti i to, ako Bog da, nikada neće biti! „Radite krupna i
ozbiljna djela!“ poručio nam je Resulullah, s.a.w.s., na Oprosnom hadždžu.
Ne gubite vrijeme u besposlici, ne
činite grijehe, sačuvajte svoju čednost, otarasite se svake nečiste ideologije: I haljine svoje očisti i od svake nečiste
ideologije se odmakni! (74, 4-5)!
Znajte,
Allah vas obradovao sretnom sudbinom, da, ako samo pomislite da možete Kur'an
zamijeniti za bilo šta drugo, ili ako samo pomislite da Kur'an može biti
prevaziđen vremenom ili u nekom prostoru, me'zallahi (da Allah sačuva!), odmah
ste počinili neku vrstu širka: A u koji
bi govor, poslije Kur'ana, oni mogli vjerovati?! (7, 185); „Kur'an
nadvisuje svaki drugi govor (knjigu, filozofski, etički ili pravni sitem) kao
što Gospodar nebesa i Zemlje nadvisuje svako Svoje stvorenje!“ (hadis). Posebno
pazite, dragi naši pupoljci, da ne postanete žrtva savremene islamofobije čija
propaganda na Zapadu naročito napada kur'ansku legislativu ili zakonodavstvo (Šeri'at) nastojeći da to zakonodavstvo,
pa time i cijeli islam, prikaže kao nehumano, pustinjsko i srednjovjekovno
pravo. Znajte, Allah vas sačuvao, da Kur'an obuhvata sve sfere života pojedinca
i društva, pa tako i sferu kriminala i socijalnih zala te kazni za njih. Ovdje
nejmamo prostora da bismo ulazili u detaljnu raspravu o Šeri'atu; pozivam vas
da to zakonodavstvo posmatrate kao cjelinu, kao sistem (priznat u pravnoj nauci
kao jedan od tri najveća pravna sistema, uz onaj rimski i anglosaksonski) i da
svoju pažnju okrenete na njegove ciljeve, koji jesu nepromjenljivi, dok su
sredstva i načini kako se dolazi do tih ciljeva podložni promjenama! Znajte da
je Kur'an Allahov vječni govor, da je njegovo zakonodavstvo univerzalno,
sveobuhvatno i savršeno – za svako vrijeme i za svaki prostor: Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i
pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti, On sve čuje i sve zna (6,
115). Znajte da samo oni koji su bili žrtve kriminala: ubistva najbližih,
krađe, silovanja, prijevare itd. najbolje znaju kako su kur'anski propisi
savršeno pravedni i kako su, u isto vrijeme, svi drugi pravni sistemi suštinski
nepravedni ili prema žrtvama tih zlodjela, ili prema njihovim počiniocima, ili
prema društvu, ili prema svima njima ponaosob ili zajedno! Znajte da nijedna
tzv. svjetska religija, izuzme li se islam, u svojim izvornim tekstovima nejma
zakonodavni plan, ili je taj plan, u najpoznatijim od njih, veoma, veoma
oskudan, nedostatan za život pojedinca i društva!
Znajte da
Kur'an ima svoju koru, jezgru i jezgru jezgre; da on „više skriva nego što
otkriva“ (Gazali). Koru, tj. vanjski njegov smisao, može otkriti svaki razuman
čovjek koji Kur'an čita u izvorniku ili u dobrom prijevodu; njegovu jezgru, tj.
njegove unutrašnje smislove, otkrivaju stručnjaci koji sa plemenitom namjerom
izučavaju Kur'an godinama, dok njegovu jezgru jezgre, tj. najskrovitije
smislove, spoznaju samo evlije i Allahovi, dž.š., vjerovjesnici. Zato i vi, naši
Gazalije i Hasan Kjafije, budite oprezni sa Kur'anom: izučavajte ga koliko god
možete, sa najvećim umnim pregnućima, ali budite suzdržljivi kada ga treba
tumačiti! Drugima prenosite samo ono što ste tvrdo naučili od mufessira
(komentatora Kur'ana), a ne ronite nespremni u njegove dubine! Ono što Kur'an
od vas traži da činite – to je jasno, i samo za to ćete biti odgovorni pred
Allahom, dž.š. Okrenite se oko sebe i pogledajte one koji ne vjeruju i ne
slijede Kur'an; pogledajte njihov život, vidite kako završavaju: A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko
ravan – bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao
onaj koga je vjetar odnio u daleki predio (22, 31). Na drugoj strani,
zamislite da čovječanstvo samo jedan dan živi po Kur'anu: da obožava samo
jednog Boga, Allaha, dž.š, da se samo Njemu klanja, da samo Njega sluša: da ne
ubija druge ljude, da ih ne izgoni iz njihovih kuća, da ne alkoholizira, da ne
kocka, da ne laže, da ne vara, da ne čini seksualne prekršaje, da ne uzima
kamate, … a da dijeli sadaku i preda zekjat državnim ministarstvima za
socijalno ugrožene…itd. – kako bi, onda, izgledao ljudski rod, kome je Kur'an
objavljen cijelom, svim narodima (25, 1)?
Post scriptum:
Večeras
cijelu noć budite uz Kur'an-ikerim, to vrelo koje svakoga ko mu priđe čista
srca (qalbenselīma) napoji
neiscrpnom snagom. Znajte, Allah vam se nasmiješio, da je Resulullah, s.a.w.s.,
rekao da onaj koji uči Kur'an u svoja prsa unosi poslanstvo mada nije
poslanik! Unosite, dakle, poslanstvo u
vaša prsa ove noći, i neka tako bude u svim ovim posljednjim danima kada se
opraštamo sa ramazanom, našim najdražim
musafirom, a već na Bajram zapjevajte onu sevdalinku u koju su naši preci,
obasjani Kur'anom i Sunnetom, pretočili gornje ajete i hadise koji govore o
dobročinstvu pod naslovom „Zove majka pašu Sokoliju“: Zove majka pašu Sokoliju / svrh Zlatara, viš’ Sokolovića:/“Moj Mehmede,
nad carstvom vezire, / vodiš vojsku Šamu i Bagdadu, / tvrdom Beču i ravnom
Budimu,/ svoju Bosnu nikad ne pohodiš, / a ja stara hoću umrijeti!/ Moj
Mehmede, sine moj ponosni, / dovedi mi s mora neimare, / gradi meni po Bosni
hajire, / obuzdaj mi pobješnjelu Drinu, / ćuprijom joj sastavi obale, / izgradi
mi karavan-saraje, / nek se znade koga sam rodila!“
Zamislite
hajrat ili hajrate koje ćete i vi učiniti za naš Ummet i za našu Bosnu i
zamolite dragog Allaha, dž.š., da vam pomogne da ih završite! Sa tim dovama,„ashabi
moji, skupino draga, opraštam se od vas svima vam želeći sreću.“
A moj uspjeh je samo kod Allaha! (11, 88)
