ISLAMISTIKA
Nefs je duhovna supstanca koja predstavlja
nešto profinjeno i koju ne prosežu očne zrake; stvorena je od svjetlosti – a i
tjelesa meleka su od svjetlosti, i zato su meleci profinjena tijela koja su
nedosežna očima u njihovom izvornom liku
Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Nefs u Kur'anu
Riječ nefs u Kur'anu se spominje stotinu
četrdeset puta. U formi množine (nufūs i enfus) navodi se stotinu pedeset pet
puta. Ova riječ ima vrlo zanimljivo semantičko polje u Kur'anu. Semantičari
Kur'an iznašli su preko deset kontekstualnih ili relacionih značenja ove riječi,
npr.: nefs = Adem, a.s. (en-Nisa’, 1; el-En'am, 98); nefs = majka (en-Nur, 12);
nefs = zajednica (Ali Imran, 164; et-Tevbe, 128); nefs = porodica (el-Bekare,
54); nefs = čovjek (el-Ma'ide, 45); nefs = srce (en-Nedžm 23; el-Isra’, 25;
Kaf, 16) itd. Najčešća upotreba ove riječi u Kur'anu je gramatička, tj. koristi
se kao povratna zamjenica, ali se, pri tome, gramatika stapa sa semantikom, iz
čega se deriviraju dragocjene spoznaje o čovjeku i aspektima njegova karaktera.
Drugo veliko semantičko polje riječi nefs jeste njezina referenca na čovjeka,
osobu, živo biće ili život kao takav. Treće značenjsko polje nefsa jeste
čovjekova duša i njezina različita stanja. (Šire o riječi nefs u Kur'anu vidi
naš tekst: ”Semantička analiza riječi nafs u Kur'anu”, Znakovi vremena, vol.
13, br. 50, Sarajevo, 2010., 44- 63.)
Definicija nefsa
Učenjaci imaju veoma različita mišljenja u
vezi sa suštinom pojma nefs, kojim se odlikuje čovjek. Najbliži ispravnom stavu
su oni koji kažu da je nefs duhovna supstanca koja predstavlja nešto profinjeno
i koju ne prosežu očne zrake; stvorena je od svjetlosti – a i tjelesa meleka su
od svjetlosti, i zato su meleci profinjena tijela koja su nedosežna očima u
njihovom izvornom liku. Najbliži melecima su džini i šejtani, koji su stvoreni
od vatre. Drugi smatraju da je nefs profinjeno tijelo; treći su mišljenja da je
nefs krv; četvrti, pak, vele da nefs predstavlja tijelo bez krvi. Jedni su
mišljenja da je nefs akcident, jer zapaža se da on ne opstoji sam po sebi.
Također, učenjaci se razilaze u odgovoru na pitanje da li je nefs isto što i rūh
ili je nešto drugo. Većina smatra da rūh nije isto što i nefs, dok neki
zastupaju stanovište da su rūh i nefs ista supstanca (Ibnu l-Dževzi, Nuzhetu l-e'ajuni
n-nevāzir…, 288-289.)
Vrste nefsa
Iz ponuđenih definicija pojma nefs primjetno
je da su se mnogi islamski učenjaci zanimali suštinskim određenjem i značenjem
pojma nefs. No smatramo da su sufijski autoriteti možda najdublje prodrli u
tajnu nefsa i njegovih značenjskih intencija i manifestacija. Dovoljno je
spomenuti Ebu Hamida el-Gazalija koji u svome Ihjā'u govori o dva dominantna
značenja riječi nefs. Pod prvim njezinim značenjem, veli El-Gazali, misli se na
ukupnu moć srdžbe i strasti u čovjeku. U ovom značenju najčešće je koriste
sufije (ehlu t-tesavvuf). Ovim značenjem ukazuje se na sveukupna pokuđena
svojstva u čovjeku. Zato sufijski autoriteti kažu da se mora boriti protiv nefsa
(mudžāheda) u cilju njegova slamanja. Drugo značenje riječi nefs jeste da je to
profinjeni kvalitet (letīfa) koji predstavlja suštinu čovjeka i njegovu bit (zāt),
ali taj kvalitet opisuje se različitim atributima, shodno njegovim stanjima.
