KOLUMNA
„Zbig“ Brzezinski me pozvao na ručak kada su ratovi u bivšoj
Jugoslaviji usmjereni ka njihovoj najranjivijoj žrtvi Bosni i Hercegovini. Zbig
i ja smo ostali u kontaktu tokom godina rata u BiH
Piše: Muhamed Sacirbey, thebosniatimes.ba
Nakon pada SSSR-a ostao je sami fašizam za koji je komunizam
bio više alibi nego vodeća ideologija. Moguće i da je postsovjetska Rusija
flertovala s demokratijom. Kako god, uskoro je sistem stare sovjetske države
oživljen u službi Putinove Rusije. Početkom 1990-ih, Putin je još uvijek bio u
sjeni, ali Slobodan Milošević je već
skovao model. On je sa saveznicima želio mobilizirati vojne, političke,
kulturne i ekonomske resurse „blagog komunizma“ multietničke Jugoslavije u
jednonacionalističku silu kako bi zadržao apsolutnu moć u službi planirane
„Velike Srbije“. Nije bilo ni mnogo važno što Milošević i nije istinski
vjerovao u srpski nacionalizam. Možda je bio prvi koji je angažirao populizam u
Evropu nakon Drugog svjetskog rata ili sigurno postkomunističku Evropu. Otad,
istu alhemiju lažnih obećanja usvajaju političari koji su relativno definirani
kao populisti krajnjoj desnici, Donald Trump za Marine Le Pen za Vladimira
Putina.
Komunizam kao alibi fašizmu:
„Zbig“ Brzezinski me pozvao na ručak kada su ratovi u bivšoj
Jugoslaviji usmjereni ka njihovoj najranjivijoj žrtvi Bosni i Hercegovini. Kao
savjetnik od povjerenja nekoliko predsjednika i nakon najvažnijih diplomatskih
pozicija te onih u sigurnosti u Carterovoj administraciji, Zbig je stekao
reputaciju strogog kritičara komunizma. Bio je odani demokrata koji je govorio kao
republikanac kad je bilo riječ o „carstvu zla“. 1992. očekivalo se da Zbig
slavi zbog pada Berlinskog zida zajedno sa SSSR-om, ali je već osjetio novi
izazov. Komunizam u SSSR-u nije bio toliko bitan; bio je tek fasada. Bio je
alibi za ekspanziju, dominaciju i autokratiju. Liberalna demokratija je bila
neprijatelj i prava meta. Milošević je bio test za način reinkarnacije
komunističkih aparatčika u fašističke vođe koje žele uspostaviti autokratiju u
cilju nacionalizma. Nema sumnje da je Zbig predvidio Putina, čak i ako se ime i
lik još nisu prepoznavali. Veću priliku je nudilo njuškanje u sklopu i van
sovjetskih granica. Haos je pružao paravan novoj klasi lopova koji postaju
oligarsi a prava pomama za vlasti već je bila aktuelna u Kremlju. Nova
generacija diplomata koji su mogli biti glas progresivne Rusije umjesto toga su
postali pristalice Miloševićevog ekspanzionizma. Ovako sam upoznao tadašnjeg
ruskog ambasadora pri UN-u Sergeija Lavrova i ambasadora Vitalyja Churkina,
tadašnjeg specijalnog predstavnika u pregovorima za BiH. Bili su vješti
diplomate ali su se držali nacionalizma kao sredstva napretka u postosvojetskoj
Rusiji.
Zbig je rođen u Poljskoj koju su brutalnim dogovorom
rasparčali nacisti i Sovjeti. Dva fašizma se nisu mnogo razlikovali iako je
SSSR preživio nekoliko decenija nakon Drugog svjetskog rata i tako bolje
prikrilo svoje zločine. Prvi veliki zločin protiv čovječanstva, prije logora
smrti u Poljskoj, bio je egzekucija hiljada zatvorenih poljskih vojnika.
