KOLUMNA
Kako su posljednji podaci koje je objavila Banka Engleske pokazali, rast plata u Britaniji nije u skladu sa inflacijom, tako da su stvarni prihodi počeli opadati
Piše: George Soros, thebosniatimes.ba
Ekonomska realnost počinje da sustiže lažne nade mnogih Britanaca. Prije godinu dana, kada je malom većinom izglasano povlačenje Britanije iz Evropske unije, oni su vjerovali obećanjima popularne štampe, i političarima koji su podržali odlazak iz EU, da Brexit neće smanjiti njihov životni standard.
Zaista, u protekloj godini, oni su uspjeli da održe te standarde, povećavajući zaduženost domaćinstava.
Ovo je neko vrijeme uspijevalo, pošto je povećana potrošnja domaćinstava stimulisala ekonomiju. Ali trenutak istine za britansku ekonomiju se veoma brzo približava. Kako su posljednji podaci koje je objavila Banka Engleske pokazali, rast plata u Britaniji nije u skladu sa inflacijom, tako da su stvarni prihodi počeli da opadaju. Pošto će se ovaj trend nastaviti tokom narednih mjeseci, domaćinstva će uskoro shvatiti da životni standard opada i da će tome morati da prilagode svoje potrošačke navike. Da stvari budu još gore, shvatit će i da su postala prezadužena i morat će da smanje stepen zaduženosti, tako da će biti prinuđeni da još smanje potrošnju domaćinstva koja je održavala ekonomiju. Štaviše, Banka Engleske je napravila istu grešku kao i prosječno domaćinstvo: potcijenila je uticaj inflacije i sada će to morati da nadoknadi tako što će podizati kamatne stope. A ove više stope će dovesti do toga da bude još teže otplatiti zaduženost domaćinstva.
Britanci se brzo približavaju prekretnici koja karakteriše sve neodržive ekonomske trendove. Ja takvu prekretnicu nazivam “refleksivnost” – zbog toga što i uzrok i posljedica oblikuju jedno drugo. Ekonomska realnost je ojačana političkom realnošću. Činjenica je da je Brexit prijedlog na obostranu štetu, škodljiv i za Britaniju i za EU. Referendum o Brexitu se ne može poništiti, ali ljudi mogu da se predomisle. Očigledno, to se i dešava. Pokušaj premijerke Therese May da ojača svoju pregovaračku poziciju time što je održala vanredne izbore je bio potpun promašaj: ona je izgubila parlamentarnu većinu i stvorila “zamrznuti parlament” (u kojem ni jedna stranka nema većinu). Osnovni uzrok poraza premijerke May bila je njena fatalna greška što je predložila da stariji ljudi plaćaju veliki dio za svoju socijalnu zaštitu iz svojih sopstvenih izvora, obično u vrijednosti domova u kojima su živjeli cijelog života. Ovaj “porez na demenciju”, kako je postao široko poznat, je duboko uvrijedio veći dio biračkog tijela Konzervativne stranke Therese May, a to su stariji ljudi. Mnogi ili nisu glasali, ili su podržali druge stranke.
Povećano učešće mladih ljudi u izborima je takođe važan činilac koji je doprinio porazu May. Mnogi od njih su glasali za laburiste u znak protesta, a ne zbog toga što su željeli da se pridruže trgovinskoj uniji ili zato što podržavaju laburističkog lidera Jeremyja Corbyna (iako je on imao neočekivano impresivne nastupe tokom kampanje). Stav mladih Britanaca prema jedinstvenom tržištu je dijametralno suprotan onome koji imaju May i pristalice “čvrstog Brexita”. Mladi ljudi su željni da nađu dobro plaćene poslove, bilo u Britaniji, bilo negdje drugdje u Evropi. U tom pogledu, njihovi interesi se poklapaju sa interesima grada Londona, gdje neki od ovih poslova mogu da se nađu.
Ako May želi da ostane na vlasti, mora da promijeni svoj pristup pregovorima o Brexitu. A postoje znaci da je ona spremna to i da učini. Pristupajući pregovorima u pomirljivom duhu, May bi mogla da dođe do dogovora sa EU da Britanija nastavi da bude član jedinstvenog tržišta u periodu dovoljno dugom da bi uspjela da završi sav pravni posao koji treba. To bi bilo veliko olakšanje za EU, zato što bi se na taj način odložio “zli dan” kada će odsustvo Britanije napraviti ogromnu prazninu u budžetu EU. To bi bio dogovor na obostranu korist.
Samo ukoliko krene tim putem, May može da se nada da će ubijediti parlament da prođu svi zakoni koji će biti potrebni onda kada pregovori o Brexitu budu završeni i kada se Britanija povuče iz Unije. Ona će možda morati i da napusti svoj lakomisleni savez sa Demokratskom unionističkom partijom u Alsteru i da se sa više pažnje odnosi prema torijevcima iz Škotske, koji žestoko zagovaraju “mekšu” verziju Brexita. May će morati i da se pokaje za grijehe torijevaca u londonskoj opštini Kensington povodom nedavnog požara u soliteru Greenfel tower u kojem je najmanje 30 ljudi, a možda i više, izgubilo život.
Ako May prihvati takvu politiku, mogla bi da nastavi da bude vođa manjinske vlade, pošto niko drugi ne bi želio da bude na njenom mjestu. Do okončanja Brexita će proći bar još pet godina, a za to vrijeme će biti održani novi izbori. Ako sve prođe dobro, dvije strane bi mogle poželjeti da se ponovo vjenčaju čak i prije nego što se razvedu.
/Autor je predsjedavajući Soros fonda za menadžment i fondacije Otvoreno društvo/
(TBT, Project Syndicate)
