KOLUMNA
Da, ja pišem vrlo kritične tekstove o Hasanu
Čengiću i smatram ga jednim od najvećih štetočina u bošnjačkoj politici i sa
njim ne bih gradio ni ćumez, a kamo li državu. Pored toga tvrdim da Čengić ne
bi posegnuo, niti odobrio bilo kakav gest koji bi prouzročio politički
motivirano ubistvo!
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Prilikom gostovanja u televizijskoj emisiji “U
škripcu” novinar mi je postavio pitanje
čiji sam ja igrač. „Dobro pitanje i zaista je šteta što ga postavljate na kraju
emisije“, odgovorio sam. Uspio sam reći da kao urednik portala radim svoj posao
pošteno jer veoma poštujem svoje čitaoce. Da, sve je to istina, ali suviše je
ovo diplomatski rečeno da bih bio uvjerljiv.
Sad vidim da sam morao dati mnogo konkretniji
odgovor tim prije jer sam gostovao na televiziji čiji je vlasnik Fahrudin
Radončić. A, zbog nekoliko razloga očito se shvata i sumnja da sam ja, koliko
god pokušavao biti nezavisan, Radončićev igrač. Dojam proističe iz prostih
činjenica što sam žestoki oponent politike Bakira Izetbegovića, kao i iz
činjenice da sam pisao za Avaz koji danas veoma često prenosi tako kritičke
tesktove o Izetbegovićevoj politici objavljene na The Bosnia Timesu.
Tako je bilo i sa nedavnim tekstom koji je
osvanuo na naslovnici Avaza. „Nedžad Latić, poznati bošnjački intelektualac, i
dalje se ne boji „zelene buržoazije“ i njihovih prijetnji koje su slali na
njegovo ili druga nepoćudna imena.
Izvrstan poznavalac i demistifikator
paraobavještajnog mraka i bošnjačke hobotnice, na svom portalu “The Bosnia
Times” objavio je tekst Omera Čevre koji je uznemirujućeg i indikativnog
sadržaja pod naslovom „Ko (ho)će ubiti Radončića? Oni koji ga nisu mogli optužiti
za ubistvo!“
Kažem hvala, ali nije trebalo!
Ovo nije moj tekst i nisu moji stavovi! Ovo je
zapravo samo moja „oprema“ dijela kolumne koju je napisao i objavio, a ja
preuzeo sa drugih portala, Omer Čevra. Prema tome, Avaz je mogao objaviti u
cijelosti kolumnu svoga autora i bivšeg portparola SBB-a, ali mu se očito više
svidjela moja „oprema“ teksta, bolje reći sam naslov, kao „ubojiti“ što je
jedna od prepoznatljivih odlika novinarstva koje protežira The Bosnia Times. Da, u jednoj svojoj ranijoj kolumni sam upozoravao na opake političke trendove
među Bošnjacima koje kreiraju vjerski fanatici i mafija koji bi mogli
rezultirati ubistvima kako političara tako i intelektualaca. Tako sam pisao o
motkama kojima su udareni Silajdžić, potom i Osmanović… Pisao sam kako je
Izetbegović sam sebe doveo u životnu opasnost tolerirajući takve militantne
trendove unutar SDA itd…
I kad sve to pišem i na to upozoravam to ne
činim zato što imam ikakve obavještajno-sigurnosne informacije, jer nemam nikakve
relacije, ama baš nikakve, oficijelne i neoficijelne, osobne ili posredne, sa
bilo kojom obavještajnom agencijom ili pojedincem iz takvih struktura! To činim isključivo na osnovu analiza
informacija i stavova objavljenih u medijima! Na osnovu takvih zaključaka sam i
ustvrdio da bi Radončić mogao biti ubijen kao Pukanić zbog kontinuiranog Avazovog objavljivanja vrlo ozbiljnih/opasnih informacija o političkim ubistvima u
Sarajevu! Dakle, to je moj stav i procjena koja uopće ne mora biti tačna. Takve
stavove objavljujem primarno iz preventivnih razloga upozoravajući Bošnjake kako
„zla krv ne miruje!“
Ono što mi je zasmetalo kod objavljivanja spomenutog Čevrinog teksta jeste kontekst u koji je
stvaljen Hasan Čengić, a nema nikakve veze sa mojom procjenom o prijetnjama
samom Radončiću. Da, ja pišem vrlo kritične tekstove o Čengiću i smatram ga
jednim od najvećih štetočina u bošnjačkoj politici u postkomunističkom periodu.