Sovjeti su za ovaj zločin htjeli okriviti naciste, ali brana sagrađena od
izmišljotina više nije mogla zadržavati dokaze.
Sochi 2014 & Berlin 1936:
Većina nas koji smo svoj novi dom našli u SAD-u cijenimo
slobodu i različitost našeg prigrljenog doma. Bez obzira na Zbiga ili židovske
izbjeglice prije nas, mi nismo bježali od socijalizma nego diktatorske,
fašističke naravi komunizma. Sada je paravan komunizma pao, ali su ostale
manifestacije fašizma i to nigdje jasnije dočarane nego na Olimpijskim igrama u
Sochiju. Izgrađene na bestidnoj korupciji i nacionalizmu poput sporta na
steroidima, u cilju obilježavanja povratka starog sovjetskog carstva
utjelovljenog u novo rusko. Ceremonija otvaranja nije odavala počast
sportistima kao globalnoj sili za mir nego uzvišenoj viziji jednoetničke
zemlje, naslijeđa i identiteta koji po strani stavljaju druge u, kroz historiju
smatranoj, religijski i kulturno raznolikoj Rusiji.
Komunizam nije socijalizam baš kao što fašizam izdaje
patriotizam:
Zbig i ja smo ostali u kontaktu tokom godina rata u BiH.
Obojica smo imali međunarodnu perspektivu, ali je američki
ekcepcionalizam odredio našu vjeru u našu prigrljenu zemlju. Iako neki SAD
posmatraju samo u smislu slobodnog tržišta, ja vidim priliku koje ne bi bilo
bez slobode ličnosti i mišljenja. Komunizam nije socijalizam baš kao što
fašizam izdaje patriotizam.
Širenje euro-atlantske porodice bio je izvor snage za
Evropu, ali i SAD. Neki Putinovu ekspanziju u inozemstvo i autokratiju kod kuće
mogu razumjeti kao posljedicu širenja NATO-a; međutim, današnji Kremlj se još
više plaši institucija slobodne Evrope. Iako nisam bio u kontaktu sa Zbigom u
posljednjih nekoliko godina, Trumpova Bijela kuća koja ne uspijeva održati
svoju posvećenost zajedničkim vrijednostima euro-atlantske porodice sigurno je
bila žalostan podsjetnik. To što Donald Trump Putina vidi kao saveznika ili
uzora se nama, koji Ameriku smatramo svjetionikom, čini poput nezamislive
regresije. Zbig je otišao u vrijeme kada
pomračenje prijeti tami kod kuće, ali njegovi doprinosi slobodi uvijek će se
pamtiti u oživljavati u Washingtonu i Evropi. Njegova kći Mika, voditeljica na
CNBC-u, bit će sentimentalan podsjetnik na njegovu ostavštinu.
U jednom od njegovih zadnjih tvitova, Zbig se okrenuo redovnoj
opomeni: „Predsjednik (Trump) bi trebao pojasniti zašto je Amerika važna
svijetu ali i zašto svijet treba Ameriku.“ 1992. je bilo očito da je SAD nužan
faktor u rješavanju haosa koji se brutalno iskorištavao nakon pada komunizma.
Nažalost, za vrijeme „predsjednika Trumpa“ SAD je izgubila pravac kojim će ići
kao globalna sila ali i kao nacija različitosti koja oblikuje historiju u
smjeru napretka. U kasnijem tvitu (9.2.2017.) @Zbig je pitao: „Ima li sada
Amerika vanjsku politiku?“ Misleći na jedan od trenutno najvećih problema
Amerike, Zbig je kazao (17.3.2017.): „Suočeni sa ratobornom Sjevernom Korejom,
naš prvi izbor trebala bi biti koordinacija s Kinom, ali to nije naš jedini
izbor!“ I Zbigov posljednji tvit: „Sofisticirano američko vodstvo je uvjet
stabilnog svjetskog poretka. Ipak, nedostaje nam ovo prvo a drugo je sve gore.“
(TBT, Prevela Jasmina Drljević)
