KOLUMNA
NATO na Balkanu može odigrati ključnu ulogu identificirajući
ranjivosti, jačajući nacionalnu sigurnost te razotkrivajući, odvraćajući i
pobjeđujući rusku subverziju i islamski terorizam
Piše: Janusz Bugajski, thebosniatimes.ba
Skori ulazak Crne Gore u NATO, kao 29. članice, stvara i
trenutak i mogućnost za Savez. Summit u Bruxellesu 25. svibnja trebao bi
definirati strateški smjer NATO-a na Zapadnom Balkanu kako bi se suprotstavio
prijetnjama s kojima se ta kolebljiva regija Europe i dalje suočava. NATO je
nakon jugoslavenskih ratova u 1990-ima imao dva mandata na Zapadnom Balkanu:
širenje i intervenciju. Ulazak Slovenije, Albanije, Hrvatske i sada Crne Gore u
Savez demonstrira predanost uključivanju cijele jugoistočne Europe u
najučinkovitiju sigurnosnu strukturu na svijetu. Istodobno trajna prisutnost
snaga NATO-a na Kosovu i vojne misije u BiH potvrđuje da Savez ostaje spreman
na angažman ako se obnove oružani sukobi. No, trenutačni izazovi stabilnosti
Balkana nisu primarno vojni, nego politički, ekonomski i informacijski, posebno
ondje gdje se zapaljivi lokalni sporovi mogu razbuktati ciljanom vanjskom
subverzijom. I upravo na tom planu NATO može odigrati ključnu ulogu:
identificirajući ranjivosti, jačajući nacionalnu sigurnost, promovirajući
međudržavnu vojnu suradnju, razotkrivajući, odvraćajući i pobjeđujući rusku
subverziju i islamski terorizam te potičući korake prema eventualnom ulasku u
NATO.
U tom kontekstu Crna Gora mora služiti kao primjer svojim
susjedima za uključivanje NATO-a u regiju. Uz pomoć u modernizaciji oružanih
snaga Crne Gore i jačanju sigurnosti uzduž jadranske obale, Savez može pomoći u
uspostavi NATO-ovih centara izvrsnosti, slično kao i u drugim članicama. Uzevši
u obzir nedavno podgoričko iskustvo s Moskvom, centar se može usredotočiti na
odbijanje strane subverzije i pokušaje puča. Uz Crnu Goru, BiH i Makedonija bi
trebale biti određene kao buduće članice NATO-a. Savez ima vojni stožer u
Sarajevu koji pomaže u obrambenoj reformi i borbi protiv terorizma. NATO je
2010. pokrenuo Akcijski plan za članstvo (MAP) za Bosnu, ali je početak
blokiran prijenosom 63 vojna objekta s razine entiteta središnjoj vlasti. Vlada
srpskog entiteta odgodila je kompletiranje procesa i narušava državni zakon.
Nažalost, EU je spor u poticanju bosanskih lokalnih vlada da ojačaju vladavinu
zakona, unatoč razmatranju statusa kandidata za Bosnu ove godine. Legalni
prijenos svih vojnih objekata mora biti jedan od uvjeta.
Kad je riječ o Makedoniji, moraju se izraditi jasne
smjernice jer je zemlja ispunila zahtjeve MAP-a. Kad se formira dvoetnička
vlada u Skoplju, izgledi za članstvo mogu pridonijeti smanjivanju tenzija jer i
Makedonci i Albanci favoriziraju ulazak u NATO. Ipak, to će zahtijevati još
energičniji proces medijacije s Grčkom u kojemu bi Washington morao igrati
istaknutu ulogu. Iako Atena nastavlja sporiti ime Makedonije, nema razloga da
zemlja ne uđe u NATO pod oznakom koju koristi sama Grčka od privremenog
bilateralnog ugovora iz 1995. godine – Bivša Jugoslavenska Republika
Makedonija.
Dok je NATO na Kosovu, vrijeme je da Kosovo postane prisutno
u NATO-u. Oko 4500 pripadnika trupa Saveza smješteno je u novoj državi kao
nastavak misije KFOR-a, uspostavljene nakon NATO-ove intervencije 1999. NATO je
pomogao u stvaranju profesionalnih i multietničkih Kosovskih sigurnosnih snaga
koje se sastoje od lagano naoružanih jedinica, zaduženih za sigurnosne zadatke.
Snage će vjerojatno biti transformirane u vojnu strukturu kad se provedu
ustavne i organizacijske promjene. Proces može biti ubrzan uključivanjem Kosova
u program Partnerstvo za mir (PfP) kako bi razvilo modernu vojsku koja djeluje
uz snage NATO-a. Kosovo bi se tako pridružilo 22 partnerskim državama izvan
NATO-a, dok je PfP bio važna odskočna daska za članstvo u NATO-u za 12 drugih
država.
Srbija će, kao preostala zemlja, predstavljati veći izazov
za kompletiranje NATO-ova kišobrana iznad Balkana. Uz trajni bijes zbog
intervencije Saveza za oslobađanje Kosova pred masakrom koji je provodio
Slobodan Milošević 1999., Srbija je izgradila bliske odnose s Moskvom.
Dopustila je i Kremlju da uspostavi bazu u blizini Niša, grada na jugu, navodno
zbog humanitarnih aktivnosti, ali vjeruje se da je riječ o objektu koji služi
za prikupljanje informacija. Unatoč proruskoj politici, srpska vojska sudjeluje
u NATO-ovim programima od ulaska u PfP 2006. godine i ostvarila je Individualni
partnerski akcijski plan koji bi mogao postati korak prema MAP-u i eventualnom
članstvu. Kada bi srpska vojska imala mogućnost izbora slobodnog od političkih
utjecaja, svakako bi favorizirala priključenje najmodernijoj i najučinkovitijoj
vojnoj organizaciji, a ne povezivanje s drugorazrednom ruskom strukturom.
Ipak, misija nije završena pristupanjem Savezu jer NATO mora
trajno pomagati svojim članicama u nadzoru i zaštiti od vanjske subverzije.
Štoviše, uloga NATO-a mora biti proširena na suprotstavljanje ruskoj
informacijskoj ofenzivi, obavještajnom prodoru i političkoj manipulaciji.
Vodeći je princip da ruska NATO-fobija ne može sabotirati budućnost Balkana kao
integralnoga dijela transatlantskog svijeta.
(TBT, Washington Mail)
