U tekućem sukobu između desnice i ljevice – između demagogije i egalitarizma – od ključnog je značaja održati otWarrene kanale za jasnu i razgovetnu komunikaciju
Piše: Theo Anderson, thebosniatimes.ba
U tekućem sukobu između desnice i ljevice – između demagogije i egalitarizma – od ključnog je značaja održati otWarrene kanale za jasnu i razgovetnu komunikaciju. Donald Trump ima svoj Twitter nalog. Berni Sanders ima uživo streamovane debate.
Trump i njegova populistička poza su inspirirali mnoga neubjedljiva poređenja sa Sandersom, ali obojica zaista dijele dar za zaobilaženje zvaničnih medija i direktno obraćanje javnosti. Sanders je to ponovo pokazao u ponedjeljak uvečer, nastavljajući ono što je započeo svojom prethodnom debatom o općem zdravstvenom osiguranju, koju je pratilo više od milion i po gledalaca. Debata održana u ponedjeljak bila je naslovljena: „Nejednakost u Americi: uspon oligarhije i propast srednje klase“. Pored Sandersa, u debati su učestvovali i senatorka Elizabeth Warren, reditelj Michael Moore, ekonomista Derek Hamilton i mnogi drugi.
Kao i debata posvećena zdravstvenom osiguranju, i ovaj događaj je bio streamovan uživo od strane nezavisnih i netradicionalnih medija, uključujući Guardian, Now This, The Young Turks Network i Act.tv, kao i na Facebook stranicama Sandersa, Warren i In These Times. Kada se sve sabere, ova debata je doprla do više gledalaca od prethodne: 1,7 miliona.
Pored autsajderskih medijskih strategija, Trumpa i Sandersa povezuje i vještina da prošire Overtonov prozor, što je pomalo čudan naziv za raspon ideja i javnih politika koje se podrazumijevaju u nekom političkom trenutku (pojam je dobio ime po Josephu Overtonu, bivšem potpredsjedniku Mackinac centra za javne politike).
Uzmimo na primjer minimalnu nadnicu od 15 dolara po satu. Ona je upala u Overtonov prozor prije 5 godina. Isto se desilo sa istospolnim brakovima između 2000. i 2010. Desničarski medijski glasnovogovornik Glen Back bio je naročito zaljubljen u pojam Overtonovog prozora, toliko da je 2010. objavio istoimeni roman. Tema ovog romana je zavjera progresivaca da unište tradicionalne američke vrijednosti kroz program suptilnog podrivanja slobode i indoktrinaciju omladine.
Nema, međutim, ničeg suptilnog u vezi sa onim što se trenutno dešava u Americi. Sadašnji trenutak izgleda nadrealno i nestabilno zato što se ovaj prozor ubrzano širi sa obje strane ideološkog spektra. Trump i Sanders nisu jedini generatori ove promjene, ali su svakako najvidljiviji i najutjecajniji. Na desnici bijeli nacionalisti podstaknuti Trumpovom pobjedom marširaju ulicama, a antiimigrantska retorika je prešla put od prijedloga za deportiranje ljudi bez dokumenata, do postavljanja pitanja o tome da li uopće treba da prihvatamo bilo kakve imigrante.
Na ljevici, skup ideja koji je prije samo par godina bio na margini političke debate dospio je u njeno središte – to nisu samo minimalna satnica od 15 dolara i univerzalno zdravstveno osiguranje, već i besplatni javni koledži, besplatan dnevni boravak za djecu, plaćeno porodično odsustvo, legalizacija marihuane, korjenita reforma pravosudnog sistema, federalna garancija zaposlenja i još mnogo toga. Javne politike poput ovih, više puta spomenute tokom debate u ponedjeljak, ušle su u mainstream dobrim dijelom zahvaljujući Sandersovoj predsjedničkoj kampanji, kao i predanom radu grassroots aktivista i društvenih pokreta koji su ih promovirali tokom posljednjih godina. One će vjerovatno biti noseći stubovi predsjedničke kampanje 2020, bez obzira na to da li će je voditi Sanders ili neki drugi lijevi kandidat.
