KOLUMNA
Zaratili su sa Muslimanskom braćom jer je ovaj pokret postao
jak politički faktor i alternativa propadajućim monarhijskim i autokratskim
režimima, uprkos svim njegovim neuspjesima, nepromišljenostima i greškama
Piše: Galip Dalay, thebosniatimes.ba
Razmjer, opseg i uzroci krize u Zaljevu zbunjujući su čak i
za dobre poznavatelje političke scene ove regije. Kreatori blokade Katara
provode obimnu kampanju javne diplomatije, stvarajući različite poruke za
različite publike kako bi legitimizirali svoje poteze i prikazali prihvatljivim
ono što je apsurdno.
Dok su optužbe da Katar ima navodne veze sa radikalnim
islamističkim pokretima namijenjene za zapadnjačku publiku, optužbe da Katar
ima tajne i zapetljane veze sa Iranom namijenjene su za sunitske Arape čija
netrpeljivost prema Iranu sve više raste zbog njegove uloge u Siriji, Iraku,
Jemenu i Libanu.
Zatim, nakon što su Iran i Turska ponudili pomoć Kataru,
izgledalo je kako je isti blok imao za cilj da podstakne arapska
nacionalistička osjećanja protiv Katara. Ministar vanjskih poslova Ujedinjenih
Arapskih Emirata Anwar bin Mohammad Gargash optužio je Katar da traži podršku
dvije nearapske države u regiji. Jasno se vidi namjerno izazivanje straha tokom
posljednje kampanje.
No, kako bi se razumjelo šta se zaista trenutno dešava u
Zaljevu, treba pogledati dalje od zvaničnih saopćenja, poziranja i prijetnji.
Regionalna borba
Glavni akteri ovog poteza, Mohammed bin Zayed Al Nahyan i
Mohammed bin Salman Al Saud, traže ličnu korist iz ove krize. Mohammed bin
Salman pokušao je nadomjestiti svoju mladost, nepredvidivo ponašanje, lošu ćud
i neiskustvo tako što je pokušavao stvoriti imidž čovjeka koji je posvećeni
neprijatelj i Irana i političkog islama. Na ovaj način on se pokušava umiliti
zapadnom, a naročito američkom, političkom establišmentu i steći prednost po
pitanju sukcesije nad rođakom i rivalom koji više izgleda kao državnik,
prijestolonasljednikom Mohammedom bin Nayefom Al Saudom.
A u ovom odnosu, čini se kako Mohammed bin Salman
predstavlja fizičku snagu, a Mohammed bin Zayed mozak. U očima Mohammeda bin
Zayeda, ovaj potez ima za cilj uklanjanje umjerenog političkog islama kao
alternativnog političkog projekta i ubijanje fenomena Arapskog proljeća sa
njegovim početnim obećanjima demokratizacije i napretka, a koji su do temelja
uzdrmali regionalni autoritarni status quo.
Iako posljednja kriza ima svoje korijene u eri Arapskog
proljeća, ona je samo posljednje ponavljanje regionalne borbe za stvaranje
poretka u regiji nakon Arapskog proljeća. Zapravo, sastav protivkatarskog bloka
predstavlja stvarnost nakon Arapskog proljeća i političkih promjena regije. U
svojoj srži, ovaj potez ima za cilj uspostavljanje novog poretka u regiji,
većinom poput autoritarnog statusa quo nakon Hladnog rata, zaštićenog
kišobranom američke sigurnosti.
Nazadna politika
Problem sa ovim taborom je to što ne uspijevaju razviti
koherentnu viziju regionalnog poretka i daleko benigniji oblik odnosa države i
društva koji uživa legitimnost i održivost. Snage Arapskog proljeća i politička
psihologija koju je podstakao ovaj proces odbacili su njegov elitistički,
autoritarni regionalni poredak. U arapskim ustancima također je odbačena
personalizacija moći i način kako se prenos vlasti vršio u ovom regionalnom
poretku: ili prelaskom moći sa ostarjelog autokrate na njegovog sina ili vojnim
udarom.
