KOLUMNA
Naravno da prethodni teroristički zločini ne opravdavaju
naknadne, ali govore i o prirodi terorizma, otežavajući da ga se svede na islam,
ali i da ga se pripiše (samo) ateizmu
Piše: Inoslav Bešker, thebosniatimes.ba
Muslimanskog terorizma ne bi bilo da na Zapadu nema
sekularizma, zanemarivanja vjere i vjerskih normi, smatraju neki istaknuti
kršćanski poglavari, na primjer patrijarh moskovski i sveruski Kirill IV, ili
pak kardinal Robert Sarah.
Prevedeno na grub jezik: po tim ocjenama Zapad je sam kriv
što ga maltretiraju teroristi, jer je podlegao racionalizmu pa iluminizmu
(prosvjetiteljstvu nasuprot mračnjaštvu, zna se na čijoj je strani Svjetlonoša
iliti Lucifer), otklonio se od Boga.
Ostavimo po strani podatke o terorizmu koji je na evropskom
Zapadu, od 1945 do 1990, s posve zapadnjačkim predznacima (ponajprije
nacionalnima, a ponekad i s geslima denominacija zapadnog kršćanstva), pobio
poneku tisuću čeljadi, daleko više nego terorizam s muslimanskim geslima
posljednjih godina (kao što je i kršćanski terorizam u samoj maloj Srebrenici
pobio 1995 četiri puta više muslimana nego muslimanski terorizam Zapadnjaka u
Dvojnim neboderima u New Yorku i u Pentagonu 2001). Terorizam s kršćanskim
barjakom sporadično jezdi i Zapadom Evrope, u ovom desetljeću od Utøye 2011 do
Londona neki dan. Ostavimo po strani i terorizam koji je markirao ranija
stoljeća, kroz pogrome Židova, proganjanje “vještica”, tamanjenje
drugačijih kršćana poput Bartolomejske noći. Ostavimo i “kristalne
noći” od Njemačke 1938 do Zadra 1991… Ne radi relativiziranja, nego radi
kontekstualiziranja: naravno da prethodni teroristički zločini ne opravdavaju
naknadne, ali ponešto govore o prirodi terorizma, otežavajući da ga se svede na
islam, ali otežavajući i da ga se pripiše (samo) ateizmu, ili neopoganstvu (ne
samo hitlerovskome paragermanskome, nego i staljinskome parakršćanskome, s
Leninovim “moštima” na državno-partijskom oltaru i sa ČeKom kao
Inkvizicijom).
Pogledajmo, radije, argumente, kako Kirilla, tako i Saraha.
Veli Kirill ovih dana izaslanstvu Koptske pravoslavne crkve
da zagovarači terorističkih napada apeliraju na vjerske osjećaje muslimana koji
su nezadovoljni svojim standardom u bezbožnome sekularnom društvu, pa svoj
podređen položaj povezuju s bezboštvom, tvrdeći također da ono proizlazi iz
zapadnog kršćanstva. “Eto zašto je slika kršćanstva iskrivljena” u
tih muslimana, veli Kirill. On podsjeća da muslimani vide udio Zapada u vojnim
akcijama na teritoriju muslimanskih država kao križarstvo. Što onda treba
učiniti? Izravno razgovarati s muslimanskim imamima i misliocima kako bi se
razbile te predrasude i pogrešne ocjene te objasnilo da je kršćanstvo prva
žrtva sekularizma.
Kardinal Sarah je lani, na znamenitoj sinodi o obitelji,
koristeći jezik i simbole Apokalipse, objasnio da treba suzbiti dvije zvijeri:
“idolatriju zapadne slobode” i “islamski fundamentalizam”,
tj. “ateistički sekularizam i religijski fanatizam”.
Kardinal Walter Kasper je Sarahovo razmišljanje odbacio kao
“afričko”, što je ne samo bilo pomalo rasistički, nego i nepristojno
spram nekih Evropljana. Na primjer, predsjednik Poljske biskupske konferencije
mons. Stanisław Gądecki je pohvalio “visoku teološku i intelektualnu
razinu” Sarahova istupa. Kasper je bio nepristojan i spram svoga gotovo
zemljaka, Bavarca Benedikta XVI, koji je 2006 u svome znamenitom predavanju u
Regensburgu izjavio da Bog djeluje posredstvom logosa, koji je i razbor i
riječ. Ono što se protivi razboru stoga nije Božje, glasio je bavarski poučak tadašnjeg
Pape. Obraćenje silom je protiv razbora, pa je stoga i protiv Boga. Stoga
griješi protiv Boga onaj tko u njegovo ime poziva na džihad, kao što na Zapadu
griješi protiv Boga onaj tko se oslanja na razbor bez Boga, tko Boga čini
suvišnim – poučavao je Benedikt.
Tadašnji papa, a prethodno desetljećima glavni teolog sv.
Ivana Pavla II, u više je navrata ustao protiv prosvjetiteljstva, protiv
empirizma Francisa Bacona, zapravo protiv cjelokupne misaone osnovice
moderniteta, slijedeći u tome i sv. Pija X, papu koji je enciklikom Pascendi
Dominici Gregis (prije nepunih 110 godina) odlučio energično iskorijeniti, kao
“modernizam”, svaki trag pokušaja da se katolički nauk prilagodi
diskursu svog doba.
Stanovito razumijevanje pape Benedikta XVI pokazano za Marxa
možda u tom kontekstu i nije slučajno, pošto se pokazalo kako je bilo lako
marksizam odvojiti od Marxove analize i približiti eshatološkim religijskim
konstrukcijama, nemilosrdnima spram individue i time spram same suštine ikakva
moderniteta.
Netom izabran za patrijarha Kirill IV je 2009 istaknuo da
katolici i pravoslavni moraju zajedno djelovati protiv sekularnih društvenih
vrijednosti, proisteklih iz prosvjetiteljstva, ondje gdje se te vrijednosti
sukobljavaju s kršćanskim društvenim vrednotama. To je, kao što smo vidjeli,
bila trajna pozicija Svete Stolice. I patrijarh Kirill smatra da se o ljudskom
dostojanstvu kao apsolutnoj vrijednosti smije govoriti samo ako se prihvaća
apsolut Boga iz kojega to dostojanstvo proizlazi, pošto je On čovjeka sazdao na
svoju sliku i priliku.
U ovo postmoderno doba, kada činjenična istina i na Zapadu
biva prezrena i odbačena kao zapreka i umjetnosti i politici, zaključak se
nameće: suzbivši sekularnu zapadnu demokraciju nestao bi razlog ljutnje
muslimanskih terorista, nestao bi razdor među religijama, nestala bi sekularna
blasfemija.
Srećom ide prva ekspedicija na Mars, a Keppler je uočio
nekoliko planeta sličnih Zemlji. Bude li Bog milostiv, možda nas samo prognaju,
zajedno s Baconom i Voltaireom. Stoljeća kažu da će im terorizam i u tom
slučaju ostati.
(TBT)