Tako i zato sam rahmetli Aliji Izetbegoviću još 2001. godine rekao da ja sa
Hasanom Čengićem ne bih gradio ni ćumez, a kamo li državu. Alija se na to samo
ibretio, a nije me demantirao niti pokušao razuvjeriti.
Pored ovakvog mišljenja mogu vrlo rezolutno
ustvrditi da Čengić nikada ne bi posegnuo, niti odobrio bilo kakav gest koji bi
prouzročio fizičko nasilje, a kamo li, gluho bilo (!), politički motivirano
ubistvo!
Ovim tekstom se ne želim pravdati niti polemizirati sa Čevrom, on ima pravo na
svoja gledišta, a najmanje se želim distancirati od objavljenog teksta. Ne,
uopće u tome nije problem. Želim samo ovo iskoristiti kao povod da svojim čitaocima
portala The Bosnia Times opravdam obećanje da svoj posao urednika radim
koliko mogu časno i pošteno i da ne želim biti ekspozitura ničije politike niti
stavova.
Čak sam veoma, veoma zahvalan Avazu što je
prenosio i prenosi tekstove The Bosnia Timesa jer je na taj način doprinio
afirmaciji samog portala. Jer moje ime, kao i ime portala, ne mogu (pro)čitati
čitaoci mog bivšeg lista Preporod, kao ni portala i listova koji se
deklariraju kao proesdeaovi mediji, a (iz)finansirani su muslimanskim parama,
poput portala Faktor, Stav, Al Jazeera Balkans, itd. Ove medije prozivam zato što
po direktivi ne smiju spominjati moje ime, a sve druge manje-više tretiram kao
konkurenciju, osim Oslobođenja. Osobno nikad ne bih mogao pisati niti uzeti
honorar od lista čiji je vlasnik tvornica alkohola, a zbog osjećaja da je Oslobođenje prouzročilo naprasitu smrt mog babe, kao i
mnogih njemu sličnih imama i alima, poput Husejna Đoze i Ahmeda
Smajlovića, ne bih sebi nikad dozvolio
autorski status u tom listu. Stoga sam samo i isključivo objavljivao polemike i
reagiranja u tom listu! Posljednji moj tekst/polemika objavljena u tom listu
odnosila se na Ivu Andrića. Od tada, hvala Bogu, neka tajna urednička ruka
zabranila je spominjanje mog imena u toj novini!
Ali, nemam ja nikakva garaza/ljutnje na te
medije i njihove urednike, naprotiv! Ponašam se izrazito kolegijalno i esnafski
solidarno. Tim kolegama sam čak i zahvalan jer su me svojom uskogrudnošću i sebičnošću primorali da „otkidajući
sebi i svojoj djeci od usta“ stvorim jedan, kako kažu, od najutjecajnih portala
u Sarajevu!
Potom, podržavao sam Harisa Silajdžića,
Mustafu Cerića, pa i Bakira Izetbegovića u onim momentima kad sam mislio da se
zalažu i bore za nacionalne i političke interese Bošnjaka. I to je duga, danas
više možda i nebitna priča zašto i zbog čega sam se na kraju distancirao i od
njih. Kao što nije ni bitno to da me nisu uvažavali dok sam im „bio pri ruci“
koliko me danas, kako čujem od drugih, uvažavaju i respektiraju. Za njihove sljedbenike i agitatore sam „niko
i ništa“ i to „svi znamo“ (!), pa se stoga takvima nemam šta pravdati. Pravdam
se i objašnjavam mnogim dobrodušnim vjernicima koji se sekiraju i frustriraju zbog
kontinuiranih, a notorno klevetničkih kavgi među političarima i ulemom. Oni
nemaju političke kulture da se odbrane od propagande, već postupaju po
merhametu i sažaljenju znajući da kavge nikome nisu donijele nikakav hajr. A prije
svega imam obavezu iz zahvalnosti prema čitaocima da objasnim svoju poziciju
kako bi lakše shvatili moj uređivački koncept.
Do sada sam, siguran sam u to, zaslužio
apsolutno povjerenje koje se manifestira kroz čitanost mojih kolumni. Tako da
je dovoljno da i formalno kažem da sigurno ne pripadam nikome; niko me ne plaća
i stoga nemam potrebu nikome polagati račune za ono što objavljujem i
potpisujem.
