KOLUMNA
Promjenama izbornog zakona želi se osigurati da samo
hrvatski glasači biraju hrvatske predstavnike u Federaciji BiH – člana
Predsjedništva BiH i izaslanike u domovima naroda. S obzirom da to pitanje
opterećuje međuetničke i međustranačke odnose više od decenije, bilo bi dobro
da se nađe zdravo rješenje, što nije lahko
Piše: Zija Dizdarević, thebosniatimes.ba
Zakonska ofanziva HDZBiH, pod okriljem paraparlamenta
Hrvatskog narodnog sabora, izaziva posebnu pozornost, kako zbog sadražaja tako
i političkih posljedica koje će polučiti.
Hadezeovsku legislativnu inicijativu valja propitati sa
stanovišta odnosa među ovdašnjim Hrvatima, prema koalicionim partnerima,
posebice SDA, bh. državi i evropskim demokratskim standardima. U prvom planu su
zahtjevi HDZ-a koji se tiču izbornog procesa i sistema Javnog RTV servisa u
BiH.
Promjenama izbornog zakona želi se osigurati da samo hrvatski
glasači biraju hrvatske predstavnike u Federaciji BiH – člana Predsjedništva
BiH i izaslanike u domovima naroda. S obzirom da to pitanje opterećuje
međuetničke i međustranačke odnose više od decenije, bilo bi dobro da se nađe
zdravo rješenje, što nije lahko. Obrazac koji predlaže HDZ – prema kojem se,
pojednostavljeno kazujući, izborne odluke donose u kantonima sa hrvatskom i
bošnjačkom većinom – praktično ignoriše glasove Hrvata i Bošnjaka tamo gdje su
manjina. Tako HDZ u izbornom postupku Hrvate razvrstava na one prvog i drugog
reda.
Razumljivo je zaziranje Hrvata, kao brojčano najmanjeg
konstitutivnog naroda, od nadmoći druga dva naroda. Opravdan je zahtjev za
političku osjetljivost drugih za njihove bojazni i interese. Ali trebalo bi
pokazati i senzibilnost prema manjinskim grupacijama tamo gdje su Hrvati u
većini.
Pod vlašću HDZ nije baš tako. Besramno je da u
Hercegovačko-neretvanskom kantonu Srbi nisu konstitutivni narod. Većinsku silu
hadezeovska vlast iskazuje i drugdje prema Bošnjacima, Srbima i drugima. Isto
tako se ponaša SDA prema Hrvatima i Srbima i drugim tamo gdje je nadmoćna, a da
ne govorimo o SNSD-u i Savezu za promjene u Republici Srpskoj gdje se
velikosrpska dominacija dnevo praktikuje. HDZ ne kritikuje SNSD zbog toga.
Čelnik HDZBiH Dragan Čović nije podržao banjalučkog biskupa Franju Komaricu u
njegovim zamjerkama RS-u zbog diskriminacije Hrvata katolika i polemici s vođom
SNSD-a i predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom.
Čović voli opetovati tvrdnju o misionarskoj ulozi bh. Hrvata
i HDZ-a na putu Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji. O tome svjedoči i
nedavni političko-naučni skup u Neumu u organizaciji «ureda hrvatskog člana
Predsjedništva BiH prof. dr. sc. Dragana Čovića» pod nazivom: Hrvati Bosne i
Hercegovine-nositelji europskih vrijednosti? Skupu su nazočili predsjednica
Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović i tamošnji šef diplomatije Davor
Ivo Stier. Tom prilikom nisu pozvani predstavnici značajnih hrvatskih i
katoličkih institucija u BiH i naučnici od autoriteta, jer nisu dragi Čoviću, a
kamoli uglednici iz bh. naučnih ustanova.
Upravo je europski HDZBiH zakočio BiH na putu ka EU,
uslovljavajući provedbu presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u
slučaju Sejdić-Finci (pravo predstavnika manjina na kandidaturu u državne
organe vlasti), staru osam godina, rješavanjem hrvatskog pitanja. Ako to nije
protuevropski, onda šta je. E, pa to je i ova inicijativa HDZ za izmjene
izbornog postupka koja ignoriše manjine i još tri presude Suda u Strazburu –
slučajevi Pilav (pravo Bošnjaka na kandidaturu u Republici Srpskoj za državno
Predsjedništvo), Zornić i Šlaku (pravo manjina na predstavljanje u Domu naroda
BiH i Predsjedništvu BiH) – zbog ustavne i zakonske diskriminacije.
Bh. Hrvati kritički nastrojeni prema politici HDZ-a imaju
rezervu i spram ideje o RTV programima na hrvatskom jeziku unutar bh. javnog
servisa. Naime, odnos snaga je takav da bi ti mediji bili sasma pod nadzorom
HDZ-a i u negovoj službi. Teško da bi to doprinijelo demokratizaciji javne
riječi u BiH. Tu skepsu potvrđuje i ucjenjivačka blokada hadezeovskih
parlamentaraca rješavanja finansiranja JRTV servisa u BiH, s ciljem iznude
programa na hrvatskom jeziku. HDZ je tako doveo u pitanje rad i opstanak RTVBiH
i FRTV. Ni time se ne dokazuje nositeljstvo europskih vrijednosti.
