KOLUMNA
Šta bi svijet trebao uraditi sa tim djetinjastim siledžijom,
koji želi sve samo za sebe i ne može se urazumiti? Njemačka kancelarka Angela
Merkel dala je pravi odgovor. Iako Tramp i njegovi saradnici možda znaju
sklapati poslovne dogovore, oni nemaju pojma kako ekonomski sistem kao cjelina
funkcionira
Piše: Joseph Stiglitz, thebosniatimes.ba
Donald Tramp je bacio ručnu bombu na globalnu ekonomsku
arhitekturu koja je veoma mukotrpno stvarana u godinama nakon završetka Drugog svjetskog
rata.
Pokušaj uništenja ovog sistema globalnog upravljanja
zasnovanog na pravilima – što se sada manifestuje u Trumpovom povlačenju SAD iz
Pariskog klimatskog sporazuma iz 2015 – samo je najnoviji vid napada američkog
predsjednika na naš osnovni sistem vrijednosti i institucija.
Svijet tek sada polako uspijeva da se pomiri sa zlonamjernošću
planova Trumpove administracije. On i njegovi saradnici su napali američku
štampu – instituciju od najvećeg značaja za očuvanje sloboda, prava i
demokratije Amerikanaca – da je “neprijatelj naroda”. Pokušali su da
potkopaju temelje naših znanja i vjerovanja – naše epistemologije – označivši
kao “lažno” sve ono što dovodi u pitanje njihove ciljeve i argumente,
odbacujući čak i samu nauku. Trumpova lažna opravdanja za povlačenje iz
Pariskog sporazuma su samo najnoviji dokaz za to.
Hiljadama godina prije sredine 18. vijeka životni standard
je stagnirao. Prosvjetiteljstvo je bilo ono što je, prigrlivši diskurs razuma i
naučna istraživanja, pokrenulo ogromna poboljšanja životnog standarda tokom
naredna dva i po vijeka. Prosvjetiteljstvo je donijelo i posvećenost tome da
otkrijemo naše predrasude i pozabavimo se njima. Dok se ideja o ljudskoj
jednakosti – koja je za posljedicu imala osnovna individualna prava za sve –
ubrzano širila, društva su započela borbu kako bi okončala diskriminaciju na
rasnim, rodnim a, konačno, i drugim osnovama koje se tiču ljudskog identiteta,
uključujući nesposobnost (invaliditet) i seksualnu orijentaciju.
Trump pokušava da preokrene sve to. Njegovo odbacivanje
nauke, a naročito nauke o klimi, ugrožava tehnološki napredak. A njegova
netrpeljivost prema ženama, Hispanoamerikancima i muslimanima (izuzev onih, kao
što su šeici vladari naftom bogatih zemalja, od kojih on i njegova porodica
mogu da profitiraju) ugrožava funkcionisanje američkog društva i ekonomije,
time što potkopava povjerenje ljudi da je sistem pravičan prema svima.
Kao populista, Trump je iskoristio opravdano ekonomsko
nezadovoljstvo koje je široko rasprostranjeno posljednjih godina, dok su mnogi
Amerikanci uslijed rastuće nejednakosti degradirani u niže društvene slojeve.
Ali njegov istinski cilj – da se on i drugi “pozlaćeni reketaši”
obogate na račun onih koji su ga podržali – otkriven je zahvaljujući njegovim
potezima u oblasti poreske politike i zdravstvene zaštite. Poreske reforme koje
je Trump predložio, kao što se do sada može vidjeti, nadmašuju Georgea Busha
svojom nazadnošću (po udjelu koristi za one koji su na vrhu lanca raspodjele
prihoda). A u zemlji u kojoj se očekivani životni vijek već smanjuje, njegove izmjene
u oblasti zdravstvene zaštite će još 23 miliona Amerikanaca ostaviti bez
zdravstvenog osiguranja.
Iako Trump i njegovi saradnici možda znaju kako da sklapaju
poslovne dogovore, oni nemaju pojma kako ekonomski sistem kao cjelina
funkcioniše. Ako makroekonomska politika ove administracije bude primijenjena,
to će rezultirati povećanjem trgovinskog deficita i daljim padom proizvodnje.
