LIFESTYLE
“Kad se na kraju pojavio na setu, to je bila opća
radost. Sećam se da se govorilo kako su u prosjeku snimali po 4,5 kadrova
dnevno, a kad je on došao uradili su ih tog dana 37!”, ispričala je
njegova supruga i glumica Branka Petrić
FOTO: Fehmiju (Screenshot)
“Taj film je prošao sve ispite vremena. Djeluje sveže,
uzbudljivo. Iako je to priča o Romima, romskoj porodici, Saša Petrović je vrlo
suptilno dao jednu širu i dublju, vrlo slojevitu, a tako rafiniranu
sliku”, istakla je glumica Branka Petrić povodom obilježavanja 50 godina
od premijere jednog od najboljih domaćih filmova svih vremena “Skupljači
perja”, u kojem je nezaboravnu ulogu odigrao njen pokojni suprug, srpski i
jugoslovenski filmski i pozorišni glumac albanske nacionalnosti Bekim Fehmiju.
Ona je u razgovoru za Blic ispričala o tome kako Bekim
zamalo nije odigrao kultnu ulogu i koliko je bio posvećen svojoj profesiji.
“Bekim, kakav je bio, kreće punim gasom da se bavi
ulogom. Uzima neki tamni kolor šampon za kosu, kreće da uči romski jezik, pušta
nokat na malom prstu. To je 1966. godine, film je premijeru imao 1967. I kad
god kažem – hajmo, Bekime, da izađemo negdje, da idemo tamo ili onamo, on sve
odbija jer mora da se priprema”, rekla je Petrićeva. “Potpuno se
posvetio tome. Odjednom Saša javlja da Belog Boru treba da igra neko ko je
dobar pjevač i da će to biti ruski glumac, član romskog pozorišta u
Moskvi.”
Samo neko ko je glumac može, kako je istakla, da razumije
kako se Bekim osjećao.
“Odmah je odsjekao nokat, krenuo da kosu vraća u svoju
boju… Ne prođe mnogo, Saša nas pozove u Klub književnika, kao na neko
pomirenje. Sa Sašom za stolom jedan fini čovjek, gospodin sa lulom. Bio je to
Tomislav Pinter. Napominje Bekimu da nije trebalo da posvjetljuje kosu, da će
ipak on igrati. Bekim kaže: ‘Ma nema, gotovo je’, i ode”, ispričala je
glumica.
Međutim, na kraju su se ipak dogovorili, a u međuvremenu je
otpala i ideja za ruskog romskog glumca.
“Kad se na kraju pojavio na setu, to je bila opšta
radost. Sjećam se da se govorilo kako su u prosjeku snimali po 4,5 kadrova dnevno,
a kad je on došao uradili su ih tog dana 37!”
Poznato je i da je Bekim Branku uvijek čekao poslije
predstava u kojima je igrala kada nije bio odsutan zbog posla, a pogotovo kada
je prestao da se bavi glumom.
“Predstavu ‘Lari Tompson tragedija jedne mladosti’
igrali smo 300 puta. Mislim da me on čekao bar 150”, rekla je i dodala da
su često, poslije predstave, sjedili sa kolegama i družili se.
“To su bile divne večeri. Nerijetko se dešavalo i da se
zapjeva. Skoro me Božo Koprivica podsjetio na jedno od tih druženja poslije
“Larija”. Bio je tu, u onom pozorišnom klubu, i neki mali orkestar.
Zasviraše sirtaki. Odjednom ustaje Bekim i kreće da igra, a za njim Milena.
Kakav prizor, kakvu su atmosferu napravili, kako su nas sve ponijeli… Njihov
čudesne harizme su bile kompatibilne. Nadopunjavali su se, kao u sjajnom filmu
‘Pavle Pavlović’ Puriše Đorđevića, čija je sudbina posebna priča”, prisjetila
se glumica.
(TBT)