Ne znam, zaista ne znam temu/aferu koju je
pokrenuo The Bosnia Times, da se nije okončala onako kako smo je predočili čitaocima, a svaki demantij smo objavili! Neke takve teme su još u toku…
Dezavuiranje islamskog kosmopolitizma
Malo ko nam vjeruje, na primjer, da su SDA i
SDP, odnosno Hasan Čengić, preko Alije Behmena, zajednički realizirali projekat Al Jazeere. Posebno ne vjeruju da je advokatica Edina Rešidović, bivša
Čengićeva tužiteljka, zastupala Al Jazeeru pred Tužilaštvom KSA.
Savjetujem da nas provjere na način da kad prođu Alipašinom ulicom i vide Zlatka Lagumdžiju kako ulazi u novu zgradu
izgrađenu na boku nekadašnjeg kina „Sutjeska.“ Reći ću vam da je taj stan
Lagumdžija kupio, a možda i dobio na poklon, od vlasnika firme, Turčina
bošnjačkog porijekla, kojeg je Bakir Izetbegović doveo u Sarajevo. Radi se o
bivšem gradonačelniku općine Silivri, gradiću koji se nalazi na Mramornom moru
nedaleko od Istanbula, gdje je Alija Izetbegović nekoliko puta išao na odmor i(li)
liječenje od astme. On je kupio građevinsku firmu od Fatiha Hasenejna za 360
hiljada KM, koji se zbog sudskih progona u Americi, a više stoga jer se bio (!)
razočarao u bivše suradnike iz Sarajeva, distancirao od Bosne i povukao sav
svoj bzinis iz nje. Sve je ovo utanačio Bakir Izetbegović. Tek je možda
Lagumdžija pomagao pri „papirologiji“ jer su bili vrlo komplicirani
(su)vlasnički odnosi na toj lokaciji, a SDP je tad vladala Općinom Centar.
Imam ovakvih hipten primjera koji ukazuju da
se jadni narod, mislim na Bošnjake, zalud nasekirao i zakrvavio zbog navodnih
ideoloških razloga i razlika SDA i SDP! Sve su njihove ideologije furda, kako
sam već napisao, koja se svodi na bizarnu trgovinu.
Pa stoga, kad Bakir Izetbegović povikne kako Radončić ne
može biti član Predsjedništva BiH jer ne
ide u džamiju i jer nije rođen u Bosni, strefi me fras, jer to nije ni islamski
ni politički korektno stajalište. U islamu nema razlike između Arapa i nearapa,
na primejr, a po pozitivnim zakonima i sekularnom Ustavu BiH može se
kandidirati čvojek koji nije rođen u BiH i koji ne ide u džamiju, naravno! Ovo
je primjer grubog dezavuiranja kako islamskog kosmopolitizma tako i
sekularizma, a ja se borim za oba ova politička ideala!
Ako bih ja učinio sve da (od)branim pravo
Radočniću da se kandidira, što ću i učniti, znači li to da sam njegov igrač?
Ako znači, onda se neću pravdati!
Tim prije jer sam imao vrlo korektnu suradnju
sa Radončićem kao vlasnikom Avaza u vrijeme dok sam pisao tekstove za prilog
„Sedmicu.“ Pošto ne vjerujem da Radončić ima veze sa ubistvom Ramiza Delalaića
Ćele, nisam pristao da budem upregnut u medijsku harangu, već sam podržavao
njegovo pravo na odbranu u tom sudskom procesu.
I na koncu postoji jedno „udbaško gnjezdo“
koje je snajperiralo Aliju, Harisa, Cerića, mog brata Džemaludina, pa i mene,
koje danas isključivo snajperira po Radončiću, odnosno Avazu i SBB-u.
Gdje su oni, ja tu nisam! I to (je) zna(o) i sam Bakir Izetbegović!
Dakle, on je birao njih umjesto mene!
Prema tome, ako se Radončić oslobodi sudskih
procesa, i bude kandidat na predstojećim parlamentarnim izborima, sigurno će
doći pod lupu i moj „nišan“ i „rešeto“ i imati ravnopravan tretman sa
Izetbegovićem, odnosno bilo kojim drugim bošnjačkim kandidatom. I odmah da kažem,
glavni kriteriji kojima ću ga mjeriti sa stanovišta nacionalne politike bit će
baš njegov odnos prema pitanju statusa Sandžaka, a potom njegova vizija puta
prema EU. Ako me Radončić uvjeri da će njegova politika odvesti Bošnjake u
Evropu do 2022. godine podržat ću ga kao što bih podržao svakog drugog ko mi da
tak(v)o ubjedljivo obećanje!
I obećavam, svoja (ovakva) stajališta ću
iznositi bez obzira na sva silna zastrašivanja kojima sam izložen. Takvima poručujem
da je bilo vukova i duljih repova!
(TBT)
