Piše: Bredford DeLong, thebosniatimes.ba
Naravno, nisu Sjedinjene Države doživjele neke velike katastrofe iako djeluje da se velike političke greške naziru. Ali zemlja pati od hiljadu rezova i sve dok je Trump na vlasti bit će slabija i siromašnija.
Veći dio krivice za ovo pripada Republikanskoj partiji, koja je potpuno pala pred Trumpom iz razloga koje je teško razumieti. Trump je izabran sa više od 60 miliona glasova – nekih tri miliona manje od njegove glavne konkurentkinje Hillary Clinton. Ali dobio je podršku šireg spektra republikanskih mandarina, političkih savjetnika i aktivista, iako su svi oni znali da bi predsjednica Clinton bila manje rizična po zemlju.
Zašto su to uradili? Najubjedljiviju hipotezu daju primjeri bivšeg direktora FBI Jamesa Comeyja i izvršnog urednika New York Timesa Deana Baqueta – oni su ignorirali istraživanja koja nisu potcijenila rizik od Trumpove pobjede. Pretpostavili su da jezgro Republikanske partije nema šta izgubiti, a možda nešto i dobije suprotstavljajući se Clintonovoj, jer je to lekcija koju su naučili iz iskustva sa Richardom Nixonom i Ronaldom Reaganom.
Vrijedno je spomenuti da je 1964. Nixon podržao republikanskog predsjedničkog kandidata Berryja Goldwatera dok druge republikance kao što je tadašnji guverner iz Michigena George Romney nije. Nixon je tada postao partijski predsjednički kandidat dobijajući podršku republikanaca koji su se otuđili od aktivističke baze protiveći se Goldwateru.
Isto tako, Ronald Reagan je podržavao Nixona do samog kraja, čak i onda kada je Nixonov opoziv bio neminovan dok su republikanci poput senatora Howarda Bakera iz Tennessyja zaključili da će Nixon morati da ode. Reagan je postao kandidat za predsjedničku nominaciju 1980. osvojivši podršku republikanaca koji su skrenuli sa linije partije aktivističke baze.
Republikanci koji su 2016. podržali Trumpa vjerovatno su to vidjeli kao jeftin način da unaprijede svoju budućnost u partiji. Ono na šta nisu računali bilo je da će on zapravo postati predsjednik i da će morati sebe svako jutro gledati u ogledalo. Danas, kada se republikanske pristalice Trumpa više smatraju Trumpovim sljedbenicima nego republikancima vodeći umovi stranke moraju odlučiti šta dalje.
Neki su već načinili svoje izbore. Predsjednik Predstavničkog doma Paul Ryan penzionirat će se na kraju ovog mandata. Bez obzira na mogućnost da se jednog dana kandidira za predsjednika činjenica je da će se povući sa jedne od najmoćnijih pozicija u američkoj vladi ostavljajući svoju zemlju rukovodstvu neumornog i nekvalificiranog kleptokrate. Nije Ryan jedini: još 43 republikanca u Predstavničkom domu su riješili da ne traže reizbor u novembru.
Šta god da postane Republikanska partija, u moći je američkog naroda da ublaže neke od šteta Trumpove unutrašnje politike na lokalnom nivou. To je upravo ono što Kalifornija i druge demokrate (plavi) rade unutar svojih država i sa velikim uspjehom do sada.
Ali u Kentuckyju, Alabami, Mississippiju, Nebraski i drugim „crvenim državama“, republikanska baza birača i dalje je bez problema. Farmeri u Iowi i drugim državama u okruženju koji su podržali Trumpa 2016. našli su se kao Trumpove prihvatljive žrtve u trgovinskom ratu koji on želi da pokrene protiv Kine i možda Meksika. Neko bi trebalo da osjeća žal prema ovim biračima, ali ne i republikanski političari koji nastavljaju podržavati Trumpa.
Šta se može uraditi? Za početak, moramo educirati birače i voditi računa o politikama koje su protiv njihovih interesa. Normalizacija nije opcija. Imajući u vidu glupost i destruktivnost Trumpovih politika, zahtijevanje njihove trenutne promjene trebalo bi da bude svakodnevno.
Osim toga, Amerikanci bi trebalo da pokušaju ubijediti potpredsjednika Mikea Pencea da je vrijeme da se pozove na paragraf 4, 25. amandmana, koji predviđa smjenu predsjednika koji se smatra nesposobnim.
Javni pritisak bi takođe trebalo da snose Rupert i Lachlan Murdoch, kopredsjednici medijske kuće „21. Century fox“, u čijem je vlasništvu Fox News. Mnoge od Trumpovih političkih odluka i tvitova pomno prate njegovi omiljeni komentatori na Foxu svakog dana. Na duži rok, ipak, kleptokrate imaju tendenciju da postanu žrtve plutokrata. Ako Murdochovi brinu za svoju dugoročnu sreću, njihov najbolji potez može biti da njihova mreža ukaže predsjedniku: „Imali ste dobar pokušaj, ali umorni ste ili se osjećate nesretno na poslu, zašto onda jednostavno ne date ostavku i odete igrati golf, zarad svog zdravlja?“
Konačno, republikanci bi trebalo da shvate da je ovo partijski „Pete Wilson“ momenat. Pete Wilson je bivši republikanski guverner Kalifornije koji je 1990-ih obilježio partiju na taj način što je brojnu latinoameričku manjinu u ovoj državi označio kao prijetnju. Danas, ogromna latinoamerička populacija u Kaliforniji – koja uključuje mnoge posvećene, socijalno konzervativne hodočasnike – nema dodirnih tačaka sa Republikancima (niti vremešni bijelci u Kaliforniji jer su čak i oni sposobni da se postide).
Trump bi mogao uraditi Republikanskoj partiji na nacionalnom nivou ono što je Pete Wilson uradio u Kaliforniji. Partijski lideri – ionako suočeni sa izvjesnim gubitkom u Predstavničkom domu, a moguće i u Senatu na novembarskim izborima – trebalo bi da djeluju prije nego što bude kasno.
/Autor je bivši pomoćnik sekretara Trezora SAD u Clintonovoj administraciji i profesor ekonomije na Univerzitetu Kalifornija u Berkleyju/
(TBT, Project Syndicate)