Prvo je premijer Bugarske Bojko Borisov, već pred početak samog samita, spomenuo Saudijsku Arabiju među državama koje na štetu evropskog, šire svoj utjecaj u regionu.
Predsjednik Evropskog parlamenta Antonio Tajani je kao jedan od tri glavna problema balkanskih država naveo povratak džihadista, koji se vraćaju u rodna mjesta, poslije borbi u džihadističkim redovima u Siriji i Iraku. Tajani je precizirao da je ovaj problem najizraženiji na Kosovu, ali Kosovo nije jedini region Balkana koji zabrinjava u tom smislu. „Podržavamo umjereni islam u BiH, ali u zemlju ulazi i veliki broj džihadista“, precizirao je šef evropskih parlamentaraca.
Kada se izjave Borisova i Tajanija sagledaju kao cjelina, iako se odnose na dva različita problema, nekako iz te jednačine izranjaju obrisi moćne zaljevske monarhije, Saudijske Arabije, koja unosi nemir među balkanske muslimane.
Vehabijski centri indoktrinacije
Značajnija reakcija u evropskim institucijama na spoljne utjecaje na Balkanu pokrenuta je nakon događaja u Ukrajini, ali je tek 2017. dobila oblik i to u dva dokumenta. Jedno je izvještaj Evropskog instituta za strateške studije, koji je razmatrao spoljne utjecaje na Balkanu u cjelini iz avgusta 2017. Pored EU, tu su se našli SAD, NATO, Kina, Rusija, Turska i zaljevske zemlje. Drugi je veoma kratak izvještaj Evropskog parlamenta (EP), na svega dvije strane, iz novembra 2017. Riječ je o podsjetniku za rad EP, pod naslovom „Saudijska Arabija na Zapadnom Balkanu“ u kome se formuliraju osnovne ocjene i daju polazne informacije o saudijskim aktivnostima. U samom dokumentu stoji napomena da se on ne može smatrati zvaničnim stavom parlamenta.
Dok se u izvještaju Instituta za strateške studije utjecaj zaljevskih zemalja i Turske ocjenjuje neutralno „ni kao pozitivan, ni negativan“, priručnik ima značajno oštrije naglaske na negativnim aspektima. U njemu se ocjenjuje da su zalivske zemlje, zajedno s drugim spoljnim akterima, ojačale „profil“ na Zapadnom Balkanu. Dok su ostale zemlje svoje djelovanje usmjerile na biznis, Saudijska Arabija izdvaja se po tome što je definirala „ideološki pristup“. Od rata u Bosni, kada je obezbijedila značajnu pomoć za muslimanske ciljeve, ostala je u regionu „kako bi proširila svoj utjecaj, namećući striktniju interpretaciju islama, koja postepeno hvala tamo korijene“, ocjenjuje se u materijalu. Potrošila je „stotine miliona eura za muslimane, mobilirajući islamske borce iz cijelog svijeta“, ali najviše joj je zamjereno što je poslije rata finansirala džamije i škole koje šire vehabizam.
„Širenje konzervativnih formi islama, vjeruje se, jedan je od razloga što se veliki broj boraca iz regiona pridružio Islamskoj državi, tačnije njih oko 900. Prema brojnim studijama to je uzrokovalo sigurnosne prijetnje i dodatnu radikalizaciju dijela stanovništva, netoleranciju prema drugim vjerama i nacijama, što je jedna od najvećih prijetnji po cijelu Evropu“, navedeno je u izvještaju.
Investicije iz Saudijske Arabije sagledane su i u ovom kontekstu, a one većinom idu u BiH, „još od pojave Mladih muslimana i Islamske deklaracije Alije Izetbegovića, nakon koje se dogodila agresija na BiH i dolazak mudžahedinskih brigada u BiH“. Saudijskoj Arabiji se prebacuje da je ulagala novac u „vahabijske centre“ za vjersku indoktrinaciju, „dok druge islamske zemlje koje su ulagale humanitarnu pomoć za BiH, kao što je Turska, nisu učestvovale u formiranju bilo kakvih ideoloških centara“, navedeno je u ovom izvještaju.
