KOLUMNA
Glavna greška Trumpovog rezonovanja jeste da bi borba protiv
klimatskih promjena SAD osnažila, a ne oslabila. Trump je okrenut prošlosti –
prošlosti koja ironično nije bila baš sjajna
Piše: Joseph E. Stiglitz, thebosniatimes.ba
Pod rukovodstvom predsjednika Donalda Trumpa Sjedinjene
Države su 1. juna, kada su se povukle iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama,
preduzele još jedan korak ka tome da se afirmiraju kao problematična država.
Trump godinama uživa u čudnoj teoriji zavjere, koja, kako je
rekao 2012, glasi da je “ideja o globalnom zagrijavanju stvorena od strane
i za Kineze da bi se američka proizvodnja učinila nekonkurentnom”. Ali
nije Trump iz tog razloga dao prijedlog da se SAD povuče iz Pariškog sporazuma.
Prije će biti da je sporazum, naveo je on, za SAD loš i nesumnjivo nepravičan.
Iako je pravičnost, kao i ljepota, u oku posmatrača, Trumpovu
tvrdnju je teško opravdati. Naprotiv, Pariški sporazum je veoma dobar za
Ameriku, a SAD su te koje i dalje drugima nameću nefer breme.
Historijski gledano, SAD imaju disproporcionalan udio u
povećanju koncentracije štetnih gasova u atmosferi, a među velikim zemljama su
i dalje do sada najveći emiter karbon-dioksida po glavi stanovnika – emituju
više nego dvostruko više od Kine i gotovo dva i po puta više nego što je Evropa
u 2013. (što je posljednja godina za koju je Svjetska banka objavila potpune
podatke). Sa svojim visokim prihodom, SAD su u daleko boljoj poziciji da se
prilagode izazovima klimatskih promjena od siromašnih zemalja kao što su Indija
i Kina, a o zemlji s niskim prihodima u Africi i da ne govorimo.
Zapravo, glavna greška Trumpovog rezonovanja jeste da bi
borba protiv klimatskih promena SAD osnažila, a ne oslabila. Trump je okrenut
prošlosti – prošlosti koja ironično nije bila baš sjajna. Njegovo obećanje da
će povratiti radna mjesta u rudarstvu (čiji broj sada iznosi 51.000, manje od
0,04 odsto nepoljoprivrednog sektora zemlje) previđa loše uvjete i opasnosti po
zdravlje koje su česte u toj grani privrede, da ne govorimo o tehnološkim
naprecima koje bi nastavile trend smanjenja zaposlenosti u toj privrednoj grani
čak i kada bi se obnovila proizvodnja uglja.
Zapravo, mnogo više radnih mjesta je stvoreno u domenu
montiranja solarnih ploča nego što je izgubljeno u rudarskoj industriji. Uopćenije
govoreći, prelaskom na zelenu ekonomiju bi se povećao prihod SAD-a današnjice i
ekonomski rast u budućnosti. U tom domenu, kao i u mnogim drugim, Trump je
beznadežno zaglavljen u prošlosti.
Samo nekoliko sedmica prije Trumpove odluke da se povuče iz
Pariškog sporazuma, globalna Komisija o cijenama visokog nivoa ugljen-dioksida,
kojom sam predsjedavao zajedno sa Nicolasom Sternom, bacila je svjetlo na
potencijal zelene tranzicije. U izvještaju Komisije, koji je objavljen krajem
maja, se tvrdi da bi smanjenje emisija ugljen-dioksida moglo da rezultira čak
jačom ekonomijom.
Logika je jasna. Ključni problem koji danas sprečava razvoj
globalne ekonomije jeste neadekvatna agregatna potražnja. Istovremeno, vlade
mnogih zemalja se suočavaju s manjkavim prihodom. Ali se sa oba pitanja možemo
istovremeno uhvatiti u koštac i smanjiti emisije tako što ćemo nametnuti cijenu
(porez) za emisije ugljen-dioksida.
Uvijek je bolje oporezivati loše nego dobre stvari.
Oporezivanjem ugljen-dioksida, firme i domaćinstva bi imali podsticaj da se
unaprijede za budućnost sveta. Porez bi također firmama pružio podsticaje za
inovaciju na načine koji smanjuju upotrebu energije i emisije, dajući im
dinamičnu konkurentnu prednost.
Komisija je analizirala nivo cijene ugljen-dioksida koja bi
se zahtijevala da bi se ostvarili ciljevi postavljeni u Pariškom sporazumu o
klimatskim promjenama – mnogo višu cijenu nego što je današnja u većem dijelu
Evrope, ali koju bi bilo moguće platiti. Komesari su ukazali da se prikladna cijena
može razlikovati između država. Kako su ukazali, naročito bolji regulatorni
sistem – sistem kojim se, na primjer, ograničava proizvodnja energije sagorijevanjem
uglja – smanjuje teret koji se mora uvesti poreskom sistemu.
Zanimljivo je da je Švedska, jedna od zemalja s najboljim
ekonomskim učinkom na svijetu, već usvojila porez na ugljen-dioksid po znatno
višoj stopi od one o kojoj se govori u našem izvještaju. A Šveđani su
istovremeno održali svoj snažan ekonomski rast, a da pritom nisu pravili
emisije na nivou SAD-a.
Amerika pod rukovodstvom Trumpa je od svjetskog lidera
postala predmet podsmijeha. Nakon što je Trump povukao SAD iz Pariškog
sporazuma, nad zgradom gradske skupštine u Rimu je visio jedan ogroman znak:”Prvo
planeta”. Slično tome, novi predsjednik Francuske Emmanuel Macron se
sprdao sa sloganom Trumpove predsjedničke kampanje, te je rekao “Učinimo
našu planetu ponovo velikom.”
Ali posljedice Trumpovih djelovanja nisu smiješne. Ako SAD i
dalje budu emitirale štetne gasove kao sada, nastavit će da ostatku svijeta
nameću ogromne troškove, uključujući i mnogo siromašnije zemlje. Oni koji su
oštećeni bezobzirnošću Amerike se opravdano ljute.
Srećom, ogromni dijelovi Amerike, uključujući ekonomski
najdinamičnije regione, su pokazali da Trump, ako nije nebitan, onda je bar
manje bitan nego što bi htio da vjeruje. Ogroman broj država i korporacija su
objavili da će nastaviti da ispunjavaju svoje obaveze, a možda će ići i još
dalje, praveći protivtežu neuspjesima ostalih dijelova SAD.
U međuvremenu, svijet mora da se zaštiti od problematičnih
država. Klimatske promjene predstavljaju spoljnu prijetnju po planetu koja nije
ništa manja od one koju predstavljaju nuklearne ambicije Sjeverne Koreje. U oba
slučaja svijet ne može pobjeći od neizbježnog pitanja – šta učiniti sa zemljama
koje odbijaju da ispune svoj dio kada je riječ o očuvanju naše planete?
/Autor je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, profesor na
Univerzitetu Columbia i glavni ekonomista na Institutu Roosevelt./
(TBT, Project Syndicate)