Prvi put poslije najmanje stotinu godina, američki predsjednički kabinet ima svoju grupu za biblijske studije. Šta u njoj uče? Šta ona znači za Donalda Trampa? I zašto ženama nije dozvoljeno da podučavaju?
Svake srijede, neki od najmoćnijih ljudi na svijetu sastaju se u jednoj od sala za konferencije u Vašingtonu kako bi saznali nešto o Bogu.
Lokacija ne smije da se zna – Tajna služba to ne dozvoljava – ali zato znamo ko su članovi te grupe.
Potpredsjednik Majk Pens. Državni sekretar Majk Pompeo. Ministarka za obrazovanje Betsi Devos. Ministar energetike Rik Peri. Državni pravobranilac Džef Sešns. Spisak se tu ne završava.
Ukupno deset članova kabineta su “sponzori” grupe. Ne posjećuje svako baš svaki sastanak – zauzeti su to ljudi – ali odlaze tamo kad god mogu.
Sastanci traju između 60 i 90 minuta, a članovi mogu slobodno da kontaktiraju sa predavačem u bilo koje drugo vrijeme. Ko je, stoga, čovjek koji vodi najuticajniju grupu za biblijske studije u Sjedinjenim Američkim Državama?
Upoznajte Ralfa Drolingera, profesionalnog košarkaša od dva metra koji je postao pastor. Ili, kako to taj šezdesettrogodišnjak voli da kaže: “Samo entuzijasta sa problematičnim koljenima”.
Drolinger je odrastao u La Mesi, predgrađu San Dijega u Kaliforniji. Kao dijete je rijetko odlazio u crkvu – “Možda pet-šest puta”, tvrdi on – i nije mnogo proučavao Bibliju.
“Stalno sam sebi govorio da ću je pročitati”, kaže on. “Ali kad god bih pokušao, nije imala baš mnogo smisla.”
Tokom posljednje godine srednje škole, poslije jedne košarkaške utakmice, neke navijačice su ga pozvale u njihovu grupu za biblijske studije. Otišao je i to mu je potpuno promijenilo svijet.
“Tad sam prvi put istinski čuo jevanđelje”, kaže on. “Vratio sam se kući, pročitao cijelo Jevanđelje po Mateju te noći i pozvao Isusa u svoje srce.”
Godine 1972. Drolinger je dobio košarkašku stipendiju i otišao na Univerzitet u Kaliforniji, u Los Anđelesu. Tamo je išao u crkvu u kojoj se proučavala Biblija i tokom naredne četiri godine se “zaljubio u Sveto pismo”.
Poslije koledža je mogao da postane profesionalni košarkaš – na NBA draftu je biran tri puta – ali svaki put je odbio ponudu.
“Osjetio sam toliku strast prema bogosluženju da je sve drugo izbljedilo u poređenju s tim”, tvrdi on.
Umjesto toga, postao je član hrišćanskog tima Sportisti u akciji. Oni su igrali košarku širom svijeta – u 35 zemalja, po njegovim rečima – i propovjedali Sveto pismo u poluvremenu.
“To je bilo savršeno za mene”, kaže. “Jer zapravo nisam volio košarku, ali sam volio da propovijedam.”
Drolinger na kraju jeste postao profesionalni igrač i potpisao je 1980. za Maverike iz Dalasa, ali to je uradio samo zato što je želio da tamo upiše vjersku školu. Odigrao je šest utakmica u NBA i otišao poslije jedne sezone.
Pošto se povukao iz svijeta košarke, radio je u sportskim vjerskim službama, prije nego što je 1996. počeo da se bavi politikom. Prvi korak ka Bijeloj kući bili su posrnuli Hrišćani iz Kalifornije.
Godine 1996. Drolingerova žena, Danijel, radila je kao izvršni direktor političkog komiteta u Kaliforniji koji je pokušavao da smijeni liberale sa pozicija u državnim zakonodavnim službama i na njih postavi hrišćane.
