RELIGIJA
Sveti Nikola je možda bio inspiracija za Djeda Mraza, ali
priča o njegovom porijeklu nije baš toliko vesela. Saznajte zašto je postao
voljena ličnost širom svijeta i kako se njegova slika mijenjala tokom godina
FOTO: (Video printscreen)
Sveti Nikola je možda bio inspiracija za Djeda Mraza, ali
priča o njegovom porijeklu nije baš toliko vesela. Saznajte zašto je postao
voljena ličnost širom svijeta i kako se njegova slika mijenjala tokom godina.
Rođen u maloazijskom gradu Patara, luci na mediteranskoj
obali današnje Turske, Sveti Nikola je živio u 4. vijeku, mnogo prije raskola
između pravoslavne i katoličke crkve iz 1054. godine.
Njegovi roditelji, bogati Grci Teofan i Nona, dobili su ga u
vrijeme vladavine rimskog cara Valerijana (253. – 260. godine), pohlepnog čovjeka
koji je zbog strasti za zlatom organizovao vojni pohod na Persijsko carstvo.
Pri krštenju je dobio ime Nikolaj, što u prijevodu znači pobjeditelj naroda.
Duhovnom životu poučavao ga je stric Nikolaj, episkop patarski, sa kojim se
kasnije i zamonašio u manastiru Novi Sion. Nakon smrti svojih roditelja, Nikola
je prodao cijelo imanje i novac razdijelio sirotinji. Neko vrijeme je bio
sveštenik u svom rodnom gradu, odlikovao se milosrđem i mnogi su smatrali da će
naslijediti svog strica kao episkop. Ipak, budući da je bio skroman, povukao se
u samoću spreman da tako sačeka smrt. Kršćani vjeruju da mu se tada javio glas
Gospodnji i rekao mu: “Nikolaje, pođi u narod na podvig ako želiš biti od
mene uvjenčan“. Tada je napustio samački život i otišao u narod. Izabran je za
arhiepiskopa grada Mira u Likiji (tadašnje Rimsko carstvo, danas oblast današnje
Turske).
Tokom vladavine careva Dioklecijana i Maksimijana u vrijeme
gonjenja i mučenja kršćana bio je zatvoren u tamnicu, ali ni tu nije prestajao
da propovijeda i širi hrišćanstvo. Prisustvovao je Prvom vaseljenskom saboru u
Nikeji, ali zbog toga što je udario aleksandrijskog sveštenika Arija, optuženog
za jeres, udaljen je sa sabora i zabranjeno mu je dalje prisustvo. U kršćanskoj
tradiciji se spominje da su mu odobrili ponovno prisustvo na saboru tek kada se
im u snu preko izabranih arhijereja javio glas Gospoda Isusa Hrista i Presvete
Bogorodice, da je učinjena velika nepravda prema Svetom Nikolaju, koji je
branio pravu vjeru.
Ljudi su ga još za vrijeme njegovog života smatrali za
svetitelja. Prizivali su ga u pomoć pri bolestima, nekoj nesreći ili nemoći. Kršćani
vjeruju da se on svima odazivao i da je svima pomagao, a da je iz njegovog lica
sijala svjetlost. U starosti se razbolio i preminuo 6. decembra 343. godine.
Sveti Nikola se i slavi toga dana, što je u stvari 19. decembar po novom
kalendaru.
Sahranjen je u sabornoj crkvi mirlikijske mitropolije, a
krajem 11. vijeka njegove mošti prenijete su u Bari, u manastir svetog Jovana
Preteče. Osim što se spomen na dan smrti svetog Nikole slavi 19. decembra,
odnosno 6. decembra, sveti Nikola se proslavlja i 22. maja odnosno 9.maja, u
znak sjećanja prenosa njegovih moštiju u Bari.
Praznik Svetog Nikole danas ima veliki značaj u cijelom svijetu.
Pošto u nekim zemljama prevladava njegov “rođak“ Santa Klaus, uvezen iz
Amerike, došlo je do komercijalizacije. U podalpskim zemljama i regionima dan
Svetog Nikole se dovodi u vezu sa Krampusom, običajem čije porijeklo seže u njemačko-slovensku
tradiciju.
Dok je na pravoslavnim ikonama prikazan kao visok čovjek u
prepoznatljivom crvenom plaštu, sa episkopskom mitrom na glavi i štapom u ruci,
kako daruje djecu poklonima iz džaka, potrošačko društvo je to malo
“začinilo”. Crveni plašt je ostao, kao i duga sijeda brada, ali su
ubačeni irvasi koji vuku saonice kojima “Santa Klaus” obilazi svijet.
Sveti Nikola se prvi put u liku Deda Mraza pojavljuje 23.
decembra 1823. godine nakon
objavljivanja poeme anonimnog autora “Posjete Svetog Nikole“ (danas
poznatije kao „Noć prije Božića“) u mjestu Troj u državi New York. Pjesma je
kasnije pripisana Klementu Klarku Muru. Mnogi od Djeda Mrazovih modernih
atributa su ustanovljeni u ovoj pjesmi, kao što su vožnja na sankama koje slijeću
na krovove, ulazak kroz dimnjak i puna torba igračaka. Sveti Nikola je opisan
kao “bucmast i debeo, pravi stari veseljak“ sa “malim okruglim
stomakom“ koji se “trese kao puna zdjela želea kada se smije“, uprkos tome
što “minijaturne sanke“ i “mali irvasi“ još uvijek pokazuju da je Djeda
Mraz također malen.
Kako su godine prolazile, Djeda Mraz je u popularnoj kulturi
evoluirao u veliku, krupnu osobu. Jedan od prvih umjetnika koji je definisao
moderni izgled Djeda Mraza je Tomas Nast, američki karikaturista iz 19. vijeka.
Godine 1863, slika Djeda Mraza koji je naslikao Nast pojavila se u nedjeljniku
Harpers Weekly. Priča da Djeda Mraz živi na Sjevernom polu također može biti
Nastovo djelo. Njegova slika Božića u izdanju Harpers Weeklyja od 29. decembra
1866. je bila kolaž gravira pod nazivom Djeda Mraz i njegova delta, što je
uključivalo i natpis “Santa Claussville, N.P“.
(TBT)