KOLUMNA
Glasači su se usprotivili miješanju u tursku politiku, iako
referendum nije imao podršku u velikim gradovima
Piše: Khalil Mabrouk, thebosniatimes.ba
Rezultati referenduma o ustavnim promjenama u Turskoj samo
su pojačali uvjerenje da je došlo do odstupanja od stranačkih stavova u korist
vizije o uređenju struktura vlasti u državi, čime su se vodili glasači kada se
radi o usvajanju predsjedničkog sistema u državi umjesto dosadašnjeg
parlamentarnog.
Pristalice ustavnih promjena u Turskoj izgubile su veće
gradove, poput Ankare. Također, gube većinu glasova i u historijskim uporištima
koji su opisivani kao ‘akumulacija glasova’ vladajuće Stranke pravde i razvoja
(AKP), glavnog pokrovitelja projekta izmjene Ustava. No i pored svega toga, AKP
je na kraju ostvarilo željeni rezultat: ustavne promjene su izglasane sa 51,4
posto glasova ‘za’.
Rezultati referenduma širom su otvorili vrata za
analiziranje ponašanja turskih glasača koji su dali AKP-u povjerenje sa 49
posto glasova na posljednjim parlamentarnim izborima i sa 50 posto glasova u
korist predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana na posljednjim predsjedničkim
izborima.
Postotak koji su ostvarili podržavatelji ustavnih reformi iz
dvije stranke, AKP i Stranke nacionalnog pokreta (MHP), veoma je sličan
rezultatima koje je AKP sama ostvario na prethodnim izborima. Takva situacija
ukazuje na različite okolnosti referenduma o ustavnim promjenama u odnosu na
prethodne izbore, u smislu promjene političke polarizacije glasača. Glasači se
ovog puta nisu toliko pridržavali stavova stranke, koliko su se vodili svojim
ličnim opredjeljenjem.
Izbori strukture vlasti
Omer Korkmaz, viši savjetnik turskog premijera Binalija
Yilidirma, opisuje rezultate referenduma kao veliki potres koji je pogodio
region u smislu promjena u upravljanju državom, a ne u smislu ideologije i
političkih polarizacija.
Korkmaz za Al Jazeeru kaže da “prihvatanje turskog naroda
da se vlast transformira u predsjednički sistem znači zatvaranje vrata pred
svim stranim i vojnim silama, čime se sprečava njihovo miješanje u pitanje na
koji način će narod upravljati državom”, naglasivši da je promjena
strukturalna, a ne ideološka.
Naglasio je da će referendum okončati mnoge probleme koje je
generirala vojna struktura brojnim vojnim prevratima. Među najznačajnijim su
preklapanje nadležnosti između predsjednika države i premijera, te pojašnjava
da će u predsjedničkom sistemu svako, počevši od predsjednika, ministara,
parlamentaraca i svih državnih službenika, znati svoje mjesto. Isti je slučaj i
sa vojskom, koja će se pridržavati uloge koja joj je dodijeljena.
Korkmaz dodaje da će predsjednički sistem olakšati vođenje
države, ojačati njenu strukturu i stabilnost, jer će se smanjiti potreba
pribjegavanja vanrednim izborima i promjenama vlada. Ističe da je bivši
parlamentarni sistem uzrokovao formiranje slabih vlada sa slabim ekonomskim
učinkom, što je otvaralo put vanjskim intervencijama. Međutim, to više neće
biti tako lako učiniti jer će predsjednički sistem uspostaviti stabilnost u
državi.
Referendum o ustavnim reformama je sedmi u historiji
Republike Turske, od kako ju je utemeljio Mustafa Kemal Ataturk 1923. godine.
Na tim referendumima Turska javnost je šest puta glasala za i jednom ne.
Veliki gradovi rekli ‘ne’
Istraživač na Institutu Ankara za strateške studije Cahit
Tuz smatra da referendum sam po sebi reflektira velike promjene u Turskoj,
budući da je to prvi referendum koji se odvija pod nadzorom civilnih vlasti.
Sve ranije referendume organizirala je vojna vlast, bilo u fazi osamostaljenja
i osnivanja države ili tokom brojnih vojnih prevrata koji su se desili u
Turskoj.
Tuz smatra da je do pobjede bloka „ne“ nad blokom „da“ je u
velikim gradskim sredinama došlo kao rezultat ometanja prenošenja poruke
pobornika reformi glasačima, ili posljednjih događaja koji su potresli velike
gradove, poput eksplozija i napada, što je utjecalo na stavove glasača.
Također ističe da ovaj referendum može poslužiti kao
indikator popularnosti Stranke pravde i razvoja te biti platforma za diskusiju
o djelovanju predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana u istoj mjeri u kojoj to može
biti demokratski obrazac na kojem se može dalje graditi.
Mnoge analize i promišljanja rezultata referenduma o
ustavnim reformama navode kako je jedan od faktora koji je doveo do
protivljenja reformama u gradskim sredinama činjenica da u velikim gradskim
sredinama živi brojna kurdska populacija, te se napominje kako je generalni
stav Kurda bio protivljenje ustavnim reformama.
Ovakve analize ukazuju da pitanje ustavnih reformi nije bilo
prioritet za brojne pristalice Stranke pravde i razvoja, što je uticalo na
njihovu glasačku težinu koja se obično pokazuje u njihovom žarkom zalaganju za
stranku i njene kandidate na lokalnim, parlamentarnim i predsjedničkim
izborima.
(TBT, Al Jazeera)