“Ali bila je frustrirana”, tvrdi on. “Oni bi poslali tipove na Kalifornijski kapitol – a ona je veoma uspešno doprinosila tome da budu izabrani – međutim, ti ljudi bi ubrzo izgubili svoju hrišćansku suštinu.”
Stoga su Drolingerovi preuzeli postojeću vjersku službu u Sakramentu, promijenili joj ime i ponudili sedmične biblijske studije, podršku, molitve i pojedinačno bogosluženje.
To se pokazalo “izuzetno uspješnim”, te su se stoga proširili. Kapitol službe se sada nalaze u 43 američka državna kapitola i u više od 20 diplomatskih misija u inostranstvu.
Svaku grupu vodi lokalni pastor, ali nijednu ne vodi žena. Zašto je to tako?
Ne postoji [biblijska] zabrana da žene vode glavnu riječ u trgovini, kao ni zabrana da vode glavnu riječ u državi, a ne postoji ni zabrana da budu autoritet u podizanju djece”, tvrdi Drolinger.
“Ali postoji zabrana da žene vode glavnu riječ u braku i u crkvi. Sveto pismo je u tom pogledu jasno… To ne znači, u smislu jednakosti, da je žena manje važna. Već samo to da one imaju neke druge uloge.”
Godina 2010, Kapitol službe stigle su i u Vašington. Tu je već postojala služba po imenu Zajednica (Fellowship), koja organizuje Nacionalni molitveni doručak, ali Drolinger je osetio da je ona “u pogledu Biblije, izgubila kompas”.
Bila je to, po njegovim riječima, šećerna vuna od hrišćanstva – velika, slatka, suštinski prazna. On je, za razliku od toga, želio da ponudi “visokoproteinsku dijetu”, da uči druge Bibliji knjigu po knjigu, riječ po riječ. Na Drolingerovim studijama proučavanje jedne knjige može potrajati godinu dana.
“Ako nemate duhovnog učitelja koji vas istinski vodi kroz Riječ Božju – ka svjetosti, a ne ka vašoj grešnoj, latentnoj prirodi, i vašoj lošoj strani – onda se nećete uzdići ka Isusovoj milosti”, tvrdi on.
Zajednica, kaže on, vjeruje da državni službenici mogu da uče bibliju između sebe.
“Ja na to kažem ne, to je tehnički faul. ‘Kako će čuti, ako nema propovednika?’, Poslanica Rimljanima, 10:15.”
Kapitol služba je počela biblijske studije za Predstavnički dom 2010. godine, i ta grupa danas ima gotovo 50 članova.
Kada su četiri člana te grupe odabrana za Senat, tražili su da se oformi grupa u Senatu, što se desilo 2015. godine. Prošlog marta – dva mjeseca pošto je Donald Tramp preuzeo vlast – istim tim procesom oformljena je grupa za kabinet.
“Tramp je počeo da postavlja u svoj kabinet ljude koji su bili u našim predstavničkim i senatskim biblijskim grupama”, tvrdi Drolinger i zaslugu za taj trend pripisuje potpredjsedniku Majku Pensu, koji je “znao ko si bili ti pravi vjernici”.
“Za razliku od naših sekularnih medija”, kaže Drolinger, on i ostali su uvidjeli da ti ljudi imaju nešto zajedničko – bili su “jaki u Hristu”.
“Dakle, Džef Sešns, Tom Prajs [bivši ministar zdravlja] i ostali su rekli: ‘Hajde da počnemo sa služenjem, hajde da osnujemo grupu za biblijske studije unutar kabineta'”.
Kapitol službe veruju da je to prva grupa za biblijske studije na nivou predsjedničkog kabineta “u posljednjih najmanje stotinu godina”. Postojala je jedan grupa tokom mandata Džordža V. Buša, ali u nju su išli niže rangirani članovi osoblja.
