KOLUMNA
Autokratija u povoju koristi moć države da bi preplašila i
anestezirala civilno društvo – institucije van vlade. Medije zlostavljaju i podmićuju,
ne bi li od njih napravili defakto propagandne organe vladajuće klike. Biznisi
su pod pritiskom da nagrade prijatelje te klike i da kazne njihove
neprijatelje. Nezavisne javne ličnosti teraju se ili u kolaboraciju ili u
tišinu. Ali bijesni građani mogu i moraju da uzvrate…
Piše: Paul Krugman, thebosniatimes.ba
Ljuti li vas što su bijeli nacionalisti preuzeli američku
vladu? Ako je odgovor potvrdan, definitivno niste sami. Prvih nekoliko sedmica
Trumpove administracije obilježili su ogromni protesti, bijesni građani u
kongresnim vjećnicama, bojkoti kompanija za koje se smatra da su Tuampovi
saveznici. A demokrate, koje osluškuju svoju bazu, zauzele su čvrst stav o
protivljenju kooperaciji sa novim režimom.
Ali da li je ovo mudro? Neizbežno je da čujete glasove koji
govore da se valja obratiti Trumpovim pristalicama, tražiti osnovu za
kompromis.
Samo recite – ne. Bijes zbog onog što se dešava Americi nije
samo opravdan, on je nužan. U stvari, on je možda i posljednja šansa da spasimo
demokratiju.
Demokrate trebaju nastaviti slušati svoju bazu. Svako ko
misli da će opstrukcija loše uticati na njihove političke izglede vjerovatno je
prespavao posljednjih nekoliko decenija. Da li su demokrate nagrađene za
saradnju sa Georgom Q. Bushom? Da li su republikanci kažnjeni zbog metode
“spaljene zemlje” kojom su se bunili protiv predsjednika Baracka
Obame? Opametite se.
Istina je da bijeli glasači iz radničke klase, srž podrške
Donaldu Trumpu, ne haju za skandale: oni se neće okrenuti protiv njega dok ne
shvate da su njegova obećanja o povratku radnih mjesta i očuvanju zdravstvene
zaštite bila laž. Ali sjetite se da je on izgubio izbore po broju glasača, i da
bi izgubio čak i podršku elektorskog koledža da mnogi glasači sa
univerzitetskim diplomama nisu pogrešno pomislili, zahvaljujući medijima i
FBI-ju, da je Hillary Clinton bila manje etična od Donalda Trumpa. Tim
glasačima sada predstoji grubo buđenje.
Postoji ovde mnogo važnija stvar od partijskih politika,
koliko god da su i one važne, s obzirom na odlučnost republikanskog Kongresa da
prikrije sve što Trump uradi. Ovdje je na bojnom polju demokratija, a bijesna
populacija može da bude posljednja linija odbrane.
Trump je jasno autokrata u pokušaju, a drugi republikanci su
njegovi svjesni pomagači. Sumnja li iko u to? Zato je sasvim razumno brinuti da
li će Amerika krenuti putem nekih drugih nacija, poput Mađarske, koje su
demokratije samo na papiru, ali su u praksi postale autoritativne države.
Krucijalni dio priče je da autokratija u povoju koristi moć
države da bi preplašila i anestezirala civilno društvo – institucije van vlade.
Medije zlostavljaju i podmićuju, ne bi li od njih napravili defakto propagandne
organe vladajuće klike. Biznisi su pod pritiskom da nagrade prijatelje te klike
i da kazne njihove neprijatelje. Nezavisne javne ličnosti tjeraju se ili u
kolaboraciju ili u tišinu.
Ali bijesni građani mogu i moraju uzvratiti. To znači
podršku medijima koji rade svoj posao i izbjegavanje onih koji rade kao agenti
režima. To znači podršku biznisima koji brane naše vrijednosti, a ne onima koji
su spremni da ih podriju. To znači da dozvolite javnim figurama, koliko god
nepolitičke bile njihove profesije, da znaju da je ljudima važno kakav se stav
zauzima. Jer ovo nisu normalna vremena, i mnoge stvari koje bi bile dozvoljene
u manje čudnim situacijama sada nisu okej.
Primjera radi, nije okej da novine objavljuju
on-je-rekao-ona-je-rekla tekstove koji prikrivaju laži administracije, a kamoli
slatkaste članke o Trumpovim saveznicima. Nije okej da kompanije šalju Trumpu
ode zbog toga što je navodno otvorio neka radna mesta – i nije okej da biznis
lideri budu u “savetničkim” tijelima koja takođe služe samo za
slikanje.
Nije čak okej ni da se ode na partiju golfa sa predsjednikom,
uz izgovor da je to iz poštovanja funkciji, a ne čovjeku. Izvinite, ali kada je
na toj funkciji čovjek koji podriva Ustav, svaki potez koji ga normalizira ili
mu odaje bilo kakvo poštovanje je politički akt.
Siguran sam da bi mnogi čitaoci radije živjeli u zemlji u
kojoj bi se život mogao odvojiti od politike. I ja bih! Ali civilno društvo je
pod baražnom paljbom političkih snaga, tako da je i njegova odbrana nužno
politička. A pravedni bijes treba da bude pogonsko gorivo te obrane. Kada ni
predsjednik ni njegovi saveznici u Kongresu ne pokazuju nikakve znake
poštovanja osnovnih američkih vrijednosti, probuđena javnost je sve što imamo.
(TBT, NYT)