Amerika će patiti pod Trumpom. Vodeću svjetsku ulogu počela
je da gubi još prije nego što je Trump iznevjerio povjerenje više od 190
zemalja povukavši se iz Pariskog sporazuma. U ovom trenutku, ponovo
uspostavljanje vodeće uloge bi zahtijevalo zaista herojske napore. Svi mi dijelimo
jednu zajedničku planetu, i svijet je na teži način naučio da moramo složno da
radimo zajedno. Naučili smo, također, i da saradnja može da bude od koristi za
sve.
I šta bi svijet trebalo da uradi sa tim djetinjastim
siledžijom, koji želi sve samo za sebe i ne može da se urazumi? Kako svijet
može da se izbori sa “zločestom” Amerikom? Njemačka kancelarka Angela
Merkel je dala pravi odgovor na to kada je, poslije sastanka sa Trumpom i
drugim G7 liderima prošlog mjeseca, rekla da Evropa više ne može “u
potpunosti računati na druge” i da “ćemo morati sami da se borimo za
svoju budućnost”. Sada je vrijeme da se Evropa sabere i ponovo okrene vrijednostima
prosvjetiteljstva i da se suprotstavi Americi, kao što je novi francuski predsjednik
Emmanuel Macron tako rječito učinio rukovanjem koje je osujetilo Trumpov djetinjasti
pristup, u stilu alfa-mužjaka, kojim se potvrđuje moć.
Evropa ne može da se osloni na Ameriku pod Trumpovim
rukovodstvom po pitanju svoje odbrane. Ali, istovremeno, trebalo bi da prizna
da je hladni rat gotov – koliko god američki vojnoindustrijski kompleks bio
nevoljan da to prizna. Iako je borba protiv terorizma važna i skupa, pravljenje
nosača aviona i borbenih aviona nije rješenje. Evropa treba sama da odlučuje
koliko će trošiti, umesto da se potčini diktatu vojnih interesa koji zahtijevaju
dva odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Veća je vjerovatnoća da će politička
stabilnost biti postignuta time što će se Evropa ponovo posvetiti svom
socijaldemokratskom ekonomskom modelu.
Znamo i da svijet ne može da računa na SAD u rješavanju
egzistencijalne prijetnje koju predstavljaju klimatske promjene. Evropa i Kina
učinile su pravu stvar time što su produbile svoju posvećenost zelenoj
budućnosti – što je dobra stvar i za planetu i za ekonomiju. Kao što je
investiranje u tehnologiju i obrazovanje donijelo Njemačkoj izrazitu prednost u
naprednoj proizvodnji u odnosu na Ameriku obogaljenu republikanskom
ideologijom, tako će, također, Evropa i Azija steći nedostižnu prednost nad
SAD, sa svojim zelenim tehnologijama budućnosti.
Ali ostatak svijeta ne smije da dopusti da zločesta Amerika
uništi planetu. Niti smije da dozvoli da ga zločesta Amerika zloupotrebi sa
svojom neprosvijećenom – zapravo antiprosvjetiteljskom – politikom kojoj je
“Amerika na prvom mjestu”. Ako Trump hoće da povuče SAD iz Pariskog
klimatskog sporazuma, ostatak svijeta bi trebalo da nametne porez na ugalj
američkim izvoznicima koji ne proizvode u skladu sa svjetskim standardima.
Dobra vijest je da najveći dio Amerikanaca nije za Trumpa.
Većina Amerikanaca još uvijek vjeruje u vrijednosti prosvjetiteljstva, prihvata
realnost globalnog otopljavanja, i spremni su da preduzmu mjere povodom toga.
Ali, kada je Trump u pitanju, trebalo bi da je već jasno da razumni razgovori
neće dati rezultate. Vrijeme je za akciju.
Autor je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, profesor na Columbia univerzitetu i glavni ekonomista u Rooswelth institutu. Posljednja
knjiga koju je objavio zove se “Evro: Kako zajednička valuta ugrožava
budućnost Evrope”
(TBT, Project Syndicate)
