KOLUMNA
Promjenu je naročito teško izvesti u Francuskoj, zemlji koja
se čvrsto drži stečenih prava sadržanih u konceptu države blagostanja. Mnogi su
pokušali. Mnogi nisu uspjeli.
Piše: Roger Cohen, thebosniatimes.ba
Nije riječ samo o tome što je Emmanuel Macron pobijedio i
što će sa svojih 39 godina postati najmlađi predsjednik u historiji Francuske.
Niti o tome što je porazio sile ksenofobičnog nacionalizma koje eskploatira i
Donald Trump, a koje su utjelovljene u Marine le Pen. Nego je riječ o tome što
je pobijedio tako odvažnog stava prema sve više osporavanoj Evropskoj uniji,
reafirmirajući ideju Evrope i njeno mjesto u svijetu kojem su potrebne njene
snaga i vrijednosti.
Ovo je bila najkritičnija tačka poslije Brexita. Macron je
podvukao svoju poruku kada se obratio pristalicama u Parizu uz pratnju evropske
himne, Bethovenove “Ode radosti”, umesto Mareseljeze.
Lepenovski zamah u nacionalističku i rasističku Evropu je
suspregnut. Ruski predsjednik Vladimir Putin sa razlogom je podržao Le Penovu:
on želi da slomi evropsko jedinstvo i raskine vezu između Evrope i SAD. Ipak,
centar se održao, a sa njim i civilizacija.
Ujedinjenje Evrope je u srži evropske poslijeratne
stabilnosti i prosperiteta. Ono omogućava priliku mladim Evropljanima da
ostvare svoje snove.
“Zajednička sudbina” Evropljana, kako je Macron to
rekao, stoji ispred francuske i zastave Evropske unije. Misliti suprotno znači
zanemariti historiju. Ne čudi da je njemačka kancelarka Angela Merkel odmah proglasila
pobjedu “snažne i ujedinjene Evrope”.
Bit će neophodne reforme. Evropa je, sada opuštena, izgubila
na snazi. Macron je to prepoznao. “Želim da ponovo iscrtam vezu između
građana i Evrope”, rekao je. Potrebno je više transparentnosti,
odgovornosti i kreativnosti.
Macron koji je niotkuda došao na čelo novog političkog
pokreta, nije davao prazna obećanja, niti pripovijedao izmišljene priče. Stao
je uz izbjeglice, stao je uz zajedničku evropsku valutu i spremio se da kaže
Fracuzima da ne smiju okrenuti leđa napretku i prosperitetu.
Činjenica da je vodio racionalnu debatu predstavlja važnu
demonstraciju da u vrijeme Trumpovih lažnih vijesti i lažnih tvrdnji razum u
politici i dalje nešto vrijedi.
Sada dolazi teži dio.
Prvi put u Francuskoj ekstremna desnica je osvojila više od
trećine glasova. To je posljedica bijesa u zemlji zbog izgubljenih poslova,
neuspjele integracije imigranata i ekonomske stagnacije. Macron, koji tvrdi da
je svjestan “gnjeva, nervoze, sumnje”, mora na ovaj društveni nemir
odgovortii obnavljanjem osjećaja da postoje mogućnosti u Francuskoj. Bez promjene,
Le Penova će biti ta koja dobija sve veću podršku.
Promjenu je naročito teško izvesti u Francuskoj, zemlji koja
se čvrsto drži stečenih prava sadržanih u konceptu države blagostanja. Mnogi su
pokušali. Mnogi nisu uspjeli.
A još je teže bez snažne parlamentarne podrške i ona će Macronu
biti neophodna. Parlamentarni izbori održat će se sljedećeg mjeseca. Njegov
pokret “En Marche!” morat će se brzo organizirati da bi mu obezbijedio
pobjedu. A ima izvanredan trenutak za to. Tradicionalni politički milje Pete
republike – smjenjivanje socijalista lijevog centra i republikanaca desnog
centra – sada je urušen.
Ako Francuska počne da se razvija, sa njom će rasti i
Evropa. To bi uputilo prijekor autokratsko-nacionalističkoj školi – Le Penovoj
i njenom političkom preobražaju, ksenofobičnom lakrdijašu Nigelu Farageu u
Britaniji, Putinu u Moskvi, Recepu Tayipu Erdoganu u Turskoj i, podrazumijeva
se, samom američkom predsjedniku čija je neodgovornost prema američkim saveznicima
iz Evrope frapantna.
Macronova pobjeda je trijumf na mnogo ravni. On je pokazao
da Francuska nije zemlja u kojoj rasizam i antievropski šovinizam osvajaju
izbore. Ponovo je potvrdio evropsku ideju i otvorio mogućnost da Francuska,
zajedno sa Njemačkom, inicira preporod evropskog idealizma. Prekorio je
“malo-Engleze” što su izglasali izlazak iz Evropske unije.
Povrh svega, svojom inteligentnošću i uljudnošću, kulturom i
otvorenošću, Macron je podigao više nego potrebnu branu neukosti i nevaspitanju
koje se izliva iz Trumpove Ovalne sobe i prijeti da iskvari vođenje politike u
čitavom svijetu.
Vive la France! Vive l'Europe! Sada više nego ikad.
(TBT, NYT)






