ANALITIKA
Bez obzira na rezerve i neka protivljenja u
Bruxellesu vjeruju da će ideja o stvaranju jedinstvenog tržišta na zapadnom
Balkanu dobiti potporu, jer kada je Njemačka iza neke ideje, onda ju liderima
iz regije nije lako odbiti
Piše: Augustin Palokaj, thebosniatimes.ba
Kada se za mjesec dana u Trstu sastanu
lideri šest država zapadnog Balkana, trebali bi dati potporu ideji o stvaranju
jedinstvenog tržišta na tom prostoru. Tome se nada povjerenik Europske unije za
susjedstvo i pregovore o proširenju Johannes Hahn i računa da će njemačka
kancelarka Angela Merkel, kao i drugi lideri važnih EU članica, dati doprinos u
uvjeravanju “partnera na Balkanu” da podrže tu ideju.
Mnogi se pitaju zašto sada takva ideja i ko
stoji iza nje. Često se spominjalo kako je to ideja sadašnjeg predsjednika
Srbije Aleksandra Vučića, ali zapravo postoji razlika između onoga što je
predložio on i onoga za što se zalaže Europska unija. O tome je bilo riječi
prošlog tjedna kada je Hahn posjetio Srbiju, ali, barem tako kažu u Bruxellesu,
bilo je puno krivog prenošenja onoga što je rečeno. Dok je Vučić govorio o
stvaranju “carinske unije”, Hahn sada ustraje u stavu da to nije predloženo,
jer to ne bi ni bilo moguće, već samo zajedničko tržište kako bi se u tim
državama dao poticaj stranim investicijama te olakšao protok roba, ljudi i
usluga.
Pogrešan citat
“Vrlo je važno biti precizan u vezi s onim
što smjeramo, što nam je cilj. Carinska unija nam nije cilj, krivo me se
citiralo s konferencije za novinare prošli četvrtak u Beogradu. Mi smo potpuno
svjesni da carinska unija nije izvediva i zato smo od samog početka govorili o
zajedničkom tržištu, a danas smo to preimenovali u regionalno ekonomsko
područje, što ima za cilj slobodan protok ljudi i roba, međusobno priznavanje
dokumenata”, rekao je Hahn prije nekoliko dana u Bruxellesu. On je dodao da bi
takvo jedinstveno tržište od 20-ak milijuna ljudi moglo biti privlačno za
investitore, što bi onda moglo pomoći i u podizanju gospodarskog rasta i
životnog standarda u tim zemljama, te ukinulo barijere ne samo u trgovini.
Ipak, bila trgovinska unija ili
“jedinstveno tržište”, ova ideja izaziva i strahove i protivljenje u regiji. Do
sada su se protiv nje, što odlučno što manje odlučno, izjasnili Crna Gora i
Kosovo, a ni Albanija nema jasan stav. Argument je Kosova, što nije priznato
kao država od strane Srbije i Bosne i Hercegovine, da te dvije države ne
dopuštaju ni posjet državljana Kosova, a kamoli nešto drugo, te je u takvim
okolnostima nelogično govoriti o zajedničkom tržištu. Ministar vanjskih poslova
Kosova Enver Hoxhaj nedavno je u Bruxellesu spomenuo kao razlog “strogog
protivljenja Kosova” i to što Srbija želi imati i slobodnu trgovinu s Rusijom i
euroazijskom trgovinskom zonom, pa bi tako mogla dodatno povećati ulogu Rusije
u regiji, a Kosovo poplaviti jeftinom robom sumnjiva porijekla. A politički
Kosovo to vidi kao ideju jačanja uloge Srbije u regiji.
Alternative članstvu EU
Crna Gora se protivila jer smatra da bi to
moglo stvoriti alternative članstvu u EU, a upravo je Crna Gora, kao najnovija
članica NATO-a, najdalje dogurala i u dugom procesu pregovora o članstvu u EU
mada takvo članstvo ni za Crnu Goru nije na vidiku u doglednoj budućnosti.
Albanski premijer Edi Rama najprije je
podržao ideju, ali je kasnije ministar vanjskih te države Ditmir Bushati
izrazio neke rezerve.
Povjerenik Hahn pak kaže da se nada da će
uspjeti svima objasniti smisao te da će na kraju svi podržati ovu ideju. “Ovo
nikako nije zamišljeno kao zamjena za članstvo u EU. Naprotiv, to će samo
pomoći ovim državama da se što bolje pripreme za to članstvo u budućnosti”,
rekao je Hahn.
Ideja o stvaranju bescarinske unije ili
zajedničkog tržišta na zapadnom Balkanu nije nova iako se sada ponovno pojavila
ne samo u regiji već i u Bruxellesu, Berlinu, Rimu i Parizu.
Ta je ideja bila često na dnevnom redu
odmah nakon rata u Hrvatskoj pa i krajem devedesetih. Hrvatska se tada snažno
protivila jer je u tome vidjela opasnost od stvaranja novih regionalnih
asocijacija, sličnih nekoj “novoj Jugoslaviji”, u kojoj od država bivše
Jugoslavije ne bi bilo Slovenije, ali bi bila i Albanija, te je i Zagreb na to
gledao kao na moguću zamjenu za članstvo u EU. Zbog toga je u Hrvatskoj bilo
protivljenja čak i procesu stabilizacije i pridruživanja i regionalnom pristupu
koji je bio osnova tog procesa. Ipak, Hrvatska je sada jedina država koja je
bila u procesu stabilizacije i pridruživanja i koja je uspjela prijeći cijeli
ciklus do punopravnog članstva u EU.