Sanders je posljednji segment ove jednoiposatne debate posvetio pitanju zašto progresivne javne politike poput ovih ne uspijevaju na federalnom nivou, uprkos činjenici da uživaju široku podršku u javnosti. Gordon Lafer, ekonomista sa univerziteta Oregon i autor knjige o Američkom savjetu za zakonodavnu razmjenu (ALEC), objasnio je da su zakoni namješteni od strane korporacija koje finansiraju političare da zastupaju njihove interese, što za posljedicu ima sve dublju korupciju. „Ovo je organizirani napor“, rekla je Warren, „da se preuzme vlast na federalnom nivou, kao i na nivou država, tako da ove institucije sve više rade za sve tanji sloj bogataša“.
Prvi segment debate se bavio distopijskom stvarnošću ruralne crnačke zajednice u okrugu Laudnes, u Alabami, gdje ljudi žive bez kanalizacije. Ovaj segment se bavio i deprimirajućom bijedom miliona ljudi koji žive na ivici beskućništva. Hamilton je ukazao na nemoralnost favorizovanja interesa korporativnih dioničara nauštrb potreba i dobrobiti ostalih Amerikanaca: „Dostojanstvo čovjeka se ne može zasnivati na profitabilnosti kompanija“.
Drugi segment je ukazao na vezu između desetkovanja sindikata – što je dijelom rezultat zakona donesenih pod uticajem ALEC-a – i istanjivanja srednje klase. Kako je primijetila Warren: „Sindikati su gradili američku srednju klasu i samo je oni mogu obnoviti“.
Sanders često govori o tome da su ovakve debate neophodne zato što se bave temama koje korporativni mediji zaobilaze. „Čini mi se da smo u posljednjih sat i po“, rekao je on u svom završnom obraćanju, „o pitanjima od suštinskog značaja za živote američkih građana rekli više nego što je o njima ikada rečeno na televiziji“. Mainstream mediji se zaista fokusiraju na Stormi Daniels i navodno rusko miješanje u naše izbore, dok istovremeno ignoriraju ključna ekonomska pitanje sa kojima se suočava većina Amerikanaca. Kako je to formulirao Sanders u nedavno objavljenoj kolumni za Guardian: „Moramo čuti glas Amerikanaca koji jedva sastavljaju kraj s krajem, čije priče ne dospijevaju u novine i na televiziju. Promjene nisu moguće sve dok ne budemo razumjeli realnost u kojoj žive porodice zaposlenih u Americi“.
Uprkos medijskoj opsjednutosti skandalima i intrigama, ekonomska pitanja koja se tiču najnužnijih potreba još uvijek su najvažnija za većinu Amerikanaca. Prošlog ljeta, na primjer, Bloomberg News je objavio rezultate ankete u kojoj su ljudi bili pitani šta je po njihovom mišljenju „najznačajniji problem sa kojim se zemlja suočava“. Oko 35% ispitanika je reklo: zdravstveno osiguranje, što je više glasova nego što su zajedno dobili imigracija, porezi, terorizam i odnosi sa Rusijom – teme koje dominiraju u izvještavanju korporativnih medija.
Ono čemu prisustvujemo je situacija u kojoj se nepomjerljivi objekat susreće sa nezaustavljivom silom. Sa jedne strane korupcija, uzrokovana utjecajem privatnih interesa na naš politički sistem, čini taj sistem nesposobnim da služi javnom dobru i dobrobiti građana. S druge strane građani, koji možda ne znaju detalje o tome kako bogati finansijeri i korporacije kupuju političare, jasno vide činjenicu da je politički sistem korumpiran i da više ne radi. Ili preciznije, da radi upravo onako kako njegovi upravljači žele – čineći bogate još bogatijima, ojačavajući oligarhiju i povećavajući nejednakost do neviđenih razmjera.
Ovakva korupcija u najvećem broju slučajeva ima za posljedicu podsticanje cinizma, političke demobilizacije i pasivizacije. Ako zaista imamo posla sa nepomjerljivim objektom, zašto ulagati bilo kakav trud? Zašto glasati? Zašto raditi bilo šta? Ono što je značajno u vezi sa trenutkom u kojem se nalazimo jeste to što – djelimično zahvaljujući šoku zbog Trumpovog dolaska na vlast, a djelimično zahvaljujući uspjehu progresivaca da prošire prozor ostvarivog – cinizam počinje da se pretvara u otpor i u potragu za smjelom, progresivnom ekonomskom vizijom. Jedna uživo streamovana debata možda ne izgleda previše značajno, imajući u vidu obim i dubinu problema sa kojima se suočavamo. Isto tako, jedan glas sam po sebi rijetko može da promijeni stvari. Ali jedan po jedan, oni znače sve.
(TBT, In These Times)