KOLUMNA
Ko to može, makar bio i predsjednik Turske, Bošnjacima koji
su se borili na Galipolju, gdje ih je poginulo oko 30 hiljada, držati lekcije iz
humanizma i patriotizma?!
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Vrlo bitno u vremenu kad se Evropa bori sa uraganima
populizma, nacionalizma pa i crnog fašizma, da se Bošnjaci oglase, pa čak i
pridruže i pripomognu u toj borbi ukoliko zaista žele o(p)stati u zajednici
evropskih naroda. Na koncu, Bošnjaci su vrlo osjetljivi na zulum i teror i to
su uvijek osuđivali i priklanjali se slobodarskim i antifašističkim pokretima.
Nije problem da nam to drugi osporavaju ili nedovoljno priznaju, jer i sami te
svijetle primjere sopstvene povijesti nedovoljno ističemo i ne uvažavamo.
Bošnjak je prvi digao ruku na Hitlera!
Zato danas mladi ne znaju ko je bio, na primjer, narodni
heroj Fadil Jahić Španac. Ne znaju zašto je bio heroj i zašto se zove Španac.
A, upravo on bi mogao biti svijetao primjer da su se mladi Bošnjaci borili
protiv evropskog fašizma, u ovom slučaju opakog diktatora Franka. Jahić je
rođen u Bijeljini, a poginuo je negdje na planini Majevici kao partizan u
borbama sa četnicima. Da li je sa stanovišta savremenog ideološkog bošnjačkog
trenda sporno to što je Jahić bio pripadnik i komunističke internacionale, što
je sasvim moguće, drugi je problem. Valjda je bitnije da je bio Bošnjak i da se
borio protiv onih koji su nanosili zlo kako samoj Evropi tako i Bosni, a
posebno Bošnjacima.
Imamo čak i svjetlije primjere bošnjačkog herojstva čiji su
ideološki pogledi također sporni. Tako se smatra da su bošnjački intelektualci
prvi digli svoj glas protiv Hitlerovog fašizma svojim čuvenim rezolucijama u
kojima su osudili njegova zlodjela prema njihovim nezaštićenim susjedima
Jevrejima i Romima iako su i sami bili potpuno nezaštićeni. Bošnjaci nisu
ostali samo na verbalnoj osudi fašizma već su se također prvi, poput Selmana
Selmanagića i(li) Ferida Đanića popunili protiv Hitlera. Tako se smatra da je
Selmanagić, kojeg Nijemci, usput budi rečeno, slave više nego Bošnjaci kao
pripadnika zlatne generacije Bauhausovaca, sa grupom istomišljenika pokušao
izvršiti diverziju, udar ili atentat na samog Hitlera. A Đanić je kao pripadnik
Handžar divizije u francuskom gradiću Villefranche izveo pobunu unutar
Hitlerovih oficira. Pošto se pobuna završila izdajom, Đanić je uhvaćen i strijeljan
(prvog dana ramazana (!)), sa još sedamdesetak pobunjenika od kojih su većina
billi Bošnjaci. Spomenik Đaniću i njegovim saborcima nalazi se u Villefrancheu,
dok se biste genija Selmanagića nalaze ispred njemačkih sveučilišta, a u
njegovoj rodnoj Srebrenici se nalazi njegov, haman zapušten, mezar.
Duge bi bile biografske priče Španca, Đanića i Selmanagića,
a zajedničko im je da su ideološki vrlo kontroverzni likovi; potječu iz
muslimansko tradicionalnih porodica, a prihvatali su tadašnje lijeve
revolucionarne ideje. Selmanagićev otac je, na primjer, završio islamski
fakultet El Azahar, a brat mu je prvi pilot.
I nisu Bošnjaci ginuli samo za Evropu i borili se protiv
evropskog fašizma. Isto tako su ginuli za Jerusalem, boreći se protiv
cionističkih okupatora. Čak se tvrdi da su posljednju utvrdu na Citadeli kralja
Solomona, koju su cionističke snage zauzele prije okupacije, branili upravo
Bošnjaci. Njih desetak, poput Muje Hodžića iz Goražda, poginulo je i sahranjeno
na šehidskom mezaru pored džamije Al Aqsa. Da, to su bili pripadnici Handžar
divizije, koji su nakon Hitlerove kapitulacije prebjegli za Palestinu, njih oko
300, i tamo se borili protiv cionista. Handžar divizija je jedna od najvećih
bošnjačkih hipoteka zbog koje im je srbo-komunistička i cionistička propaganda
osporavala antifašizam. To danas čini i Milorad Dodik i jedan senilni
posrbljeni Jevrej Arie Livne.
