ANALIZA
Do sada je saudijska monarhija opstajala na nafti,
vahabitizmu, savezništvu sa SAD i paktu kraljevske familije i podanika:
blagostanje za slobodu i prava. Nafte je sve manje, nove generacije Saudita sve
teže podnose rigidni islam, sa Trumpom u Bijeloj kući SAD su sve samo ne
pouzdan saveznik, a para je sve manje za blagostanje koje garantuje socijalnu i
političku stabilnost i mir
FOTO: (AP)
Prije dvije i po godine, kada se kralj Salman popeo na tron
Saudijske Arabije, malo ko je, van Arabijskog poluostrva, poznavao njegovog
sina Muhameda bin Salmana. Prošle godine, kada je njemačka obavještajna služba
u jednom dokumentu upozorila da je tridesetogodišnji princ nagao, plahovit i
izuzetno ambiciozan, mnogi su i dalje vjerovali da će stariji, iskusniji i
pouzdaniji brat od strica, Muhamed bin Najef, postati, na kraju, kralj
Saudijske Arabije.
Prošle nedjelje, MBS, kako oslovljavaju Muhameda bin Salmana
u Rijadu, promovisan je u prvog princa nasljednika i na dobrom je putu da
postane prvi unuk, poslije šest sinova, Abdulaziza, da stane na čelo
petromonarhije. Međutim, track-record Muhameda bin Salmana u posljednje dvije
godine je takav da navodi na zaključak da ćemo prije imati modernog diktatora
nego što će Saudijska Arabija biti modernizovana.
Muhamed bin Salman je osmo od trinaestoro djece kralja
Salmana. To ga nije spriječilo da se izbori za status omiljenog sina saudijskog
suverena. Otkako je postao punoljetan, Muhamed je bio desna ruka svog oca i
pratio je njegovu karijeru prije nego što će naslijediti brata Abdulaha na prijestolu.
“Dječak-princ” je nadimak koji su poznavaoci kraljevske kuće Saud
dali Salmanovom sinu pošto je od samog starta “štrčao” njegov
aktivizam, bilo da se radilo o upravljanju provincijom Rijad, ministarstvom
odbrane ili kabinetom prvog potpredsjednika vlade.
Imenovanjem svog sina za prvog u nasljednoj liniji za
kraljevski prijesto, Salman je napravio drugi presedan u historiji vahabitske
monarhije. Prethodno je mlađeg brata Mukrina sklonio sa pozicije prvog u liniji
nasljednika trona u Rijadu i na njegovo mjesto postavio sinovca Najefa,
pogazivši pravilo da se na saudijskom prijestolu smjenjuju sinovi osnivača
dinastije Abdulaziza bin Sauda. Opravdanje za tu promjenu pravila igre
pronađeno je u potrebi da se izvrši “podmlađivanje” nasljedničke
linije jer je zemlji potrebna svježija generacija vladara budući da je dvije
trećine stanovništva ispod 30 godina.
U posljednjih nekoliko decenija u Rijadu su se smjenjivali
ostarjeli i onemoćali monarsi, što je doprinosilo jačanju arapske verzije
uravnilovke, zaustavljanju neophodnih reformi i tihom urušavanju sistema.
Sa prošlonedjeljnim iznenadnim imenovanjem MBS za princa
nasljednika, višegodišnje šuškanje da je kralj Salman “marioneta” u
rukama svog omiljenog sina Muhameda dobile su utemeljenje. Sa naknadnom pameću
jasno je da je prethodno imenovanje Najefa bilo samo u funkciji pripreme terena
i kupovine vremena da ambiciozni Muhamed stvori mrežu sebi odanih ljudi u
važnim segmentima aparata vlasti i da zatim u pogodnom momentu bude unapređen u
“prvog” nasljednika.
Nisu daleko od istine oni koji tvrde da je u proteklih par
dana u Saudijskoj Arabiji izvršena neka vrsta plišanog puča. Sve je brojnija
grupa analitičara koji predviđaju da će kralj Salman vrlo brzo abdicirati u
korist svog sina Muhameda i tako ubrzati tranziciju.
U prethodne dvije godine MBS je imao takvu medijsku
ekspoziciju i akumulaciju funkcija da je zaradio još jedan nadimak –
“ministar svega”. Bez ikakvog iskustva ili pripreme, sa još
nenapunjenih 30 godina, MBS je postao ministar odbrane, ekonomije, finansija,
omladine, reformi…
Svoje neiskustvo MBS je maskirao steroidnom aktivnošću u
unutrašnjoj i spoljnoj politici. Na unutrašnjem planu lansirao je reformsku
agendu nazvanu “Vision 2030” koja bi trebalo da rezultira
modernizacijom društva, ekonomije, otvaranjem tržišta rada za mlade i žene, i
prije svega, emancipacijom saudijske ekonomije od izvoza nafte i njenih
derivata.
(TBT, Nedeljnik)