Ruska vlada najavila je podizanje PDV-a sa 18 na 20 posto, smanjivanje izvoznih carina na naftu i naftne prerađevine, a sve to od sljedeće godine. Reuters prenosi da je premijer Rusije Dmitri Medvedev najavio i to da će njegova vlada povisiti dob za odlazak u starosnu radnu mirovinu, sa 60 na 65 godina za muškarce i sa 55 na 63 godine za žene.
Medvedev je rekao da će se dob za mirovinu povisivati postepeno, te da će to pridonijeti povećanju mirovina. Sve navedene mjere očito idu za tim da se bolje puni državni proračun, što ima smisla ako se zna da je Rusija posljednjih godina odjednom upala u proračunski deficit. Sve je bilo u redu tako dugo dok je cijena nafte bila 105 dolara po barelu (2014.), odnosno 75 dolara godinu poslije.
No, onda je došla 2016., nafta je pala na 40-ak dolara i te godine je Rusija upala u deficit od 3,7 posto, što je bila situacija koja se Vladimiru Putinu očito jako nije svidjela. Možda čak i zbog toga što je Rusiju 2000. naslijedio totalno financijski devastiranu i prezaduženu, vrlo vjerojatno zbog bojazni da bi mu ogromna federacija mogla podleći niskim cijenama nafte kao glavnog ruskog izvora deviza prvo gospodarski, a onda i politički.
U decembru 2016. tako je ministar financija Anton Siluanov rekao: “Naš je zadatak da do 2019. imamo proračun bez deficita pri cijeni nafte od 45 dolara za barel.” Tko je bio “onaj” tko im je postavio zadatak složiti takav proračun, nije teško pogoditi. To se osjetilo već naredne godine. Početkom ove godine Reuters je prenio da je ruski deficit za 2017. bio 1,4 posto BDP-a, što je u prvom redu bilo posljedica rasta cijena nafte.
Dobrim dijelom skok cijene nafte posljedica su najave carinskih ratova Donalda Trumpa na sve strane, potom i njihovo provođenje, na kraju i jednostrano povlačenje SAD-a s njim na čelu iz nuklearnog sporazuma s Iranom. Oni koji će iz svega toga profitirati svakako su američki naftaši, Saudijska Arabija i druge zaljevske monarhije, te Rusija. Do polovice svibnja barel nafte dosegnuo je rekordne razine cijene u posljednje tri godine, na burzi u Londonu skoro 80 dolara.
Kakva je onda to logika Vladimira Putina da unatoč ovakvim kretanjima provodi svoj očito krizni program za tekući, tek započeti mandat? Pogotovo s obzirom na pad zaliha nafte u svijetu, narušenoj ponudi na sve strane… Očito je cijena nafte koja je nekoliko godina bila relativno niska, itekako utjecala na Rusiju, što je ruskom predsjedniku moglo djelovati isključivo izrazito prijeteći, posebno u svjetlu najava sve oštrijih sankcija, carina, situaciji koja stalno ide prema kulminaciji od Kine, preko Urala, EU-a do Washingtona.
A Putinovo životno iskustvo, posebno ono predsjedničko, treba znati da je započelo prije 18 godina kada je naslijedio uništeni imperij sa 150 milijardi dolara duga, gangsterski kapitalizam kojim se Boris Jeljcin zapravo nije niti bavio, potpuno uništene i ekonomiju i društvo i vojsku i… U samo osam godina Putin je u prvom redu prodajom nafte dug srezao na samo 29 milijardi, ekonomija je rasla po sedam posto godišnje, prikupio je 408 milijardi dolara deviznih rezervi.
Već tada je bilo jasno da će se gospodarski oporavljena Rusija prije ili kasnije konfrontirati sa SAD-om, s kojim se SSSR desetljećima tukao zbog svakog komadića teritorija, energije i moći u svijetu, a mehanizmom spojenih posuda i s EU-om.
Danas je Rusija svjetlosne godine daleko od kolapsa u kojem se nalazilo na prijelazu milenija, te je sva prilika da u dobu kad se u moskovske državne trezore opet počinju naveliko slijevati rijeke novca, a s druge strane u kojem je konfrontacija velikih sila sve žešća, da se ruski predsjednik milijardama dolara zapravo utvrđuje u svom financijskom bunkeru kako ga ne bi nešto iznenadilo. Pogotovo u doba kad se tolike milijarde troše na oružje.
(TBT)
