RELIGIJA
„Dokle god nismo svi pred zakonom jednaki teško je imati
povjerenje u međunacionalnim odnosima“, ocijenio je u intervjuu za Fenu
nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić
FOTO:Puljić (FENA)
U Bosni i Hercegovini se, nažalost, ne radi na stvaranju
povjerenja i strategije jednakopravnosti. Dokle god nismo svi pred zakonom
jednaki teško je imati povjerenje u međunacionalnim odnosima, ocijenio je u
intervjuu za Fenu nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, komentirajući
aktuelne odnose među narodima u BiH.
Promišljajući aktuelnu političku atmosferu u BiH, ističe da
nije lako definirati društveno-političko stanje jer je ono jako složeno,
ukrštaju se brojni interesi. Nažalost, naglašava kardinal, još se nismo naučili
odgovornoj demokratiji gdje je opće dobro na prvom mjestu.
“Ujedno je ovaj sistem države neodrživ jer ne postoji
vertikalna odgovornost i jednakopravnost. Medijski je u javnosti previše
ispolitizirana situacija i samo se opterećava javnost kriminalom i korupcijom
što u biti ne mijenja stvar, nego je postalo normalno da se tako radi. Najgore
što se ne zna nadležnost za neka područja te cvjeta birokratija koja užasno
zamara društvo. Još je gore kada se u administraciji zapošljavaju ljudi koji
ili su neki nesposobni ili su dobili instrukcije kako će nekima zagorčavati
život da odu”, ustvrdio je nadbiskup vrhbosanski.
Govoreći o položaju Hrvata u BiH, Puljić smatra da nije u
pitanju trenutni položaj, nego je to trajnije stanje nakon Daytonskog sporazuma
i svih odluka koje su visoki predstavnici provodili na štetu hrvatskog naroda.
Naglašava da je vrlo uočljiva nejednakopravnost na političkom planu, te
ekonomskom kada je u pitanju zapošljavanje.
“Posebno je bilo nejednakopravnosti u podršci za
povratak. Takva klima je mnoge obeshrabrila, te iako su za tu grudu ginuli sada
je napuštaju”, podvukao je.
U kontekstu povratka, kao bolne teme na koju je često u
svojim istupima upozoravao, kardinal ocjenjuje da su nažalost na tom planu
prekasno počeli neki mali pomaci. Naglašava da ljudi nemaju povjerenja jer su
toliko puta aplicirali za sredstva i nisu ih dobili, te sada više ne vjeruju.
Također navodi da su mnogi koji su dobili sredstva bili ucjenjivani da njihov
dio moraju dati posrednicima.
“Kada je bio početak povratka svjesno su izostavili
podršku Hrvatima za povratak, sada bi tobože davali, ali uz brojne uvjete, te
naši ljudi koji su se snašli nisu spremni prihvatiti te uvjete i nemaju
povjerenja u lokalnu vlast za sigurnost i održivost povratka”, kazao je
Puljić.
U tom pravcu kardinal je često upozoravao na veliki problem
koji posljednjih godina “muči” bh. društvo – iseljavanje građana u
druge zemlje. Pojednostavljeno iznoseći redoslijed problema koji čine to iseljavanje,
kardinal ističe da su u prvom redu politička nesigurnost i zamarajuća klima.
Smatra da je ljudima dosta rata, te bježe od klime u kojoj se stalno u zraku
zatežu politike i ne daju građanima jednaka prava.
Kao drugi razlog navodi što se “premalo voli ova
gruda” te mladi nisu odgajani da znaju vrednovati svoje korijenje i svoj
zavičaj. Treći razlog je što mladi nisu odgajani za život nego za uživanje. Tu
je, mišljenja je Puljić, porodična klima odgoja i javno mnijenje kreirano od
medija.
“Živi se da se uživa i čim ne mogu uživati bježe. Treba
znati da ono što se voli za to se i žrtvuje. Tek je na četvrtom mjestu pitanje
zaposlenja”, podvukao je.
Kada je riječ o vraćanju oduzete imovine Katoličkoj crkvi u
BiH, kardinal Puljić smatra da na tom planu ne samo da nije došlo do promjena,
nego se crkvena imovina otuđuje i uništava, a na njenim prostorima izgrađuju se
objekti bez saglasnosti Crkve.
“Naša se imovina izdaje privatnicima, a mi na nju
nemamo prava. Kada tražimo pojedinu lokaciju za izgradnju moramo platiti, iako
je toliko naše imovine poklopilo društvo. Mnogo je na tom području nepravde.
Stalno se brane kako nema zakona o denacionalizaciji, a ima zakon da se
uništava i otuđuje naša imovina”, kategoričan je nadbiskup vrhbosanski.
Ocjenjujući generalno koliko su ljudi danas okrenuti vjeri i
Bogu, naglašava da se na to ne može zajedničkim nazivnikom odgovoriti. Podvlači
da nije dosta deklarativno reći da je neko vjernik, a u praksi odudara život od
vjere. Ima, kaže, onih koji upotrebljavaju vjeru, a ne žive. Ima onih koji
istinski traže Boga, jer su u životu izvarani i izigrani, pa traže životni
smisao. Ima i onih koji su uvjereni i svoje uvjerenje žive prakticirajući
vjeru.
“Kako je za vjeru važno slobodno opredjeljenje, moramo
poštivati slobodu savjesti. Velika je stvar da ljudi mogu slobodno prakticirati
vjeru i javno je svjedočiti”, ustvrdio je Puljić.
U konačnici kardinal izdvaja da je mnogo toga obilježilo
godinu na zalasku, a da bi se on osvrnuo samo na ona događanja koja se tiču
Katoličke crkve jer je za to područje poslan naviještati. Stoga izdvaja da su u
Vrhbosanskoj nadbiskupiji posebno obilježili 100. obljetnicu fatimskih ukazanja
te su tim povodom Kip fatimske Gospe hodočastili kroz sve župe da bi završili
na Kondžilu gdje su cijelu nadbiskupiju posvetili Prečistom Marijinom srcu.
“Nastavili smo naš rad na pripremi Vrhbosanske sinode,
te smo ove godine posebno razmatrali naš katolički identitet u ovoj
zemlji”, zaključio je u intervjuu za Fenu nadbiskup vrhbosanski kardinal
Vinko Puljić.
(TBT)