Uoči legislativne inicijative HDZBiH upućene su prijeteće i
ucjenjivačke poruke iz hadezeovskog tabora, prije svih, čelniku SDA i članu
Predsjedništa BiH Bakiru Izetebegoviću, ali i svim Bošnjacima i bh. državi.
Prednjačili su čelnik HSS-a, član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora i
delegat u Domu naroda Parlamenta BiH Mario Karamatić i glavni i odgovorni
urednik Hrvatskog medijskog servisa Milan Šutalo.
Budu li odbijeni hadezeovski prijedlozi o izborima i RTV
servisu, Karamatić prijeti da će država ostati bez Vijeća ministara a
Federacija bez Vlade. Tu nije kraj, pa delegat Karamatić najavljuje i mogućnost
da Hrvatski narodni sabor pokrene poništavanje Vashingtonskog i Daytonskog
sporazuma prema Bečkoj konvenciji o pravu ugovora. To bi, prema Karamatiću,
dovelo do oživljavanja tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, koja je, kao,
unesena u Vashingtonski i Daytonski sporazum. Šutalo najavljuje plan B po kojem
bi Hrvatski narodni sabor postao vrhovno političko tijelo, a njegovo Glavno
vijeće privremena vlada HRHB.
Ne djeluje baš sukladno demokratskoj tradiciji EU da se
sopstvenoj državi prijeti blokadom vlasti i separatnom uspostavom trećeg
entiteta, tačnije revitalizacijom HRHB. O naravi paradržavne tvorevine
Herceg-Bosna svjedoči i Haški tribunal. Teško da se nositeljima europskih
vrijednosti mogu smatrati ubice i progonitelji Srba i Muslimana (Bošnjaka) s
prostora vlasti HDZ-a i utemeljitelji logora kao što je užasni Dretelj. Ne bi
se moglo reći da je saglasno evopskim vrijednostima tolerisati hvalu za
kvislinšku i nacifašističku tvorevinu tzv. Nezavisnu državu Hrvatsku, imati
ulice s imenima njenih zvaničnika i ustaških zlotvora.
Karamatić i Šutalo su svoje vehementne poruke začinili i
krajnje neutemeljenim i sramotnim kvalifikacijama. Karamtić je Demokratsku
frontu, Građanski savez i SDP nazvao «nacional-socijalističkim strankama»,
nakon što su iz ovih stranaka kritikovali teženje za trećim entitetom kao napad
na ustavni poredak. Šutalo govori, pak, o «podrepašima sarajevske velikobošnjačke
politike» i «neprijateljskoj agresiji iz 2010.», vjerovatno zbog izbora te
godine kada je Željko Komšić drugi put izabran u Predsjedništvo BiH.Uzgred, dok
hrvatskim biračkim tijelom dominira hadezeovsko jednoumlje, bošnjački izborni
korpus je ideološki i politički polivalentan – višestranački raspoložen.
Što se tiče priče o Vashingtonskom i Daytonskom sporazumu,
vidni su Karamatićeva politička nepismenost i pravni analfabetizam. Vashingtonski
sporazum, kojim je ukinuta HR Herceg-Bosna, prestao je važiti s Dejtonskim
sporazumom koji ga je progutao i preinačio. Moguće je pokrenuti proces
poništavanja Daytonskog sporazuma prema Bečkoj konvenciji o međunarodnim
ugovorima, ali to nikako ne može samozvani Hrvatski narodni sabor. Kao što je i
besmislena tvrdnja da je legitimno revitalizirati HRHB kao nešto što je
hrvatska strana unijela u dejtonski Mirovni sporazum. U tom aktu nema ni riječi
o toj antiustavnoj tvorevini. Ugovorne strane Daytonskog sporazuma su Republika
Bosna i Hercegovina, Savezna Republika Jugoslavija i Republika Hrvatska, a ne
neki HRHB i HNS, kao sljedbenik te ideje.
E, kad bi nekom srećom bio poništen Daytonski sporazum (o
tome vidjeti knjigu Edina Šarčevića Ustav iz nužde – biblioteka Polis, Rabic,
Sarajevo, 2010.), bilo bi zgodno da se uspostavi pređašnji ustavni poredak –
Republika Bosna i Hercegovina. Ustavu RBiH se ne može ništa prigovoriti kada je
riječ o poziciji sadašnjih tzv. konstitutivnih naroda i manjina. Primjerice, u
Predsjedništvu RBiH su bili po dva Hrvata, Srbina i Muslimana ali i jedan
Ostali.
Toliko o HDZ-ovom europejstvu. Istina, ništa iskreno
evropsko nema ni u politici SDA pod vođstvom Izebegovića mlađeg, a kamoli kod
Dodika – Čovićevog političkog brata i strateškog partnera.
(TBT)
