Sve su glasnija govorkanja kako se iz kompanija Etihad iz Saudijske Arabije povlači iz Air Serbije. Modernizacija flote koja je trebala započeti prije pet godina kada je Etihad došao “spasiti” Air Serbiu od propasti, nije urodila plodom.
Iako u Srbiji i dalje negiraju da će uskoro doći do razlaza Etihadu ove “jeseni istječe petogodišnji menadžerski ugovor po kojem upravlja kompanijom, iako u Air Serbiji ima samo manjinski udjel, dok je država većinski vlasnik. Novi ugovor navodno još nije zatražen”, piše Poslovni dnevnik. Nacionalna je kompanija, baš poput Croatia Airlinesa, u gabuli, i sve više počinje nalikovati low-budget prijevozniku. Neko se vrijeme govorilo i da će se osnovati regionalna kompanija, po uzoru na nekadašnji JAT, no to je ostalo visiti u zraku.
Zadnjih godina iz CA je otišla gotovo trećina pilota i mehaničara, aviokompanije iz susjedne Srbije i Slovenije preuzimaju sve veći dio regionalnog tržišta, broj putnika u zračnom prometu same Hrvatske raste dok CA bilježi sve manje prodanih karata, kompanija rasprodaje imovinu radi zatvaranja financijske bilance, a za rijetke nove letove unajmljuju se već i strani zrakoplovi te kompletne posade.
Air Serbia svoje viškove radnika “pretače” upravo u Nikolu Teslu – prošle je godine 340 radnika Air Serbie prešlo raditi na aerodrom, tada bez koncesionara, u pokušaju da se spasi što se spasiti da.
Ovdje vrijedi spomenuti da je koncesiju na Teslu dobila francuska kompanija koja nije bila dovoljno dobra za Franju Tuđmana, zračnu luku Tuđmana. Naime, deset se potencijalnih koncesionara javilo za Zračnu luku Franje Tuđmana, a među njima i francuski Vinci, jedan od najvećih koncesionara u Europi, koji posluje na 35 aerodroma na tri kontinenta. Otpali su već u “prvom krugu”, skupa s turskim TAV-om koji je kasnije sa 15 posto uspio “ući” u MZLZ.
Prije desetak dana ista je kompanija potpisala ugovor o koncesiji za beogradski aerodrom Nikola Tesla. Vrijednost transakcije je, piše Telegraf, 1,46 milijardi eura. Ugovor je na 25 godina, a obuhvaća održavanje, upravljanje, financiranje, proširenje i eventualnu nadogradnju postojeće infrastrukture.
U slučaju Zračne luke Franjo Tuđman osmišljen je tako nepogodan ugovor za koncesionare da su se svi osim Airport de Paris (ADP) povukli, a 2012. je ustanovljen konzorcij ZAIC (Zagreb Airport International Company), kojeg čine Uprava Aeroports de Paris, francuska građevinska tvrtka Bouygues Batiment International i hrvatska građevinska tvrtka Viadukt d.d., a koncesija im je dodjeljena na 30 godina.
Beogradski je aerodrom 2017. imao preko pet milijuna putnika, a zagrebački nešto malo više od tri milijuna.
O dodjeli koncesije za Zagreb 2016. je pisao i Alen Šćuric u svojoj kolumni.
“Među „čudnim“ činjenicama je i ona da je uvjet natječaja bio da koncesiju može dobiti operater koji ima najmanje 10 milijuna putnika, te promet od više stotina milijuna Eura. No, iako to tako izgleda, koncesiju zapravo nije potpisao ADP, nego je glavni igrač u provedbi koncesije bio Bouygues, građevinska firma koja je diljem svijeta bila poznata po sudskim tužbama i korupcijskim skandalima, a u Hrvatskoj ima vrlo dvojbenu koncesiju za autoput „Istarski Y“ na kojem je dobila multi-milionski iznos buđetskih stredstava, a ni nakon 20 godina nije dovršila cjelokupan autoput, što sve je bilo protkano velikim nezadovoljstvom istrijana i brojnim skandaloznim medijskim natpisima.
No, čak ni Bouygues nije taj tko je potpisao ugovor, nego je ugovor potpisala ZAIC (Zagreb Airport International Company), kompanija osnovana u Velikoj Britaniji nekoliko tjedana prije potpisivanja koncesije, vrijednosti slovima i brojkom 1,00 EUR, sa 100 dionica po 1 cent. Pa se postavlja pitanje poštivanja uvjeta natječaja obzirom da ZAIC niti je operater aerodroma sa najmanje 10 milijuna putnika, niti je firma koja ima traženi multimilijunski promet”, napisao je Šćuric.
(TBT, Express.hr)
