KOLUMNA
Kralj Saudijske Arabije Salman je na mjestu
prestolonasljednika svog 57-godišnjeg sina Muhameda bin Najifa zamjenio
31-godišnjim Mohamedom bin Salmanom, čime je završio proces centralizacije
vlasti koji je započet Salmanovim stupanjem na tron u januaru 2015.
Piše: Bernard Haykel, thebosniatimes.ba
Princ Mohamed, koji je narodski poznat u
zapadnim krugovima kao MBS, omiljeni je kraljev sin. Njegovim imenovanjem za prestolonasljednika,
Salman koji sada ima 81 godinu, ukazao je na nedvosmisleno odstupanje od
višedecenijske tradicije izgradnje konsenzusa među vodećim sinovima osnivača
saudijske države – pokojnog kralja Abdulaziza Ibna Sauda.
U strukturalnom smislu, Saudijska Arabija
nije više gerontokratija koja dijeli vlast. Vratila se apsolutnoj monarhiji,
što je bila i pod vlašću samog Ibn Sauda. Vlast je u potpunosti u rukama
kralja, čiji je veći dio delegirao svom sinu, novom prestolonasljedniku.
U praktičnom smislu usponom MBS-a će se
modernizirati političko odlučivanje i ublažiti politički rizici svojstveni
svakom sistemu s više konkurentnih centara moći. Sada su potpuno jasna pitanja
naslijeđa i gdje je vlast. Ali, iako ovaj novi aranžman sigurno ima svoje
prednosti, ima i potencijalne zamke jer odluke s dalekosežnim posljedicama mogu
da prođu bez dovođenja u pitanje i osporavanja.
Kada Salman umre, MBS će postati kralj i
najvjerovatnije će Saudijskom Arabijom vladati dugi niz decenija, ostavljajući
svoj pečat na društveni, vjerski i ekonomski život zemlje. Njegov uspon do
vlasti, koji je počeo 2009. kada je postao savjetnik svoga oca, koji je tada
bio guverner provincije Rijad, bio je munjevit. Ali, imenovanje za prestolonasljednika
je do sada njegovo najveće dostignuće. MBS je pobijedio u trci za prijesto u
kojoj je učestvovalo na stotine prinčeva, među kojima je većina starija i iskusnija,
a svi oni smatraju da imaju pravo da vladaju.
Istini za volju, to što je kraljev miljenik
dalo je MBS-u vjetar u leđa; ali njegov uspjeh ne objašnjava samo to. MBS je
morao da se uzda u svoju pamet, lukavstvo i snagu ličnosti da bi učvrstio moć i
konsolidirao autoritet nad ključnim sektorima saudijskog društva.
Štaviše, MBS je sve to uspio dok je još uvijek
zvanično poštovao striktne protokole saudijske kraljevske porodice i
komplikovane kodekse hijerarhije. To pomaže da se objasni kako se ispostavilo
da prijelaz s jednog prestolonasljednika na drugog ide tako glatko.
Drugo veliko dostignuće MBS-a je u vanjskoj
politici, gdje je mogao svom ocu dokazati svoje sposobnosti. MBS je preuzeo
inicijativu da dopre do predsjednika SAD-a Donalda Trumpa i njegovog tima odmah
nakon predsjedničkih izbora u SAD u novembru 2016. i ti napori su mu se isplatili,
što je kulminiralo Trumpovom posjetom Rijadu u maju 2017.
Trumpova posjeta je predstavljala veliku
pobjedu za Saudijsku Arabiju. Odnosi SAD-a i Saudijske Arabije su pali na
najniže grane za vrijeme mandata američkog predsjednika Baracka Obame, ali su
sada resetovani. Trump je tokom posjete naglasio značaj strateškog partnerstva
SAD i Saudijske Arabije, ponudio je punu podršku u nadmetanju Saudijske Arabije
sa Iranom za regionalnu dominaciju i potpisao razne poslovne i investicione
ugovore vrijedne više milijardi dolara.
MBS, koji je blago rečeno ambiciozan,
postavio je dva velika cilja za Saudijsku Arabiju. Prvi, koji je okvirno
predstavio u programu pod nazivom Vizija 2030, jeste da se prošire okviri
saudijske ekonomije tako što će smanjiti njenu veliku zavisnost od prihoda od
nafte i stvoriti dobra radna mjesta izvan naftnog sektora. MBS je uvjeren da će
ogromne naftne rezerve Saudijske Arabije mnogo manje vrijediti u budućnosti zbog
uspona alternativnih goriva i tehnologija obnovljive energije.
Prema Viziji 2030, MBS će pokušati što više
unovčiti početnu vrijednost naftnih rezervi Saudijske Arabije. Ti prihodi će
onda biti dodijeljeni razvoju nenaftnog sektora zemlje i investirani u offshore
aktive da bi se nadoknadio neizbježan gubitak u prihodima od nafte. Da bi
postigao taj cilj, MBS nastoji privatizirati dio kompanije Saudi Aramko putem
inicijalne javne ponude 2018.
Drugi veliki cilj MBS-a jeste da se
Saudijska Arabija pretvori u regionalnog vojnog hegemona koji može odolijevati
spoljnim prijetnjama, naročito Iranu. Da bi to ostvario, morat će učiniti svoju
zemlju mnogo manje zavisnom od vojne zaštite SAD-a u koju se ona uzda od 1945.
Bit će potrebno deset i više godina da bi
se ostvarila oba cilja pojedinačno novog prestolonasljednika. Ali sada kada je
baza vlasti MBS-a sigurna, izgleda da ima svaku namjeru da ih i ostvari.
/Autor je profesor bliskoistočnih studija
na Univerzitetu Princeton/
(TBT, Project Syndicate)