Predsjednik Tramp nije član Drolingerove grupe – ali on jeste hrišćanin i gotovo svake nedelje dobija Drolingerovu studiju na osam otkucanih stranica.
“On mi uzvraća svojim bilješkama o mojim biblijskim studijama”, kaže Drolinger.
“Ima taj mrljavi Šarpijev marker kojim ispisuje sve velikim slovima. ‘Svaka čast, Ralfe, baš mi se dopada ova studija, samo tako nastavi’. Takve stvari.”
Drolingerove nedjeljne biblijske studije nisu privatne niti tajne. Svako može da ih pročita onlajn.
Evo šta on piše na temu istopolnih brakova: “Homoseksualnost i istopolne ceremonije nisu dozvoljene u Božjim očima. Njegova riječ o tome se ponavlja, jasna je i trezvena.”
O kapitalizmu, on piše slijedeće: “Pravo na lično vlasništvo, poznato i kao slobodno preduzetništvo ili kapitalizam, predstavlja ekonomski sistem vladanja koji podržava Sveto pismo. Sveto pismo ne podržava komunizam.”
A o dugovanju, on piše ovo: “Pojedinac, porodica ili država nisu dobro organizovani i naprosto su budalasti ako pozajmljuju kako bi pokrili troškove koji umnogome premašuju njihovu zaradu!”
Stoga, ako političari treba da uče iz Biblije, da li onda – recimo – pripadnike gej zajednice treba osuditi na smrt? Ne, tvrdi Drolinger – neke civilne zakone iz Starog zaveta ne treba primjenjivati.
“Mislim da je to važilo za [drevni] Izrael, ali ne važi za crkvu”, kaže on i dodaje da on ne priziva “kompletan paket zakona iz Starog zaveta” kao što bi to učinio neki “trapavi teonom”.
Drolinger voli sebe da poredi sa konobarom u restoranu. Te lekcije nisu njegove – on samo poslužuje Riječ Božju, onako kako je objavljena u Bibliji, onima koji sebe nazivaju hrišćanima.
“Ako je Bog glavni kuhar, ja sam samo sluga i nadam se da se članovima grupe dopada jelo”, kaže on. “Ali na putu iz kuhinje ja neću izmijeniti ono što se nalazi na tanjiru. Moj posao je samo da služim.”
A ako se ljudima ne dopadne poruka – ili, da se poslužimo njegovom analogijom, jelo?
“Moraćete da se obratite glavnom kuharu [Bogu]. Osim ako ja nisam izmijenio ono što je na tanjiru, a nadam se da u svom pozivu to ne činim.”
Drolinger veruje da Biblija zagovara odvajanje crkve od države.
“Moramo se razlikovati”, tvrdi on. “I nažalost, mnogi naši evangelistički branitelji vjerskih prava nisu napraviti tu razliku.”
U januaru, kada je kolumna u Njujork tajmsu opisala Drolingera i ostale kao “hrišćanske nacionaliste”, on je napisao pismo od 1400 reči u kom se žalio. Koje su bile njegove primjedbe?
“U ekstremnom tumačenju, tekst nagovještava tiraniju”, tvrdi on.
“On sugeriše da se ja sa članovima kabineta sastajem u potaji kako bismo smijenili vladu – u obliku u kojem je trenutno imamo – i postavili teokratiju. Mislim, kad se sve sabere, to je optužba i ja moram čvrsto da joj se usprotivim.”
Ali zar grupa za biblijske studije za članove predsjedničkog kabineta, sa političkim temama, nije upravo spajanje crkve i države?
“Vjerujem u razdvajanje institucija, ali ne i u razdvajanje uticaja”, kaže on.
“Bez obzira na to o kojoj se instituciji radi – porodici, trgovini, obrazovanju – potrebno joj je zaštitničko okrilje Božje Reči kako bi funkcionisala kako treba…
“Ali onog trenutka kada institucionalno počnem da spajam crkvu sa državom, e tad stupam na polje teokratije.”