Oni imaju dva motiva da ponište dobre bošnjačko-jevrejske
odnose. Prvi je da Srbi sakriju svoju sramnu ulogu u II. sv. ratu kada je Milan
Nedić, na primjer, izvijestio Hitlera da je „nacionalno pitanje Židova u Srbiji
riješeno“, dok su upravo tada bošnjački intelektualci pisali rezolucije u
kojima su štitili svoje sarajevske Jevreje. Cionisti također žele zatrti svaki
trag suživota Jevreja i muslimana, a upravo se tako nešto desilo u Bosni.
Mislim na prihvatanje španskih Jevreja Sefarda koje je etnički očistila
kršćanska inkvizicija iz Španije. Zašto su baš Sefardi odabrali Bosnu kao svoje
sigurno utočište u tadašnjoj Evropi? Odgovor na ovo pitanje daje najveće moguće
epitete Bošnjacima kao evropsko civiliziranom narodu! S jedne strane pokazali
su svoj islamski humanizam prihvatajući izbjeglice, druge i drugačije, a s
druge strane, u svoj svojoj nemoći da zaštite sebe u sred „vatrenog obruča“ fašizma,
pokazali su nadljudsku hrabrost u pokušaju da zaštite svoje komšije.
I da istaknem još jedan primjer na kojem pada srpsko-cionistička
propaganda protiv Bošnjaka koji su postali vrlo nemarni u odbrani svoje
svijetle antifašističke tradicije. Radi se o Vahidi Maglajlić, Banjalučanki,
jedinoj Bošnjakinji koja je kao partizanka priznata kao narodni heroj. Poginula
je negdje kod Bosanskog Novog u borbama sa srpskim koljačima. Njena dva brata
također su poginuli kao partizani. Palestinci su napisali knjigu o ovoj
heroini, kao muslimanki koja se borila protiv fašizma, da bi inspirirali svoje
žene za borbu protiv cionističkih okupatora. Ne znam da je neko od savremene
bošnjačke elite javno spomenuo Vahidu prilikom svojih posjeta Banjoj Luci. A
bilo bi to nužno da bi se pokazalo da je Banja Luka i bošnjački grad, zar ne?!
I na kraju, nezaobilazno je pitanje Bošnjaka u Turskoj za
koju su dali hiljade života. Ako su gurumlije, hiljade mladića iz Sandžaka koji
su izginuli na rusko-turskom frontu, potpuno zaboravljene, ne mogu se
zaboraviti bošnjački heroji i šehidi, njih oko 30 hiljada, koji su se borili na
Galipolju! Oni su utkali svoje živote u savremenu republiku Tursku u kojoj je
njih nekoliko miliona našlo utočište nakon progona u Balkanskim ratovima. Pa ko
je taj, makar bio i predsjednik Republike, ko bi imao pravo držati lekcije
Bošnjacima koji žive u Turskoj iz humanizma i patriotizma?! Ko ja heroina, prvi
ratni pilot na svijetu, Sabiha Goken, čije ime nosi aerodrom u Istanbulu? Pa
Bošnjakinja, naravno!
Svjestan sam da sa ovakvim prilično skromnim pregledom svijetle
tradicije Bošnjaka i sažetim prisjećanjem na primjere heroja koji su ginuli za
ideale, hajde da kažem, antifašističke inernacionale, ne može isušiti ideološka baruština prekrivena
izmaglicom bošnjačkog populizma.
Tim prije što su tzv. sirijski dobrovoljci, bar njih 300,
ukaljali obraz naciji i pogazili sve ovo o čemu pričam. Oni će isto tako ostati
težak grijeh na savjesti živuće vjerske elite, kao i neprobolna „modrica na
duši“ njihovim, još živim majkama!
Ali, nekolicina
mladih ljudi, Bošnjaka, koji su se iskazali sa svojim stavovima, daju mi nadu
da još i njima tinjaju ideali naprijed navedenih heroja. Jedan primjer je
relativno mladi arhitekta, možda sljedbenik Selmanagića, Mirza Hulusić, koji se
sam usudio organizirati podršku Hillary Clinton u Sarajevu. Druga je mlada
Bosanka, izbjeglica iz Bosne, Ajlya Heder, koja se istakla u demonstracijama
protiv Donalda Trumpa.
Koliko god su njih dvoje, na primjer, lijepi i pametni na
fotografijama, toliko su im lica ozarena idealima slobode. Zato mislim da su
oni vijesnici nove budućnosti, sa iskricama duha najsvjetlije tradicije
njihovih predaka!
(TBT)
