U pustinjskom Kataru možete svjedočiti sceni iz pitomih krajeva Engleske, ili pak američkog srednjeg zapada. U velikim štalama, ako se to tako uopće može nazvati, na mužnju čekaju stotine krava. No, piše Economist, vani nema zelenih brda, samo pijesak.
Menadžer farme “Baladna” koja je 50 kilometara udaljena od Dohe je Irac John Dore koji novinarima priča kako “prije godinu dana ovdje gotovo nikoga nije bilo”, a sada se grade kuće, štale i veliki pogoni. Na farmi rade stotine ljudi.
Katar je, barem do sada, uvozio mlijeko, i krave im nisu trebale, no onda je Saudijska Arabija zatvorile granice kako bi državu kaznila radi navodnog pomaganja islamističkih skupina, i Al-Jazeere, medijske kuće koja je kritična prema svim Katarovim susjedima. Diplomate su povukli, te putovanja i trgovinu zabranili i Emirati, Bahrein, Mauritanija i Egipat.
Najbogatija je zemlja na svijetu (ako se gleda po PPP-u) odsječena od mlijeka, i drugih prehrambenih proizvoda koje tradicionalno uvoze. Za pomoć su se okrenuli Turskoj i Iranu, a građani su, piše Economist, vrlo brzo naučili da“süt” na turskom znači mlijeko.
Katar je prije embarga uvozio više od 80 posto prehrambenih proizvoda, a odmah nakon sankcija građani su nahrupili u trgovine kako bi nakrcali kućanstva što je više moguće. Katarski ministar vanjskih poslova šeik al-Thani rekao je tada da je “Katar potpuno spreman na sve i ovako možemo živjeti zauvijek”. Sa Turskom i Iranom su se, osim oko mlijeka, dogovarali i oko uvoza pitke vode.
Za Baladnu, nekada farmu ovaca, zračnom je linijom uvezeno 3.400 holštajn krava, a ostatak je došao brodovima – sveukupno 14.000 grla, a Katar će, barem kad su mliječni proizvodi u pitanju, biti posve neovisan. Litra mlijeka je 2.20 dolara, a prodaje se i sir, jogurt i fermentirano piće laban, slično jogurtu.
Sama je farma postala turistička atrakcija za katarovih 2.6 miliona stanovnika. Tamo se dolazi u posjetu kao u neki zabavni park – posjećuje se restoran, rade piknici u parku, djeca diraju krave. Baladna ima i najveće krdo Awassi ovaca na svijetu, njih 40.000 tisuća, i uz to 4.000 koza.
Pitanje je što otvaranje granica donosi građanima
Mike Pompeo, ministar vanjskih poslova SAD-a, biti će, bili su uvjereni Saudijci, na njihovoj strani, no on im je tijekom jednog susreta rekao kako je vrijeme “da se skine embargo”.
No, Katar pod embargom gotovo da cvijeta, naučili su kako od loše situacije napraviti maksimum. Nakon što im je kroz prste prvo proklizilo 40 milijardi dolara, ekonomija se stabilizirala, a mala poduzeća pokrenula.
Cement koji uvoze iz Azije je, kažu u Kataru, bolji od onog što su im davali Saudijci i Emirati. Igre bez granica među susjedima se nastavljaju, i ako je zvučalo suludo da su avionima i helikopterima prenosili krave, to nije ništa u usporedbi s osvetoljubivim planovima Saudijaca koji planiraju prokopati kanal i poluotok na kojem se nalazi Katar doslovno pretvoriti u otok, a onda dio granice pretvoriti u odlagalište za nuklearni otpad te taj cijeli projekt platiti 750 miliona dolara.
(TBT)