Stanja nefsa
Ona duša koja se uspokoji i koja ostane mirna
zbog svoga otpora strastima naziva se en-nefsu l-mutme'inna (smirena duša). To
je ona duša o kojoj je Uzvišeni Allah rekao: A ti, o, dušo smirena / vrati se
Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan (el-Fedžr, 27-28). A ako se
ona ne umiri, nego nastavlja davati potporu i podršku nagonima, i ako ne
postane protivnik nagona, tada se naziva en-nefsu l-lavvāma (duša koja
prijekorava), jer kori čovjeka zbog njegovog zanemarivanja ibadeta Uzvišenom
Allahu. Uzvišeni je rekao: I kunem se dušom koja sebe kori (el-Kijame, 2). Ako
se ova duša ne bude protivila nagonima i strastima, nego se njima povinuje i
slijedi šejtanske pozive, tada se naziva en-nafsu l-emmāra bi s-sū’ (dušom koja
je sklona zlu). Prema tome, zaključuje El-Gazali, duša u prvom značenju jeste
nešto veoma pokuđeno, a u drugom značenju nešto lijepo i pohvalno, jer to je
duša čovjeka, njegova suština i bit, duša koja spoznaje Allaha, dž.š., i stječe
ostala znanja (El-Gazali, Ihjā’, 5/14).
Mogućnost odgajanja nefsa
Na osnovu prethodno navedenih kur'anskih ajeta,
kao i drugih ajeta u kojima se koristi riječ nefs i njezini plurali (nufūs, enfus),
može se zaključiti da se nefs povezuje sa negativnim aspektima ljudskog karaktera,
kao što su škrtost, pohlepa, strast itd. Istovremeno spoznajemo da je nefs
(dušu) moguće promijeniti, odnosno odgojiti ili usvršiti. Dakle, nefs spada u
onu kategoriju Allahovog, dž.š., stvaranja na koju se, ukoliko se ispune
traženi uvjeti, može utjecati, za razliku recimo od nebesa, zvijezda, pa i
organa našeg tijela, na koje se ne može utjecati.
Obevaza odgajanja nefsa
Ne samo da je nefs kao takav moguće
promijeniti na bolje, već se njegovo mijenjanje nadaje obavezom za ljude kako bi
postigli uspjeh i bili spašeni. Uzvišeni je rekao: Uspjet će onaj ko očisti
dušu, / a bit će izgubljen onaj koje je uprlja! (eš-Šems, 9-10). Mufessir Ibn
Kesir nudi dvije tumačenjske mogućnosti ovih ajeta: a) uspjet će onaj ko svoju
dušu, pokoravajući se Uzvišenom Allahu, očisti od negativnih svojstava, a bit
će izgubljen onaj ko je udalji od Upute i ostavi pokornost prema Uzvišenom
Allahu, i b) uspjet će onaj kome Allah, dž.š., dā da se očisti, a propast će
onaj kome Allah dā da ode na stranputicu. Za ovu drugu tumačenjsku mogućnost
Ibn Kesir kao dokaz navodi Ibn Abbasove riječi: ”Čuo sam da je Allahov
Poslanik, a.s., u vezi sa riječima Uzvišenog: Uspjet će onaj ko očisti dušu…
rekao: ”Uspjet će onaj čiju dušu Allah, dž.š., očisti”. Dakako, Uzvišeni
Allah neće očistiti dušu čovjeka dok je prvo sam čovjek, pokoravajući se
Uzvišenom Allahu, ne očisti. A to što će je Allah, dž.š., očistiti nagrada je
za njezinu pokornost, kao što Uzvišeni kaže: …onome koji udjeljuje i ne
griješi i ono najljepše smatra istinitim, njemu ćemo put dobra olakšati” (el-Lejl,
5-7), (Tefsīru l-Kur'āni l-‘azīm, 4/666).