Nastavljajući sa ovom nazadnom politikom, Saudijska Arabija
i UAE otišli su toliko daleko da optuže druge države da podržavaju terorizam.
Glavna optužba protiv Katara je da on podržava Muslimansku braću, vodeću
političku islamističku organizaciju koja nije ni na jednoj zapadnjačkoj listi
terorista. Zapravo, nije bila ni na terorističkim listama UAE-a i Saudijske
Arabije do 2014. godine i još je dio legalnog političkog establišmenta Kuvajta.
Činjenica da ni Saudijska Arabija ni UAE nisu
okarakterizirali Muslimansku braću, osnovanu 1928. godine, kao terorističku organizaciju
sve do vremena poslije udara u Egiptu, govori dovoljno o stvarnim motivima za
ovaj potez. Zaratili su sa Muslimanskom braćom jer je ovaj pokret postao jak
politički faktor i alternativa propadajućim monarhijskim i autokratskim
režimima, uprkos svim njegovim neuspjesima, nepromišljenostima i greškama.
Ukratko, za one koji su kao Mohammed bin Salman i Mohammed
bin Zayed, revolucionarni duh arapskih ustanaka i političkog islama
predstavljali su egzistencijalnu prijetnju jer su mogli dovesti u pitanje
njihove lične projekte moći.
Povrh svega, kada se ukloni zajednički nazivnik otpora
promjenama, interesi Saudijske Arabije i UAE-a nisu lako pomirljivi. Zapravo,
dosluh autoritarnih režima nije održiv oblik alijanse koja može ponovo
uspostaviti poremećeni regionalni poredak.
Iranski faktor
Pozicije Saudijske Arabije i UAE-a o jemenskoj krizi, na
primjer, su dijametralno suprotne. Ove države podržavaju različite frakcije i
različita rješenja krize u Jemenu. Dok UAE žestoko pomaže bivšeg guvernera Adena
Aidarousa al-Zubaidija i policijskog komesara Adena Shallala Shayea, te
zamišlja podjelu Jemena, saudijski režim je uz jemenskog predsjednika
Abd-Rabbua Mansoura Hadija, njegovu Vladu i protivi se ideji podjele Jemena.
Čak ni toliko isticani „iranski faktor“ nije toliko značajan
ujedinjavajući faktor koliko bi to protagonisti posljednje blokade željeli
prikazati. Isticanje Irana je primarno zamišljeno kao faktor jačanja
legitimnosti ovog poteza.
Protagonisti blokade vjeruju kako će ovo također lako proći
i sa Trumpovom administracijom koja se polako odmiče od regionalne strategije
“ISIL na prvom mjestu” i primiče strategiji “Iran na prvom mjestu”. Ukoliko je
Iran stvarni razlog, onda treba očekivati da Saudijska Arabija napravi sličan
potez protiv Omana, države koja ima tako jake, duboke i otvorene veze sa
Iranom. Ili, moglo bi se očekivati da Saudijska Arabija zatraži od bliskog
saveznika, Ujedinjenih Arapskih Emirata, da blokira iranske pokušaje
izbjegavanja zapadnih sankcija korištenjem Dubaija kao jednog od glavnih
čvorišta za trgovinu.
Kako navodi Financial Tribune, iranski glavni ekonomski list
na engleskom jeziku, tokom protekle fiskalne godine završno sa 20. martom, UAE
je bio drugi najveći uvoznik robe iz Irana, nakon Kine – na njega otpada 17
posto iranskog izvoza – što je značajan porast od prošle godine.
Ostaje da se vidi koliko će još opstati alijansa Saudijske
Arabije i UAE-a, ali jedno je sigurno: Eskalacija i blokada koju su dogovorili
neće riješiti njihove probleme legitimnosti.
(TBT, Al Jazeera)