KOLUMNA
Ruski energetski interesi odredit će stav Moskve u krizi u
GCC-u
Piše: Leonid Issaev, thebosniatimes.ba
Aktualna kriza Vijeća za saradnju zaljevskih zemalja (GCC)
ima čisto regionalne dimenzije, a leži u samoj prirodi odnosa između Rijada i
pet monarhija Zaljeva. Budući da je situacija takva, Rusija smatra da bi
intervencija u interni sukob GCC-a bila veoma nepraktična.
Zvanično zauzimanje strana moglo bi ugroziti energetske interese
Rusije i s tim na umu ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov j5. juna
2017. rekao je: “Ovo su bilateralni odnosi država. Mi se ne miješamo u
takve odluke.”
Ali, uprkos zvaničnoj neutralnosti Rusije – neophodne da se
održe dobri odnosi s ključnim energetskim partnerom Saudijskom Arabijom – u
Moskvi imaju mnogo saosjećanja prema Kataru. Dalje, aktualna kriza pružila je
Kremlju priliku da se približi važnom savezniku Sjedinjenih Američkih Država i
ojača savezništvo s Turskom i Iranom.
Zbog čega Rusija ne može zauzeti stranu
Odnosi između Rusije i Katara znatno su se poboljšali
proteklih godina. Katar je počeo aktivno ulagati u Rusiju u periodu kad je
ruska ekonomija bilježila deficit stranih investicija.
Primjera radi, katarski investitori kupili su veliki udio u
VTB banci, koja je u ruskom državnom vlasništvu, te udio u aerodromu Pulkovo u
Sankt Peterburgu.
A na kraju prošle godine privatizirano je 19,5 posto dionica
Rosnefta, koji je u vlasništvu Rusije. Kupci su bili švicarska trgovačka kompanija
Glencore i Katarsko investicijsko tijelo. To je ruskom budžetu dalo 700
milijardi rublji (12 milijardi dolara), što je omogućilo ruskom ministarstvu
ekonomije da izbjegne zavlačenje ruku u državne rezerve kako bi se finansirao
državni budžet.
Osim toga, Katar, Rusija i Iran zemlje su s najvećim
rezervama prirodnog plina. Katar s Iranom dijeli najveće plinsko polje na
svijetu, Sjeverna kupola – Južni Pars. Sjedište Foruma zemalja izvoznica plina,
osnovanog 2008. godine, nalazi se u Dohi. Nije iznenađujuće da su Katar, Iran i
Rusija glavni lobisti za formiranje tzv. “Plinskog OPEC-a”, protiv
čega aktivno djeluju Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Sjedinjene
Američke Države.
Saudijska Arabija podjednako je važan energetski partner
Moskve, barem u pogledu održavanja sporazuma o količini proizvodnje nafte.
Tokom večeri održavanja majskog samita OPEC-a u Beču ministri energetike Rusije
i Saudijske Arabije, Aleksandar Novak i Khalid al-Falih, pristali su
stabilizirati tržište nafte i produžiti ranije postignuti sporazum o
ograničenju proizvodnje nafte do marta 2018. godine.
Za Kremlj su ti sporazumi izuzetno bitni s obzirom na to da
ruski budžet ovisi o cijenama nafte i da su posljedica dugotrajnih i teških
pregovora sa Saudijcima.
Međutim, sporazumi postignuti unutar okvira OPEC-a nisu
obavezujući i imaju prirodu dogovora među gospodom. Zbog toga, s obzirom na
ključnu ulogu Saudijske Arabije u OPEC-u, za Moskvu je izuzetno važno
održavanje partnerstva s Rijadom. Veliki razlog za to jest deficit ruskog
budžeta, koji je uveliko ovisan o cijenama nafte.
Moralna podrška Kremlja
Unatoč činjenici da je Rusija zauzela neutralnu poziciju od
samog početka spora, i dalje je sklonija Kataru nego Saudijskoj Arabiji i
njenim saveznicima. Tokom protekle sedmice Moskva i Doha zadržale su bliski
dijalog na svim nivoima.
Već 5. juna zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova i
posebni predstavnik predsjednika za Bliski istok i Afriku Mihail Bogdanov
primio je Fahida Al Attiyaha, ambasadora Katara u Moskvi. Narednog dana održan
je telefonski razgovor između Vladimira Putina i katarskog emira, šeika Tamima
bin Hamada Al Thanija, tokom kojeg je ruski predsjednik naglasio potrebu za
postizanjem političkog rješenja za sukob.
Nakon toga je ruski ministar poljoprivrede Džambulat Katuov
najavio spremnost Moskve da počne opskrbljivati Katar hranom. Na kraju, 10.
juna katarski ministar vanjskih poslova Mohammed bin Abdulrahman Al Thani
stigao je u Moskvu na sastanak sa Sergejom Lavrovom.
Takav aktivni dijalog između Rusije i Katara sušta je
suprotnost nedostatku dijaloga o krizi u GCC-u između Moskve i suprotne strane
ovog sukoba, Saudijske Arabije i UAE-a. Postoje tri razloga za to.
Prvo, Katar je dobio medijsku bitku u ruskim medijima. Iako
su ruski državni mediji veoma neutralno izvještavali o sukobu, ruski političari
i stručna zajednica ipak su izrazili saosjećanje s Katarom. To je uveliko
posljedica aktivnog stava Katara da se održi trajni dijalog s ruskim vlastima.
Drugo, Katar je znatno prikladniji partner za rusko
čelništvo nego Saudijska Arabija. Veoma pragmatični stav Dohe, primjera radi, u
vezi s Iranom, mnogo je bliži Moskvinom nego deterministička politika Rijada.
Rusija, poput Katara, zagovara utilitarizam u vanjskoj politici, nastojeći
minimalizirati ovisnost državnih interesa o ideološkim stavovima.
I, u konačnici, u aktualnoj situaciji postoje elementi
geopolitičkog suparništva između Moskve i Sjedinjenih Američkih Država. I dok
je Washington zauzeo prosaudijski stav, Moskva nije propustila priliku da se
približi Kataru. Dalje, među zemljama koje su iskazale podršku Dohi jesu Turska
i Iran, s kojim je Moskva u skorije vrijeme održala partnerske odnose.
Međutim, sve ovo samo je manifestacija indirektne podrške
Moskve Kataru i ne treba očekivati više od Moskve. Nedavno su značajno
uznapredovali odnosi između Moskve i zemalja Zaljeva i samo eskalacija sukoba u
vojnu fazu može im naškoditi. Međutim, zasad se takav scenarij čini prilično
nevjerovatnim.
(TBT, Al Jazeera)
