LIFESTYLE
Pored brojnih loših posljedica, nedostatak sna dovodi i do
toga da mozak počinje “jesti sam sebe”, zaključak je novog istraživanja
FOTO: (Shutterstock)
Alarm zvoni ponovo i već treći put ga gasite. Trudite se da
preuzmete svaki minut sna na račun dana. Spavali ste čak šest sati što djeluje
kao privilegija koju treba maksimalno iskoristiti. Oblačite rasparene čarape, zamalo
da krenete napolje u kućnim papučama, pitate se da li ste zaključali vrata. I
tako svaki dan.
Hronična deprivacija sna, kako pokazuje istraživanje
objavljeno u maju ove godine u The Journal of Neuroscience, ima i značajnije
posljedice od navedenih, koje dovode do toga da mozak počinje „jesti sam sebe“.
Profesor Michelle Belesi sa Odeljenja za psihijatriju Univerziteta u Wisconsinu
i njegovi saradnici ispitivali su utjecaj deprivacije sna na miševima i
pokazali da se usljed hroničnog nedostatka sna povećava rizik od demencije, i
da su mogući uzročnici glijalne ćelije.
Glija čini deset puta veći dio strukture našeg mozga od
neurona. Smatra se da su glijalne ćelije evoluciono podjednako značajne za čovjeka
koliko i neuroni, a nakon deprivacije sna aktivirano ih je duplo više nego što
bi trebalo. Glijalne ćelije čine imunski sistem mozga, pri čemu imaju zadatak i
da otklone sav oštećen materijal u mozgu i na tim mjestima naprave takozvani
„glijalni ožiljak“.
Pri normalnom radu glijalne ćelije prave membrane koje
predstavljaju zaštitne pregrade u mozgu, a otklanjaju samo materijal koji je
zaista potrebno otkloniti. Veliki broj bolesti mozga, naročito autoimunih,
počiva na disfunkciji glijalnih ćelija. Belesi i saradnici su otkrili da glija
pojačano radi nakon deprivacije sna, što dovodi do toga da „pojede“ i dijelove
mozga koji nisu oštećeni. Istraživači predlažu da bi ova disfunkcija mogla biti
povezana sa Alzheimerovom bolešću i sličnim demencijama.
Nije sasvim jasno koliko se dugo mogu osjećati posljedice
deprivacije sna. Danas se vjeruje da spavanje čini jedan od tri stuba zdravlja
pored fizičke aktivnosti i zdrave ishrane, a neki bi čak rekli da je dobar san
osnova funkcioniranja druga dva stuba. Dešava se da se probudimo poslije samo
nekoliko sati sna, odmorni i funkcionalni, a da se poslije više od osam sati
sna ne osjećamo tako. Objašnjenje ovog
paradoksa leži iza odgovora na pitanje koliko nam je sna zapravo potrebno.
Jedan od najpopularnijih mitova koji se tiču sna je čaroban broj osam, koji sa
naukom nema mnogo veze. Pretpostavlja se da je ustaljeno vjerovanje da nam je
potrebno osam sati sna nastalo kao interpretacija toga što ljudi navode da prosječno
u spavanju provode između sedam i devet sati.
Za adekvatan san važniji je kvalitet sna nego dužina, a za
utvrđivanje kvaliteta potrebno je analizirati sam tok sna. Istraživanja koja su
koristila elektroencefalografiju ustanovila su da se tokom sna mozak nalazi u
četiri različite faze koje karakteriziraju različite moždane aktivnosti. Kada
zatvorimo oči i postanemo pospani ulazimo u alfa fazu. Nakon nje ide teta faza
malo dubljeg sna, zatim faza delta talasa, i četvrta faza je duboki san. Ovdje
se ciklus ne završava, već nakon 20 do 40 minuta dubokog sna ponovo se vraćamo
u drugu fazu i onda iznenada upadamo u REM san. Čitav ciklus traje oko sat i po
vremena.
Istraživanja koja su ispitivala deprivaciju sna u Sovjetskom
Savezu pokazala su poseban značaj REM faze. Kvalitet sna se mjeri brojem
odspavanih REM faza. U ovoj fazi, koja je karaktekteristična po vrlo brzim
pokretima očiju (REM – Rapid Eye Movement) moždana aktivnost je najsličnija
onoj u budnom stanju i tada sanjamo. Prekidanje spavanja tokom REM faze
ostavlja teže posljedice nego prekid bilo koje druge faze sna. Smatra se da je
REM san najznačajniji za pamćenje i uspješno učenje. Šta se dešava kada se REM
faza prekine? Ukoliko se probudimo u toku živopisnog sna po pravilu ćemo
ga se dobro sjećati, jer je nakon prekinute REM faze prisjećanje najbolje.
Ovakva pogodnost ipak ne bi trebalo da nas raduje previše jer prekid REM sna
donosi sa sobom i pospanost, poremećenu koncentraciju, povećanu anksioznost i
razdražljivost.
Pošto sami ne znamo kada ulazimo u koju fazu sna teško bismo
mogli izračunati kada bi trebalo da se probudimo. Zbog toga i u ovom slučaju
postoje aplikacije koje pomažu. Jedna od njih je Sleep Calculator koja
omogućava da se podesi vrijeme za buđenje tako da REM faza ne bude prekinuta, a
daje i mogućnost da se odabere vrijeme buđenja u zavisnosti od toga koliko
ciklusa želimo da odspavamo. Minimalna preporučena doza je ipak četiri ciklusa
jer bez šest sati sna nema dobrog zdravlja.
(TBT, N.G.)