Kako odgajati nefs
Na ovo pitanje moguć je odgovoriti uopćeno i
detaljno. Uopćeni odgovor podrazumijeva da kažemo kako je u procesu odgajanja nefsa
neizostavno usvajanje ili ukrašavanje pozitivnim osobinama, tj. lijepim
ahlakom, poput: iskrenosti, sabura, tevekkula, teobe, šukra, straha i nade,
lijepog ophođenja sa drugim ljudima, naređivanja dobra a odvraćanja od zla… A
s druge strane, neophodno je kloniti se negativnih svojstava, lošega ahlaka ili
ponašanja, npr.: širka, licmjerstva, smodopadljivosti, oholosti, mržnje, zavisti,
škrtosti, srdžbe, pohlepe itd.
U nastavku navodimo nešto detaljniji odgovor
na pitanje kako efikasno odgajati nefs, zapravo riječ je stvarima koje se
podrazumijevaju i preporučuju u svakodnevnom životu vjernika i čije prakticiranje
zasigurno pomaže u ”slamanju” nefsa.
Čuvanjem farzova
Obavljenje farzova, strogo naređenih dužnosti
u islamu, kao što je namaz, post i dr. jeste najbolja forma pokornosti (ita'āta)
koja čovjeka vodi Blizini njegovog Gospodara. U dobrom poznatom hadis-i kudsi
kaže se: ”Ono Meni najdraže čime Mi se Moj rob približava jeste da izvršava ono
što sam mu strogo naredio…”
Obavljanjem nafila
Prakticiranje dobrovoljnog ibadeta također je
efikasan put odgajanja nefsa. Lijepo je da u svoje živote i živote svojih
porodica postepeno uvodimo dobrovoljne ibadete. Time ćemo postepeno navikavati
svoju dušu na tu vrstu ibadeta, jer: ”…Moj rob će mi se neprestano približavati
nafilama sve dok ga Ja ne zavolim…”, veli se u nastavku gore započete
hadis-i kudsi (Sujuti, El-Džāmi'u l-kebīr: 11558).
Učenjem Kur'ana
Učenje Kur'ana je jedan od Uzvišenom Allahu
najdražih ibadeta. Učenjem Kur'ana čisti se i srce i nefs. Allahov Poslanik,
a.s., je rekao: ”Doista srca hrđaju kao što hrđa željezo!” ”A kako se
čiste?” – upitaše prisutni. ”Učenjem Kur'ana i sjećanjem na smrt”, odgovori Poslanik,
a.s. (Musnedu š-Šihāb: 1090).
Činjenjem teobe
Teoba (pokajanje) je, kako veli islamski
učenjaci, prva deredža pokornosti roba prema njegovom Gospodaru. Teobom čovjek
osjeti slast vraćanja na put pobožnosti, pokornosti i islamskog načina života.
Uzvišeni kaže: I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što
želite (en-Nur, 31); O, vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da
bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao (et-Tahrim, 8).
Istigfarom i zikrom
Mnogo je ajeta i hadisa koji govori o potrebi čestog
činjenja istigfara i zikra. Na primjer, u Kur'anu se ističe: Onaj ko kakvo zlo
učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći
će da Allah prašta i da je milostiv (en-Nisa’, 110).
Muhāsebom
Na obavezu muhāsebe (samokontrole) ukazuje
sljedeći kur'anski ajet: O, vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek
gleda šta je za sutra pripremio (el-Hašr, 18). Allahov Poslanik, a.s., o muhāsebi
govori u ovom hadisu: ”Pametan je onaj ko sam sa sobom svodi račun i radi za
ono što će doći poslije smrti, a slabić je onaj ko slijedi strasti svoga nefsa,
a od Allaha očekuje oprost” (Tirmizi: 2383). Prenosi se da je Omer b. el-Hattab
rekao: ”Vodite računa o sebi prije nego budete polagali račun. Pripremite se
za Veliki dan (kada ćete pred Gospodara biti dovedeni)! Polaganje računa će
biti olakšano onome ko je svodio račun sa sobom na dunjaluku”. Hasan el-Basri
je rekao: ”Čovjek će neprestano biti na dobru sve dok bude savjetovao svoj
nefs, a muhāseba njegova stalna želja” (Hiljetu l-evlijā’, 1/271).
(TBT)
