TEME
Početkom devedesetih u Bosni, suočen sa građanskim ratom
koji je rasparčao bivšu Jugoslaviju, Savjet sigurnosti je nastojao da ostane
neutralan i samo je 1992. usvojio rezoluciju o nametanju sankcija susjedima
Bosne koji su počinili masakre. Ali Ujedinjene nacije nisu uspjele nametnuti
mir
FOTO: (Profimedia)
Francuska novinarka Kelija de Lavaren, učesnica sedam misija
Ujedinjenih nacija (UN), opisala je neefikasnost te institucije, a neke od
operacija okarakterisala kao štetne. Na primjer, Ujedinjene nacije su 1992/93.
organizovale izbore u Kambodži kada je novinarka prisustvovala nedosljednom
regrutovanju kadrova, privilegovanim pristupima pravdi, „sterilnim
raspravama” i tolikom gubljenju vremena da je napisala: „Plaćena sam – i
to dobro plaćena – da ne radim ništa i da o tome šutim.” Istakla je i
razliku između stalnih službenika UN, koji imaju diplomatski imunitet, i
privremenih zaposlenika koji su nesigurniji. U misijama je svjedočila nemarnim
i snishodljivim stavovima nekih službenika. U Bosni je 2000/01. čak došlo do
seksualnog zlostavljanja i mučenja maloljetnica od strane „Civpola”,
odnosno agenata UN odgovornih civilnoj policiji. Ako su te činjenice nažalost
istinite, nadamo se da će knjiga doprinijeti boljem početku. S druge strane,
nedostaje politička refleksija o ulozima misije u kojoj je učestvovala, i u cjelini
knjiga ostaje previše anegdotična i personalno usredsređena.
Knjiga o Savjetu bezbjednosti UN koju su objavili Džared
Genser (advokat i humanitarni aktivista) i Bruno Stanjo Ugarte (diplomata i
agent UN) u većoj mjeri je klasična i više liči na udžbenik. Knjiga posebno
istražuje kako je Savjet bezbjednosti mogao (ili nije) riješiti krizne
situacije ili konflikte u Bosni, Sudanu, Demokratskoj Republici Kongo ili u
Ruandi… Kanadski general Romeo Daler, koji je komandovao misijom UN za pomoć
Ruandi (Minuar) u vrijeme genocida 1994, tvrdio je da je bezuspješno pokušavao
da upozori međunarodnu zajednicu o masakrima koji su počinjeni. Povukao je
paralelu između neuspjeha UN u Ruandi i nemoći Lige naroda da spriječi invaziju
Etiopije 1935. godine. Mirovne snage su zaista bile na licu mjesta u Ruandi,
ali, uprkos Dalerovim upozorenjima, nisu dobile naređenje da zaštite
stanovništvo. Početkom devedesetih u Bosni, suočen sa građanskim ratom koji je
rasparčao bivšu Jugoslaviju, Savjet bezbjednosti je nastojao da ostane
neutralan i samo je 1992. usvojio rezoluciju o nametanju sankcija susjedima
Bosne koji su počinili masakre. Ali Ujedinjene nacije nisu uspjele da nametnu
mir.
Međutim, krajem devedesetih u Istočnom Timoru je generalni
sekretar Kofi Anan imao ključnu ulogu u sprječavanju krvoprolića. Ujedinjene
nacije su 1999. usvojile Rezoluciju 1264 koja je na osnovu poglavlja VII u
Povelji odobrila uspostavljanje Međunarodnih snaga Istočnog Timora (Interfet) u
cilju obnavljanja mira i sigurnosti, te olakšavanja isporuke humanitarne
pomoći. To je bio jedan od najmoćnijih mandata UN. Snage Interfeta, kojima je
rukovodila Australija i koje su bile sastavljene od hiljadu ljudi (polovina je
dolazila iz Timora), promovisale su multilateralne pregovore koji su doveli do
nezavisnosti Istočnog Timora.
Misije plavih kaciga, dakle, mogu biti efikasne ukoliko
imaju jak mandat, to jest ukoliko su pokrenute u ime poglavlja VII u Povelji
koje im omogućava moć nametanja mira, po potrebi i silom. Zašto u većini svojih
misija ne usvajaju taj mandat?
(TBT, LMD)