KOLUMNA
Moguća veza Donalda Trumpa s Moskvom čini
njegov slučaj bitno ozbiljnijim. Richard Nixon mogao je nastojati potkopati
izbore, ali se nije okoristio od pomoći neprijateljske strane sile
Piše: Janusz Bugajski, thebosniatimes.ba
Predsjednik Donald Trump mogao bi slijediti
Richarda Nixona kroz opoziv i ostavku, ali implikacije za američku demokraciju
mogle bi biti puno ozbiljnije. Šire se istrage sadašnjeg predsjednika, a svaki
dan donosi nova otkrića o mogućim zloupotrebama vlasti i, još strašnije, tajnim
vezama s Moskvom tijekom izborne kampanje. Ustav SAD-a navodi set procedura za
opoziv i uklanjanje iz ureda temeljem optužbi za “izdaju, korupciju i
druge ozbiljne zločine i prijestupe”. U tako rijetkom procesu Zastupnički
dom djeluje kao tužitelj, a Senat kao sudac i porota. Ipak, opoziv je manje
legalan proces nego politička odluka većine Kongresa. Ustvari, izvršna vlast je
optužena zbog ugrožavanja nacionalnih interesa ili predsjednik zbog počinjenja
ozbiljnog zločina. Kongres mora definirati što predstavlja čin koji za posljedicu
ima opoziv i uklanjanje i tu odluku ne može pobiti niti jedan sud. Korak prema
opozivu predstavlja veliku demokratsku dvojbu. Istjerati predsjednika bez
izbora može podijeliti naciju i izazvati tešku štetu legitimitetu vladajućih
institucija. S druge strane, neuspjeh Kongresa u sprečavanju zloupotrebe vlasti
može se pokazati još destruktivnijim po vladavinu zakona i nacionalnu
sigurnost.
Proteklih sedmica iznesene su vjerodostojne
tvrdnje da je Trump opstruirao pravosuđe vršeći pritisak na Jamesa Comeyja,
direktora FBI-a, da prestane istraživati bivšeg savjetnika za nacionalnu
sigurnost Michaela Flynna, ključnu figuru u Trumpovoj izbornoj kampanji koja je
nedvojbeno imala tajne kontakte s ruskim obavještajnim službama. Kad je Comey
odbio prekinuti istragu FBI-a, Trump ga je otpustio. Korisno je razmotriti i
sličnosti i razlike s opozivom Nixona u 1970-im. Watergate se odnosi na skandal
koji je osramotio Nixona nakon provale u stožer Demokratskog nacionalnog vijeća
(DNC) u washingtonskom kvartu Watergate. Pet ljudi, uključujući direktora za
sigurnost Nixonove kampanje za reizbor 1972. godine, zatečeno je u uredima
DNC-ja s opremom za prisluškivanje i fotografijama. Kad je Nixon dao ostavku u
kolovozu 1974. godine, skandal je već narastao u veliku zloupotrebu ureda
uključujući FBI-evo prisluškivanje vladinih dužnosnika koje su provodili
Nixonovi ljudi. Predsjednik je također pokušao iskoristiti CIA-u kako bi
blokirao istragu FBI-a o provali u Watergate. U modernoj verziji upletanja u
političku opoziciju, Trumpova je kampanja pod istragom FBI-a i dvaju kongresnih
odbora zbog moguće uključenosti u hakiranje DNC-ja i elektroničke pošte Hillary
Clinton od strane ruskih operativaca. Ukradeni je materijal zatim predan
WikiLeaksu za koji se općenito vjeruje da je isturena organizacija Kremlja.
Istražni se proces ubrzao nakon postavljanja posebnog istražitelja Ministarstva
pravosuđa, Roberta Muellera, koji radi na razotkrivanju ruskog upletanja u
predsjedničke izbore i navodnih veza između različitih članova Trumpove
kampanje i ruskih dužnosnik.
Ako je predsjednik prethodno bio upleten u
veći zločin, neće biti koraka prema opozivu prije nego što završi Muellerova
istraga. Nixon je samo sebi iskopao grob angažirajući se u ekstenzivno
prikrivanje prvotnog zločina, tako da su članci opoziva uključivali opstrukciju
pravosuđa i nepoštivanje Kongresa. Nixon je dao ostavku prije nego što je došlo
do glasanja. Čini se da Trumpovi savjetnici prikrivaju svoje kontakte s ruskim
dužnosnicima tijekom izborne kampanje, uključujući vjerojatnost da su nešto
ponudili Moskvi u zamjenu za rusko hakiranje e-mailova Demokratske stranke.
Nixon je otpustio nekoliko dužnosnika Ministarstva pravosuđa koji su tražili
dokumente i tonske zapise njegovih razgovora u Bijeloj kući i koji su odbili
smijeniti posebnog istražitelja. Ovo je korak koji Trump još nije poduzeo, ali
istraga je u ranoj fazi, uzimajući u obzir da je prošlo više od dvije godine od
provale u Watergate do Nixonove ostavke. Ako Trump razriješi posebnog
istražitelja Muellera, tada bi se proces opoziva mogao ubrzati.
Unatoč svim tim sličnostima, postoji jedna
velika razlika između Nixonova opoziva i aktivnosti protiv Trumpa: kongresna
kontrola. Demokrati su 1973. godine imali većinu u Kongresu uz dugu povijest
sukoba s republikancem Nixonom. Nasuprot tome, trenutna većina u oba doma je
republikanska. To podiže važnost dokaza o optužbama za zloupotrebu vlasti jer
će mnogi republikanci braniti Trumpa dok nastoje progurati svoje zakone uz
podršku Bijele kuće. Mnogo toga ovisi o učinku koji će Trump imati na kongresne
izbore za Zastupnički dom koji su predviđeni za 2018. godinu. Ako njegova
popularnost nastavi tonuti, ili će ga većina republikanaca napustiti, ili će
izgubiti svoja mjesta.
Puno je vjerojatnije da će demokratska
većina u Zastupničkom domu raditi na opozivu predsjednika. Najveća je razlika u
odnosu na Nixonov skandal utjecaj na nacionalnu sigurnost. Bivši direktor
nacionalne obavještajne zajednice James Clapper smatra rusku aferu s kojom se
Trump suočava bitno opasnijom od Watergatea. Iako bi se opstrukcija pravde
mogla smatrati sličnom, moguća veza s Moskvom čini ovaj slučaj bitno
ozbiljnijim. Nixon je mogao nastojati potkopati izbore, ali nije se okoristio
od pomoći neprijateljske strane sile – što ne bi predstavljalo samo zloupotrebu
ureda, nego izdaju.
(TBT, Washington Mail)
