Želite izbjeći američke takse? U Kini, kompanija Settle Logistics zna kako.
Njihov put ide preko Malezije – 7.400 kilometara dugo skretanje u poređenju sa slanjem tovara iz Kine pravo preko Pacifika do Sjedinjenih Država. Ali kada ti proizvodi stignu u američku luku, izgledat će kao da su stigli iz Malezije i samim tim neće biti dodatno oporezovani kao kineska roba.
„Za one nefer trgovinske prepreke koje pogađaju industrije iz određenih zemalja usvojili smo druge pristupe koji bajpasuju te takse kako bi proširili tržišta“, navodi se na sajtu Settle Logistics.
Takvi pristupi se nazivaju transpošiljke i američki predsjednik Donald Trump ih je iskoristio kako bi opravdao svoju odluku. One bi mogle dobiti na značaju ako SAD i Kina ispune svoje prijetnje i podignu takse.
Trump je u martu uveo dodatne poreze na uvoz čelika i aluminijuma iako je kasnije odobrio privremena izuzeća za neke zemlje. On tvrdi da Kina koristi transpošiljke kako bi u SAD poslala više čelika nego što je zvanično prijavljeno.
Mnogi ekonomisti ne vjeruju da izbjegavanje taksi igra veliku ulogu u američkoj trgovini budući da je riječ o skromnim količinama uvezenog čelika iz Jugoistočne Azije.
Pa ipak, transpošiljke će vrlo vjerovatno biti dio pregovora Kine i SAD-a. Također će se spominjati u u razgovorima sa Evropom, Južnom Korejom, Kanadom i drugim partnerima.
Kanadski premijer Justin Trudeau je 27. marta najavio da će njegova zemlja sprovesti niz regulatornih mjera kako bi blokirali transpošiljke. Nasuprot njima, Južna Koreja insistira na tome da oni provjeravaju pravo porijeklo tovara.
Transpošiljke su u večini slučajeva savršeno legalne. Problem se pojavljuje kada se sakrije zemlja porijekla.
Transpošiljke i mijenjanje oznaka nisu jedina izvrdavanja u trgovini. Američke kompanije koje rade sa čelikom i aluminijumom žale se da se neki osnovni metali šalju u druge zemlje na minimalno procesuiranje prije nego što stignu u SAD. Kritičari kažu da kompanije koriste računovodstveni trik koji se zove transfer cijena kako bi izbjegli plaćanje viših tarifa prilikom slanja robe između međunarodnih podružnica.
Transpošiljke nisu jeftine ali ih visoke takse čine privlačnim. Slanje dobara iz Kine za SAD preko Malezije košta 3000 do 4000 dolara po kontejneru površine 12 metara, najmanje 2000 dolara više nego koliko košta direktno slanje u SAD. Ekstra troškovi uključuju 500 dolara za malezijski certifikat porijekla, najmanje 950 dolara za prepakivanje robe u Maleziji i pakovanje u drugi kontejner i 600 dolara ili više za dodatno putovanje morem.
Malezijski zvaničnici kažu da ne postoji određen zakon protiv izbjegavanja taksi. Ali imaju zakone protiv falsificiranja dokumenata i kompanije moraju proizvoditi robu kako bi dobili lokalni certifikat porijekla.
Američki carinici kažu da Sjedinjene Države imaju „sofisticiran proces tartegiranja kako bi identificirali visoko rizične zemlje, proizvođače, uvoznike i pošiljke“.
Iskorjenjivanje transpošiljki se pokazalo teškim. Sjedinjene Države su se 1990-ih pokušale pozabaviti prepakivanjem odjeće napravljene u Kini u Hong Kongu, kaže specijalista za trgovinu tekstilom Patrick Convey.
Ali kada su američki zaničnici napravili listu kompanija na koje treba obratiti pažnju, te kompanije su nestale. Neki ljudi su se pojavili kasnije ali u drugim kompanijama.
„Očekujemo igru žmurke“, rekao je Convey.
(TBT, The New York Times)
