KOLUMNA
Za to vrijeme Rasim Ljajić i Muamer Zukorlić, udobno smješteni
u separeu restorana na drugom spratu dograđenog dijela tzv. zgrade Fakulteta za
islamske studije, u tišini čekaju da se završi glasanje i grickaju sjemenke. I
jedan i drugi razmišljaju o tome kako će njihov šef (čitaj: Vučić) biti
radostan kad čuje da su se junački isprsili i “donijeli” mu pregršt
bošnjačkih glasova
Piše: Teo Taraniš, thebosniatimes.ba
Ali ne samo “glasanja” nego, dodao bih i cjelokupnog
izbornog procesa koji uključuje i “kratku ali slatku” izbornu
kampanju u kojoj se onaj koji je kanio da pobijedi (i nije smio da izgubi)
ponašao kako se ponašao. U takvim uslovima, ostali su se borili kako su znali i
umjeli. I tu su gdje su. To je, međutim, prepričana stvar i ne bih vas ja tu
više zadržavao. Važnije je da vidimo kako su se u izbornoj noći odvijale stvari
u “modernoj evropskoj prekograničnoj regiji” koju neki zovu Sandžakom
(a neki i drugačije). Evo kako je to bilo.
Čin prvi: nedjelja, 2. april, prije 20,00 časova. Prijatno proljetno
veče spustilo se na kasabu zvanu Novi Pazar. Dok mrak polako prekriva uske i
rupama ukrašene sokake, gusta tama (čitaj: ubačeni glasački listići) ispunjava
glasačke kutije širom biračkih mjesta u Sandžaku. Privodi se kraju najveća
izborna krađa u novijoj sandžačkoj historiji.
Za to vrijeme Rasim Ljajić i Muamer Zukorlić, udobno smješteni
u separeu restorana na drugom spratu dograđenog dijela tzv. zgrade Fakulteta za
islamske studije, u tišini čekaju da se završi glasanje i grickaju sjemenke. I
jedan i drugi razmišljaju o tome kako će njihov šef (čitaj: Vučić) biti
radostan kad čuje da su se junački isprsili i “donijeli” mu pregršt
bošnjačkih glasova. Uživaju svaki za sebe.
Za stolom pored, ali malo podalje od njih dvojice da im ne
remete tišinu, sjede njihovi državni sekretari i narodni poslanici. Oni su,
također u tišini, zagledani u svoje mobilne telefone odakle daju posljednje
instrukcije urednicima portala koje kontrolišu – šta da pišu i kako najbolje da
predstave zasluge njihovih lidera za Vučićev izborni uspjeh u Sandžaku. Pomalo
su u grču. Žure da obave posao dok se ne zatvore biračka mjesta i počne
prebrojavanje glasova. Rezultate već znaju.
Glasanje je završeno. Svi odahnuše. Odjednom se začu lupanje
vratima i svi poskočiše. U salu zadihan, nakon obilaska svih biračkih mjesta po
Sandžaku, uđe Sulejman Ugljanin u pratnji svojih ljudi i slavodobitno se i sa
blagim osmijehom obrati prisutnima: “Vi to počeli bez mene?”
Čin drugi: nedjelja, 2. april, nakon 21,30 časova. CeSID je
prije pet minuta objavio konačne rezultate izbora za predsjednika na osnovu
prebrojanih glasova sa 0,00001 odsto uzorka. Vučić će biti predsjednik Srbije u
narednih 5 (slovima: pet) godina. Do 2022. godine.
Prosvjetna radnica čijih je 17 učenika bilo na tribinama
Atletskog stadiona na dan otvaranja tog “veleljepnog sportskog
objekta” a ona nije mogla da dođe do njih jer je policija nije propustila,
ne može da vjeruje da je Vučić izabran i u sebi se pita: “Kako je ovo
moguće kad ja nisam glasala za njega?” I poče da se svađa sa mužem koji
radi kod privatnika i zbog posla nije stigao da glasa.
Penzioner koji je nekoliko dana ranije prolazeći pored
Vučićevih plakata u centru grada rezignirano mrmljao sebi u bradu: “Ko te
zalijepi tu”, isto ne može da vjeruje šta čuje. Psuje CeSID.
Mlada doktorica koja je nedavno dobila specijalizaciju i
kojoj je rečeno da je specijalizaciju dobila zahvaljujući stranci na vlasti i
da zato treba da glasa za Vučića ne obazire se na rezultate izbora. Isključila
je televizor. Ipak, osjeća neki nemir ali ne zna šta je razlog.
Penzioner koji je bio na predizbornoj konvenciji Saše
Jankovića i kome su kad je Janković, onako od pozadi kao što je radio tokom cijele
kampanje, ušao u salu pošle suze, ne može da vjeruje. Glasao je i zna da je
ispravno postupio. To ga tješi.
Mladi aktivista SDA Sandžaka koji je, shvativši da njegova
stranka (valjda) podržava Sašu Jankovića, glasao za istog ne može da veruje i
pita druga pored sebe: “Kako je ovo moguće kad smo svi glasali za Sašu
Jankovića?” I odluči da sutra ode u stranku da vidi šta je bilo.
Potpisnik ovih redova znao je da će Vučić da pobijedi. U
prvom ili drugom krugu, svejedno. Nije se, međutim, nadao da će baš u Sandžaku
ta “Pobjeda” biti tako ubjedljiva. Razmišlja o budućnosti svog
petogodišnjeg sina i hrabri se riječima – nije gotovo.
/Autor je ekonomista iz Novog Pazara/
(TBT, Danas)