Drolinger ne govori svojim članovima kako da glasaju ili koju politiku da podržavaju. Ali se nada da to postaje očigledno kroz proučavanje Biblije.
“Postaviću nacrt na mašinovođino sedište u vozu”, kaže on, “i ta šema će vam pokazati kolosijek koji vodi ka stanici”.
“Ali neću vam reći kojim kolosijekom da pođete. Međutim, morali biste da budete prilično glupavi da ne pratite nacrt, kad je već pred vama.”
Razočaraju li ga ikad njegovi učenici?
“O da, često se razočaram kada vidim nezrelost”, kaže on. “Baš sam pričao sa jednim članom… njegova žena ga mrzi. Pretjerano je trošio svoj bračni kredit tako što se po 14 sati dnevno bavio politikom.
“To me razočarava, jer ako se razvede, kakav onda dugoročni kredibilitet može da ima u Domu [predstavničkom] u donošenju moralnih odluka?”
A šta je s njihovom politikom?
“Kada čovek zasigurno zna da biblijske stvari imaju učinka, ali onda glasa za nešto za šta zna da nije u skladu sa Biblijom.”
Jedna članica Demokratske stranke, osetivši da ima problem s tim što njena stranka podržava istopolne brakove, obratila se Drolingeru za savjet. On joj je, iz svoj ugla, objasnio kako o tome podučava Biblija.
“Na sljedećem sastanku biblijske grupe, rekla je ‘to je bilo baš dobro’. Ona možda ne može javno da podrži ono čemu sam je podučio, ali to leži u njenom srcu.”
On tvrdi da joj neće reći kako da glasa o tom pitanju – protivljenje braku moglo bi je stajati položaja.
“Ali istovremeno će morati da se pita koja je razlika između toga i prostitucije? Prostitutka prodaje svoju dušu kako bi ostvarila profit. Da li ti, kao hrišćanski zakonodavac, koji raste u Hristu, prodaješ svoja ubjeđenja kako bi ostvarila profit ili uticaj?
“Nikad nijednom članu to neću tako plastično objasniti. Ali jasno vam je na šta mislim.”
Drolinger sebe opisuje kao “Republikanca, konzervativca – mislim da u tome nema nikakve misterije.”
On protestuje protiv “sumanutih aktivista za zaštitu životne sredine” (mada želi dobar odnos prema okolini), smatra da država blagostanja počinje u porodici, a onda u crkvi (mada ne isključuje i uticaj države) i podržavao je Donalda Trampa još u vrijeme kada je ovaj bio neizgledan kandidat na primarnim izborima.
“Tramp sprovodi u djelo sve biblijske studije na temu politike koje sam napisao.”
Drolinger ne smatra da Tramp “radi po mom nacrtu”.
“Ali obojica imamo iste stavove kada je reč o biblijskom razumijevanju problema.”
Drolinger živi u Kaliforniji i leti u Vašington na svoje časove, koji se obično održavaju od ponedjeljka od srijede. Kapitol službe su neprofitna organizacija koja se finansira iz donacija. On i Danijel primaju platu, ali kažu da ne uzimaju cijeli njen iznos.
Pa kako, onda, izgleda ta srijeda ujutro, kada treba neke od najmoćnijih ljudi na svijetu podučavati o Bibliji?
“Jedno od osećanja je slijedeće: ‘Ko sam ja da budem ovdje?'”, kaže on. “Znate, kao Mojsije. ‘Gospode, ne mogu ni da govorim…’
“Ja sam samo entuzijasta sa lošim koljenima, i evo me ovde. Samo si ti [Bože] mogao da urediš to. Zašto baš ja? Takve misli me često opsjedaju i smatram da je to dobro.
“Ali postoji još jedna pozicija – ona kad osjetim da već 21 godinu širim Riječ Božju, posebno kako bih je primenio na život zaposlenih u državnom aparatu.
“U tom smislu, osjećam da sam najkvalifikovaniji čovjek na svjetu.”
(TBT, BBC)