„Život je poput spiralnih stepenica. Dođe čovjek do vrha, napuni dvorane istomišljenika, bude predsjednik jake stranke, izaberu ga za premijera… i odjednom umjesto pljeska, pljuvačka“, napisla je Vera Čudina u svom osvrtu u Jutarnjem listu najvaljujući povratka Zorana Milanovića u politiku“. „To se dogodilo gospodinu Zoranu Milanoviću, kojeg je preporučio glavom i bradom gospodin Ivica Račan. Znači, Račan je u njega vjerovao, a povjerenje se ne gradi preko noći. Pratio je njegov rad, odanost stranci, ideje, stručnost… zapravo bio mu je mentor. Je li tako dobar mentor precijenio kvalitete tada još mlađahnog Milanovića ili je ipak dobro procijenio njegove kvalitete i politički entuzijazam? Narod je uvijek bio podijeljen u mišljenju, prevrtljiv i nestrpljiv zbog straha za vlastitu egzistenciju, pa iz tih razloga zaboravlja na repove koje nasljeđuje nasljednik. O tome mi ljudi ne želimo ni čuti. Ali, kada bi to usporedili s dobivanjem novog posla, na kojem je prije nas bio netko drugi i možda mnogo toga zabrljao što je trebalo ispraviti, i još pod pritiskom nekog glavešine čije je vrijeme novac, bismo li i mi napravili niz pogrešaka. Da nam tada netko kaže: ‘Ako nisi znao raditi u korist firme, zašto si se javio na natječaj?'“
(TBT)
