U maloj čekaonici suda u Bagdadu, francuska državljanka Gamila Boutoutao mazila je dvogodišnju kćerku i molila za pomoć. Boutoutao (29) optužena je da je član ISIL-a. Šapućući na svom maternjem jeziku sa drugim optuženicima, također strancima, kaže da je život postao nepodnošljiv, piše Guardian.
„Ovdje sam poludjela. Prijeti mi smrtna kazna ili život u zatvoru. Niko mi ne govori ništa, ni ambasador, ni ljudi u zatvoru“, kaže ona.
„ Nemojte dozvoliti da uzmu moju kćerku. Voljna sam ponuditi novac ako možete kontaktirati moje roditelje. Molim te, izvuci me odavde“, rekla je.
Nakon toga, vratila se u ugao prostorije, čekajući da je sudija iz susjedne sobe pozove. Ako bude osuđena za pridruživanje terorističkoj grupi, mogla bi biti osuđena na život u centralnom zatvoru u Bagdadu ili vješanje.
Svih 15 žena koje su bile sa njom na sudu su udovice. Njihovi muževi poginuli su u ratu kada je ISIL protjeran iz Iraka prošle godine. U nekim slučajevima, žene su se dobrovoljno pridružile grupi, putujući same iz Evrope i Centralne Azije ili sa svojim partnerima, u kako su vjerovali, obećanu zemlju. Procjenjuje se da je više od 40.000 stranaca iz 110 zemalja otputovalo u Irak i Siriju da bi se pridružilo džihadistima. Od njih, oko 1.900 su državljana Francuske, a oko 800 Velike Britanije.
Oko 1.000 žena optuženih za pripadnost ISIL-u i uhapšenih u ruševinama iračkih gradova, sada su pritvorene u Bagdadu i čekaju svoju kaznu. Oko 820 novorođenčadi prati te žene, a ima i onih koje se još nisu porodile.
Na suđenjima koja se obavljaju po hitnom postupku u centralnom krivičnom sudu u Bagdadu, saslušanja traju po deset minuta. Do sada je više od 40 žena osuđeno na smrt, a više desetina na doživotni zatvor.
Francuska i druge evropske zemlje neprijateljski su nastrojene prema svojim građanima koji se sada nalaze na iračkim sudovima, insistirajući na tome da se moraju suočiti sa lokalnom pravdom u inostranstvu. Francuska vlada je pokazala izvjesnu popustljivost prema djeci koja su ostala siročići u ratu, ali ne i prema odraslima koji su donijeli odluku da se pridruže teroristima. Ranije ove godine, ministar odbrane Florence Parly rekao je da će oni koji su vratili Francusku “odgovarati za svoje postupke”.
O pomirenju u Iraku gotovo da se ne govori. Mustafa Rashid, prodavac automobila u istočnom Bagdadu, ima oštar stav prema stranim zatvorenicima.
„Oni ne zaslužuju nikakvu milost. Ni žene“, kaže on.
Na istom sudu dan ranije, jedna žena iz Iraka oslobođena je svih optužbi i puštena na slobodu nakon što je uspjela dokazati da ju je brat prisilio da se pridruži ISIL-u. Sa druge strane, za žene iz inostranstva nema popuštanja. Jedna od njih je i Zahra Abdel Vahab Al Kaja, 17-godišnja djevojka iz Tadžikistana, koja je u sudnici ljuljala bebu u naručju.
„U Siriju su me doveli mama i tata prije pet godina. Udali su me za Turčina. Bio je dobar prema meni. On je otac djeteta. Preselili smo se u Irak. Moj otac i moj muž su poginuli. Ja sam sada u zatvoru sa majkom i kćerkom. Želim da se vratim kući, iako moje zemlja nije dobra. Nisam nosila hidžab kući. ISIL je dobar. Naučio me je kako da se pokrijem“, njeno je svjedočenje pred sudom.
Sa njom je na sudu bilo 12 žena, iz Rusije, Turske i Kirgistana. Svaku su troje sudija pitali po nekoliko pitanja i onda naredili da budu izvedene iz sudnice. Advokati odbrane kažu da nisu imali priliku razgovarati sa svojim klijentkinjama, već da su samo vidjeli bilješke iz istrage.
Šta raditi sa djecom osuđenih žena?
„Kad odrastu bit će kao njihove majke“, rekao je jedan od stražara.
„Ne, grijeh je to reći. Sva djeca su nevina“, rekao je drugi.
„ Možda. Ali završimo s ovim brzo. Još ih je mnogo“, odgovorio je prvi.
(TBT)
