Ideja je bila obilježiti “progresivni” zakon kojeg je izmijenio prijestolonasljednik Mohammed bin Salman koji proteklih godina pokušava modernizirati kraljevstvo. Greška je, ako je suditi po društvenim mrežama, u tome što su na naslovnicu odlučili staviti kći pokojnog kralja, princezu Hayfu bint Abdullah al-Saud.
“Hajdemo na naslovnicu staviti princezu koje se zabrana nikada nije niti ticala. Čija je obitelj donijela zakon o zabrani, i radi koje su tolike mnoge žene završile u zatvoru radi prkošenja zabrani, među njima i nedavno uhićene aktivistice koje su riskirale život i slobodu da bi se napokon maknula zabrana”, jedan je od niza tvitova ogorčenih građana i građanki, pa i onih koji nisu Saudijci o izboru princeze.
Vogue se pak u svom editorijalu niti najmanje ne osvrće ili opterećuje potencijalnim licemjerjem i nakaradnošću izbora već piše kako “u zoru nove ere princeza Hayfa Bint Abdullah Al Saud redefinira granice onoga što znači biti žena u Saudijskoj Arabiji”. Nastavlja u istom tonu, a urednik i autor Manuel Arnaut šarmantno objašnjava kako se fotografiranje odvijalo u pustinji gdje je jako puhao vjetar.
“Svi misle da su princeze razmažene i da živimo u kuli bjelokosnoj, nemojmo zaboraviti da ja pripadam narodu Beduina”, kaže princeza za Vogue dok ju “obavija miris neobičnog parfema, a njezino je držanje nesumnjivo kraljevsko”. Svakih pola paragrafa spominje se neki skupi i prekrasni odjevni predmet kojeg princeza nosi na snimanju, a na naslovnici ona odjevena u bijelo izlazi iz skupocjenog crvenog kabrioleta.
“Našim je roditeljima bilo jako važno da znamo da nismo posebniji od drugih. Otac, kralj Abdullah, znao nam je govoriti da “smo mi iz naroda, i narod je iz nas”, kaže princeza Hayfa o pokojnom ocu koji je vladao od 2005. do 2015. i čije su reforme, kada je život žena bio u pitanju, bile mizerne.
Saudijke se i danas ne tretiraju kao “odrasle osobe”, pa čak niti princeze nemaju te slobode. Potrebna je privola muškarca – oca, brata, muža ili sina – za putovanje izvan zemlje, školovanje, medicinske zahvate i slično. Muškarci i žene su na javnim mjestima strogo segregirani, a zabranjeno je bilo ženama i voziti automobile.
Iako se čini kako se barem to s vožnjom pokrenulo istina je nešto drugačija. Tri su aktivistice i dalje u pritvoru – Loujain al-Hathloul, koja je 2014. čak 73 dana bila u pritvoru jer je pokušala voziti od Emirata do SA, Aziza al-Yousef koja ima 70 godina i jedna je od prvih aktivistica, i blogerica Eman al-Nafjan, piše CNN.
Od maja je privedeno barem 11 žena koje su optužene kako žele “destabilizirati kraljevstvo te uništiti društvenu strukturu i konzistentnost”.
Tijekom večere sashimija, piše Vogue, princeza i njezin suprug princ Abdulaziz objašnjavaju (ne referirajući se na konkretne slučajeve) “kako neke konzervativne strukture ne žele napredak, ali ne treba suditi jer svaka zemlja ima svoje posebnosti i mane”. Princeza, koja je u editorijalu predstavljena kao slikarica, tvrdi kako je oduvijek imala potporu bliže i šire obitelji, te da su svi “topli i prepuni razumijevanja”.
Riječ je o istoj familiji koja je zatvarala kćeri (njezine sestre) u kućni pritvor radi kršenja pravila, a nisu im strane niti čistke, nasilno dogovoreni brakovi ili zatvaranje u institucije.
Prijestolonasljednik Salman prošlog je septembra “pro forma” omogućio ženama da voze.
“Salman, koji se pokušava pozicionirati kao reformator s vezama na zapadu, trebao bi zahvaliti aktivistkinjama na njihovom doprinosu, a ne dopustiti da ih se zatvara te naziva izdajcama i agenticama”, kaže Sarah Leah Whitson, šefica Human Rights Watcha za bliski istok.
Novinar Jonathan Van Meter za Vogue je napravio gotovo jednako tako od stvarnosti odvojen intervju s Georginom Chapman, uskoro bivšom suprugom Harveyja Weinsteina. Prvi je to intervju nakon cijelog skandala sa ženom koja je godinama bila u braku sa, ako je vjerovati glasinama, čudovištem.
No, Van Meter piše o poliranim podovima, odrescima od teletine i parmigiani, te bolno lijepim ružama na radnom stolu. Jedva da se osvrće na slona u sobi – problem Harveyja Weinsteina. Kakav im je bio brak, je li što znala, što bi rekla žrtvama – toga nema. Malo se razgovara o budućnosti brenda Marchesa te hoće li prekrasna kuća biti prodana.
“Vogue je modni magazin a ne “ozbiljno novinarstvo”. Ako želim čitati o sudbinama aktivistkinja čitati ću Economist”, kaže jedna tviterašica na kritike upućene magazinu.
“Ako se ne žele ozbiljno baviti ozbiljnim temama, onda neka ih se ne dotiču. Ako se njima bave onda ih moraju dostojno obraditi i prezentirati”, odgovara joj druga.
(TBT)