Sve ovo, bilo je, čini se, osnov da evropski zvaničnici i bugarski predsjednik formuliraju svoju ocjenu o utjecaju zaljevskih država na Balkanu, a među njima posebno Saudijske Arabije. Arapski svijet, međutim, posljednjih godina nalazi se u fazi snažnih pokreta i velikih promjena, čiji izraz je jednim dijelom i prodor na Balkan, ako može tako da se nazove. One su dovele do podjele arapskog utjecaja na Balkanu koja može ovako da se predstavi: Srbija i Crna Gora sarađuju sa Emiratima, Katar sa Hrvatskom, a BiH sa Saudijskom Arabijom.
„Arapsko proljeće“ i događaji koji su uslijedili, uveliko su izmijenili stanje na Bliskom istoku i u arapskim zemljama. Sukobi su pojačali osjećanje straha. Iz njih je nastao nagon za sigurnim pribježištem, koji je u ključnim aspektima kreirao izbjegličku krizu i njen talas ka Evropi 2015. Ti događaji imaju veliku ulogu u novoj percepciji Balkana u arapskom i islamskom svijetu.
Egzistencijalna opasnost pored seobe ljudi, podstakla je i seobu kapitala. Do pobjede „političkog islama“ od 2011. do 2013. u nekoliko arapskih država, samo su rijetki avanturisti iz arapskog svijeta razmišljali da se upuste u investicije na Balkanu. Od tada, trend je promijenjen, pa je do ranijeg „ideološkog pristupa“, na koji ukazuje materijal Evropskog parlamenta, poslovni trend postao izrazitiji i snažniji. Arapske zemlje najavljivale su mega investicije od više milijardi dolara, koje su u kulturnom smislu, dosta neobične za naše podneblje, pa su otuda bile predmet sumnjičenja susjeda i okoline. Takva su naselja zatvorenog tipa u BiH, koja su građena po obrascu iz arapskih i zaljevskih zemalja.
Borba za duše
Prema podacima Centralne banke BiH, od 2005. do 2015, arapski investitori uložili su u tu zemlju 501,6 miliona konvertibilnih maraka. Najveći investitor bila je Saudijska Arabija sa uloženih više od 200 miliona KM, a značajne investicije stigle su iz Bahreina, Kuvajta, UAE, Libije, Sirije i Egipta.
Na osnovu podataka za prvih devet mjeseci 2016. registrirane su investicije iz Kuvajta – 16 miliona KM, Saudijske Arabije – 19,4 miliona i Ujedinjenih Arapskih Emirata – 20,1 milion, a najviše se ulaže u nekretnine.
Sve to nije nimalo uporedivo, recimo, sa transakcijama koje je obavio Katar kupujući gotovo sve vrednije nekretnine oko Eiffelovog tornja u Parizu i pola Avenije Foch ili što investicije Saudijske Arabije u Veliku Britaniju premašuju 100 milijardi dolara. Arapske države i dalje najradije investiraju u Tursku, pa su prošle godine one iznosile preko 50 milijardi dolara.
Saradnja nema isključivo istokonfesionalnu dimenziju. U njoj učestvuju i Srbi kao i ministri vlade Srbije. Prošle godine je zajednička delegacija BiH i Srbije posjetila Rijad, a kraljevini je predloženo da finansira zajedničke infrastrukturne projekte BiH i Srbije. Ministra Rasima Ljajića primio je i kralj Salman, što je izuzetak u saudijskom strogom protokolu koji se drži istovjetnosti ranga u susretima. Saudijska vjerska komponenta od početka ove godine nalazi se pod snažnim pritiscima promjena, iako se još ne može reći kako će se okončati reformski pokušaj princa prestolonasljednika Mohameda bin Salmana.
Na kraju, ako i ima opasnosti u „borbi za duše balkanskih muslimana“, onda treba uzeti kao upozorenje riječi bugarskog premijera, Bojka Borisova, koje ilustriraju odnos EU prema Zapadnom Balkanu: „Ako mi nismo spremni da im pomognemo da uđu u EU, ne treba da se čudimo zašto jačaju utjecaj SAD, Rusije i Saudijske Arabije, i zašto mogu biti veći od evropskog“.
(TBT, Danas)