KOLUMNA
Najvažnije je pitanje je li Trumpov tim surađivao s Moskvom
kako bi izveo subverziju izbornog procesa, nudeći ublažavanje sankcija ako
Kremlj objavi mailove Hillary Clinton
Piše: Janusz Bugajski, thebosniatimes.ba
Ruski režim proglasio je rat Sjedinjenim Državama. Nemoćna
da bi izazvala Ameriku ideološki, ekonomski ili vojno, Moskva koristi
alternativne alate kako bi generirala politički i društveni nemir te oslabila
globalnu ulogu Washingtona. Jasno je da se ruska vlada, hakirajući i
distribuirajući elektronsku poštu Demokratske stranke, umiješala u američke
predsjedničke izbore. WikiLeaks je iskorišten kao paravan i sredstvo za ruske
obavještajne službe kako bi u masovne medije ubacili priče protiv Hillary
Clinton. Osim toga, u američkoj obavještajnoj zajednici postoji konsenzus da su
ruski agenti upali u brojne državne i lokalne izborne odbore te zaprijetili
uključivanjem u proces glasanja i brojanja. Pokrenuta je kongresna istraga
ruskog hakiranja i uloge, ako ikakve, Trumpove kampanje. Sam predsjednik je
pokrenuo drugu teoriju zavjere koju je također objavila Moskva kako bi
diskreditirala američku demokraciju. Kritičari tvrde da Donald Trump nastoji
skrenuti pozornost pretpostavljajući postojanje “duboke države”
obavještajnih dužnosnika i birokrata koja podriva administraciju. Problem je za
Trumpa to što nema dokaza za takvu vladu u sjeni, dok su dokazi o ruskoj
umiješanosti sveprisutni. Nastojeći potvrditi teoriju “duboke
države”, WikiLeaks je nedavno objavio gomilu materijala hakiranog CIA-i u
kojem se detaljno tumače agencijske metode nadzora. Trumpovi radikalno desni
podržavatelji sada tvrde, bez dokaza, da je Demokratski nacionalni odbor (DNC)
hakirala CIA, a ne Rusija. Novi predsjednik je navodno žrtva zavjere prema
kojoj je CIA hakirala DNC i za to optužila Moskvu. Cijela priča naprosto ne
drži vodu jer zašto bi CIA nastojala diskreditirati Hillary Clinton ako su, kao
što tvrdi Trump, obavještajne službe dio protutrumpovske “duboke
države”.
Ipak, ideja “duboke države” odgovara prijašnjim
Trumpovim optužbama o namještenim izborima i prijevarama u brojanju glasova ako
izgubi. Takve tvrdnje mogu potkopati vjerodostojnost i legitimitet američke
demokracije. Ipak, kad nema dokaza za takve optužbe, tada predsjednik sam sebe
diskreditira i bit će općenito percipiran kao paranoidan ili da namjerno laže.
Ključno je pitanje je li Trumpova kampanja surađivala s Moskvom kako bi utjecala
na ishod izbora. Ako je odgovor ne, tada bi cilj američke vanjske politike
trebao biti boriti se i onemogućiti bilo kakvu buduću subverziju američke
demokracije iz Kremlja. Ako je odgovor da, tada bi se Trump i njegovi najbliži
suradnici trebali suočiti s opozivom zbog optužbe za izdaju.
Benigno je objašnjenje Trumpovih kontakata s ruskim
dužnosnicima razvijanje dobrih odnosa u pripremi za Ured. To je uobičajeno za
sve moguće administracije. Problem za Trumpa i njegove savjetnike leži u tome
da su negirali takve kontakte i stoga su se pojavile sumnje da sastanci nisi
rutinski ni nedužni. Mnogo je zloslutnije tumačenje otvorena Trumpova suradnja
s Moskvom bilo zbog financijske ili političke koristi. Trump je redovito hvalio
Vladimira Putina i negirao bilo kakvu financijsku povezanost s Rusijom. Ipak,
pojavila su se izvješća da su neki ruski oligarsi možda investirali u Trumpove
poslove i da predsjednik ne želi da se te veze obznane. Sumnje su se pojavile
jer je Trump odbio objaviti svoju poreznu prijavu i druge financijske
informacije.
Političko tumačenje ruske veze je mnogo ozbiljnije. Nekoliko
je Trumpovih suradnika pod istragom FBI-a i Ministarstva financija zbog veza s
Kremljem, a svaki dan donosi nove optužbe i dokaze. Roger Stone, Trumpov
savjetnik u ranijoj fazi kampanje, priznao je da je bio u privatnoj
komunikaciji s hakerom koji ima veze s Kremljem i koji je iza napada na DNC.
Američki obavještajni dužnosnici i tvrtke za kibernetičku sigurnost tvrde da su
ruske špijunske agencije kreirale Guccifer 2.0 kao internetsku personu s ciljem
da pomogne Trumpu pobijediti na izborima. Paul Manafort, bivši menadžer
kampanje, pa bivši Trumpov savjetnik Carter Page i smijenjeni savjetnik za
nacionalnu sigurnost Michael Flynn također su pod istragom. Ministar pravosuđa
Jeff Sessions pod sumnjom je zbog kontakata s ruskim ambasadorom, a ministar
trgovine Wilbur Ross možda je imao ulogu u različitim Trumpovim financijskim
vezama s Rusijom.
Najvažnije je pitanje je li Trumpov tim surađivao s Moskvom
kako bi izveo subverziju izbornog procesa, nudeći ublažavanje sankcija ako
Kremlj objavi elektronsku poštu Hillary Clinton. Kako tvrdi James Clapper,
bivši direktor Nacionalne obavještajne službe, zasad nisu na vidjelo izašli
izravni dokazi. Ali i bez izravnog tajnog dogovora neki su analitičari iznijeli
mogućnost da je Trump mogao posjedovati dodatno znanje o napadima Moskve na
izbore i nije ih obznanio. Dodatna se pitanja pojavljuju oko promjena platforme
Republikanskog nacionalnog odbora (RNC) neposredno prije konvencije u srpnju
2016. godine. Bez objašnjenja je uklonjena teza o dostavi smrtonosnog
naoružanja Ukrajini kako bi se mogla boriti sa snagama u Donbasu iza kojih
stoji Rusija. Sadašnji dokazi indiciraju da su zagovornici bliski Kremlju
uvjerili Trumpov tim da ukloni tu tezu. Kapajući podaci iz Bijele kuće stvaraju
dojam velikog zataškavanja. Trumpov bliski krug nije si pomogao obmanom i
otklonom. Upravo obrnuto, Trumpov tweet da je predsjednik Barack Obama
prisluškivao njegove telefone otvorio je još više pitanja je li Trump stvarno
bio pod istragom FBI-a zbog mogućeg kriminala ili zavjere sa stranim silama.
(TBT, Washington Mail)