Pakt o stabilnosti
Nakon završetka rata na Kosovu u ljeto
1999. godine, uz snažno zalaganje Europske unije i Sjedinjenih Američkih
Država, pokrenut je Pakt o stabilnosti za Jugoistočnu Europu koji su neki
nazivali “Marshallovim planom za Balkan”.
U isto vrijeme EU je pokrenula proces
stabilizacije i pridruživanja koji je trebao pomoći državama regije da se
najprije stabiliziraju, pomire sa susjedima i međusobno surađuju i tako se
približe Europskoj uniji. U praksi regija je postala svojevrsna zona slobodne
trgovine kroz mrežu bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini, a kasnije je
to riješeno i kroz proširenje CEFTA-e na države te regije. Iako je CEFTA
stvorena od država srednje Europe, u njoj su sada samo države jugoistočne
Europe koje nisu članice Europske unije.
Europska unija je cijelo vrijeme regionalnu
suradnju i slobodnu trgovinu smatrala ključnim alatom za postizanje mira i
dugotrajne stabilnosti regije, smatrajući da “trgovina ne poznaje granice” i da
će to pomoći i u procesu pomirenja. Zato bi danas i htjeli tu suradnju dići na
višu razinu i ukinuti neke barijere za poslovanje, ali i povećati mogućnost
slobodnog kretanja ljudi pa i radne snage, što trenutnim aranžmanima nije
moguće.
Povjerenik Johannes Hahn još od sastanka u
Sarajevu prije tri mjeseca na svim sastancima s predstavnicima država regije
lobira za ovu ideju. Sada je pojačao napore u tom smjeru kako se približava
summit o zapadnom Balkanu, u okviru takozvanog Berlinskog procesa, koji će se
ovoga puta održati u Trstu, sredinom srpnja. Do tada bi se trebalo raditi na
pripremi zakonskog okvira koji bi takvo tržište učinio djelotvornim pa bi na
tom skupu dali samo političku potporu.
Iako je za Hrvatsku ova ideja zanimljiva,
jer može biti dobra prilika i za investitore iz Hrvatske, a svako uspješnije
tržište u susjedstvu je dobro, ona je automatski isključena od bilo kakve
mogućnosti aktivnog sudjelovanja u takvom projektu. Kao članica Europske unije
Hrvatska ne može biti dio bilo kakvog drugog jedinstvenog tržišta mimo Europske
unije. Naravno, kao članica EU i NATO-a Hrvatska ima aktivnu i važnu ulogu u
političkom smislu jer je situacija u susjedstvu od ključne važnosti i za
Hrvatsku.
Neki diplomati koji se sjećaju kako je
Hrvatska uvijek sa sumnjom gledala takve ideje kažu da je možda sada lakše
primorati države regije na stvaranje jedinstvenog tržišta, po ugledu na ono
Europske unije, jer se nitko tome ne protivi tako snažno kao što se prije
protivila Hrvatska. A one koji se protive vjeruju da je lakše nagovoriti. Neki
od diplomata iz država regije često budu konstruktivni na skupovima s
predstavnicima EU, ali kada se vrate doma, govore drugačije.
Odnosi između samih država regije su daleko
od toga da bi se moglo reći da postoji dobra politička klima koja može pomoći
realizaciji ove ideje. Isti lideri koji na sastancima u Berlinu, Parizu i Beču
govore o “europskom duhu suradnje”, o “miru i pomirenju” i pristaju na jačanje
suradnje sa susjedima, čim se obrate svojim medijima, počinju s
nacionalističkom i huškačkom retorikom. Glavni problem svakako je protivljenje
Srbije i BiH priznavanju neovisnosti Kosova. Sudjelovanje Kosova u bilo kakvim
regionalnim inicijativama uvijek se problematizira, iako se vjeruje da je uz
pomoć dijaloga u Bruxellesu to pitanje riješeno. Ali i u slučaju Kosova
predstavnici Europske unije vide primjer kako trgovina ruši barijere koje politika
ne može ili ne želi. Srbija je uvjerljivo najveći izvoznik roba na Kosovu. No
na Kosovu kažu da to više odgovara Srbiji nego Kosovu.
Veća sloboda kretanja
Kako robe ionako putuju, sada se želi
potaknuti veća sloboda kretanja ljudi i radnika. Iako mnoge države regije imaju
velik problem nezaposlenosti, postoje već neke profesije za koje se povećava
potreba i u samoj regiji. Tako bi buduće mjere mogle potaknuti i zapošljavanje
ljudi iz jedne države regije u drugoj i tako malim i srednjim poduzećima
olakšati proizvodnju i inovacije.
Ako će se ići u realizaciju ovakvih ideja,
koje imaju smisla iz perspektive trgovine, onda će u suradnji s Europskom
unijom i zainteresiranim zapadnim državama, među kojima svakako želi ostati i
Velika Britanija čak i nakon što napusti EU, središnju ulogu bi trebalo imati i
Vijeće za regionalnu suradnju sa sjedištem u Sarajevu na čijem je čelu
nekadašnji ministar vanjskih poslova nekadašnje SRJ Goran Svilanović.
Bez obzira na rezerve i neka protivljenja u
Bruxellesu vjeruju da će ideja o stvaranju jedinstvenog tržišta na zapadnom
Balkanu dobiti potporu, jer kada je Njemačka iza neke ideje, onda ju liderima
iz regije nije lako odbiti.
(TBT, Jutarnji.hr)