KOLUMNA
Protesti, koji se šire cijelom nacijom, za kremaljski su
režim opasniji od prijašnjih zato što im se priključuje sve više mladih, a budi
se i radnička klasa
Piše: Janusz Bugajski, thebosniatimes.ba
Tačno sto godina nakon što su je boljševici preuzeli 1917.,
Rusija bi se mogla suočiti s novom revolucijom. Putinova era traje gotovo 17
godina, ali niti jedna diktatura nije ranjivija nego kad nije u stanju ispuniti
svoj dio neslužbenoga društvenog ugovora. Zašto bi narod ostao politički
pasivan ako vlada ne može više osigurati ekonomsko blagostanje? Kombinacija
niskih cijena nafte, međunarodnih financijskih sankcija, masivne službene
korupcije i vladine nekompetencije devastirala je rusku ekonomiju. Životni
standard i prihodi u padu su pune četiri godine dok građani nemaju legitimne
ili učinkovite mjere kako bi izrazili svoju frustraciju u politički represivnom
ozračju. Putin je ugušio, rastjerao ili pobio opoziciju, umrtvio medije,
zabranio organizirano iznošenje nezadovoljstva i zasitio zemlju lažnim
vijestima o ekonomskom oporavku. Službene ankete stvaraju iluziju da više od 80
posto javnosti podržava Putina, iako većina ljudi ne odgovara anketarima zbog
straha od policijske odmazde.
No, uprkos ozračju straha stvorenom ruskom policijskom
državom, protesta ima. U gotovo sto ruskih gradova 26. ožujka održane su
masovne demonstracije na kojima su sudjelovali deseci hiljada građana. To su
bili najveći protuvladini protesti od demonstracija koje su 2011. godine
izbile zbog izbornih prijevara. Proteste mobilizira Antikorupcijska fondacija kojoj je na čelu Aleksej Navaljni, ruski opozicionar koji je najavio da će izaći
na predsjedničke izbore 2018. godine. Raste bijes zbog službene korupcije koja
je sama po sebi eufemizam za neuspjeh vlade. Dok su postizborne demonstracije
2011. bile ograničene na Moskvu i brzo ugasle, sadašnji prosvjedi imaju tri
nove karakteristike koje ih mogu učiniti opasnima po režim: šire se cijelom
nacijom, uključuju rastući broj mladih i mogu se proširiti na radničku klasu.
Protesti su bili u gotovo svakom većem gradu od Vladivostoka na Pacifiku do
Kalinjingrada na Baltiku. Dok se zapadna izvješća usredotočuju na Moskvu i
Sankt Peterburg, činjenica da deseci hiljada građana širom zemlje riskiraju
hapšenje i policijsko nasilje jasno pokazuje da je javni bijes nadišao strah.
Potvrđuje također da su na scenu izašli novi aktivisti te izazivaju i birokratiju
na lokalnoj i središnjoj razini.
Ruski analitičari zaključuju da se Rusija sada nalazi u
kritičnoj situaciji jer vlada više ne može lokalizirati i izolirati proteste koji rastu po cijeloj zemlji. Čak štaviše, ekonomski pad se potvrdio gorim u
pokrajinama nego u glavnom gradu i svaki optimizam javnosti vezan za budućnost
se rasuo. Drugi element koji jako zabrinjava Kremlj je iznenađujuće velik broj
mladih demonstranata ne samo sa sveučilišta, nego i iz srednjih škola. Neki od
njih su rođeni tokom Putinove ere i uprkos indoktrinaciji kroz državno
obrazovanje i masovne medije, aktivno zahtijevaju promjenu. Mlađoj generaciji
demonstranata puna je kapa obijesnog nepotizma, nedostatka odgovornosti
službenika, rastućeg jaza između bogatih i siromašnih, imuniteta dužnosnika i
njihovih obitelji te sve manjih mogućnosti za zapošljavanje i napredovanje.
Neki su ih uporedili s mladim i obrazovanim demonstrantima tokom Arapskog
proljeća 2011. godine. Mobilizacija mladih je dijelom posljedica interneta na kojem
se, za razliku od televizije, lakše dovede u pitanje državna propaganda. Na
primjer, Navaljni objavljuje svoja brojna istraživanja o službenoj korupciji na
društvenim mrežama jer mu je zabranjen pristup tradicionalnim medijima. Uprkos tome što su društvene mreže sklone vijestima koje obmanjuju, na kraju one mogu
nadvladati lažne vijesti koje kreiraju službeni ruski mediji.
(TBT, Washington Mail)
