KOLUMNA
Sakib Softić nije kriv, jer je ekspertni tim upoznao sa pismom
ICJ iz maja 2016. Na dramatičan upit sudionika sastanka šta, onda, on tu radi,
Softić je odgovorio da će to njegov „šef izgladiti“ i da se on treba ponašati
kao da ima legitimaciju agenta
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Mogu se zakleti da bih, kada bih se našao licem u lice sa
žrtvom/šehidom iz Srebrenice i bio upitan šta sam ja to učinio za njih,
zaplakao kao i rahmetli Alija Izetbegović kad je primio grupu Srebreničanki i
rekao da ništa više nije mogao učiniti i dati za Srebrenicu, nego što je učinio
i dao.
Ahmić je gori od Softića
Prvi sam pisao i javno u jednoj emisiji na FTV-u ukazao na
nekompetetnost advokata Sakiba Softića i stoga posumnjao u pozitivan ishod
presude po Tužbi BiH protiv Srbije. Zato sam od bošnjačke populističke marve
bio okarakteriziran kako protežiram pročetničke stavove. Kritike i sumnje sam
uputio na politiku rahmetli Sulejmana Tihića koji je među tadašnjom bošnjačkom
vjersko-nacionalnom elitom slovio kao prosrpski igrač i „tuđi čovjek“. Tihić se
na te moje kritike pojadao svom jednom suradniku ustvrdivši da griješim jer da
Softić nije njegov izbor već njegovog prethodnika u Predsjedništvu BiH Beriza
Belkića, te da on i smatra da je skromnih pravnih sposobnosti. „Šta sam ja više
mogao učiniti?“ pravdao se Tihić. „Ostavili su mi Softića i nisu dali ni jednu
marku za finansiranje Tužbe!“ Navodio je primjer kako je u Americi skupljao
novac za Tužbu i da je iskupio mizernu svotu, dok su istu noć Hrvati iskupili
oko 2 miliona dolara za odbranu svog generala Gotovine.
Zato sam uporno pisao da se Softić treba zamijeniti, ali
Bakir Izetbegović nije mario za moje prijekore i vapaje.
Ali, ima još jedan tako problematičan slučaj na koji sam
ukazivao i na koji se B. Izetbegović oglušio. Radi se o Amiru Ahmiću, aktualnom
„bošnjačkom oficiru za vezu“ u Haagu. Ahmića su, kao i Softića, vjerovatno kao
bivšeg pripadnika AID-a, u Haag poslali tadašnji reis Mustafa Cerić, a na
preporuku Irfana Ljevakovića, nekadašnjeg visokog funkcionera u AID-u.
O kakvom se opasnom namazanderu radi, predočit ću javnosti
prvi put. Prešućivao sam ovu informaciju jer sam se htio kloniti političkih
idiotluka kakvih sam se naslušao i nagledao dok sam bio blizak toj bošnjačkoj
nacionalno-vjerskoj bulumenti koja je kreirala kadrovsku politiku.
Jednom mi je taj Ahmić donio „povjerljive“ informacije iz
AID-a. Tvrdio je kako se sprema hapšenje petorice bošnjačkih ratnih komandanata
među kojima je bio i Nezim Halilović Muderis. Ahmić se pozvao na Nedžada
Ugljena kojeg je okarakterizirao kao „ciuša“, što će reći da ga se sumnjičilo
da je kao agent AID-a radio i za CIA-u. Navodno je Ugljen i predlagao da se
spomenutoj petorici komandanata izdaju lažni pasoši kako bi pobjegli iz zemlje.
Predlagao je da Muderis pobjegne u Saudijsku Arabiju, na primjer. Sav problem
je bio u tome ko može dati dozvolu da se izdaju lažni pasoši. Prema Ahmiću to
niko drugi ne bi smio, htio, niti mogao uraditi osim Alije Izetbegovića. I moja
uloga je trebala biti baš u tome da taj i takav prijedlog iznesem Aliji u
„četiri oka“. Nije da mu nisam povjerovao, jer sam već koliko je sutra ranom
zorom otišao Muderisu u Konjic i upozorio ga na mogućnost hapšenja. Tim prije
jer sam takve informacije dobivao i od jednog pripadnika UNPROFOR-a koji je u
to vrijeme kontrolirao punktove na putovima prema Hercegovini.
Manje je bitno da li sam razgovarao sa Alijom na tu temu,
dovoljno je reći da se nisu izdali pasoši, niti su komandanti hapšeni. Ali
jeste bitno kako je tretiran Ugljen, koji će uskoro biti ubijen, i u šta su sve
„aidovci“ profila infantilnog Ahmića bili spremni uvaliti i Aliju, pa i mene!
Zar ovo nije dovoljno zoran primjer kakva nas bulumenta
SDA-ovih retardusa predstavlja u svijetu, koji opet, tako hedonistički žive na
račun šehida, poput Amira Ahmića?!
Softić rekao da će „Šef sve izgladiti“
Očito se Bakir Izetbegović u svojoj avanturi i oslanjao na
ovakve retarduse kad ih je pozvao da mu daju podršku na facebook grupama nakon
što je otkrivena njegova igra sa podnošenjem aplikacije za reviziju presude za
genocid u Haagu.
Odmah da kažem da Sakib Softić nije kriv iako će teško
dokazati svoju nevinost na sudu jer, kako je saopćeno, podnesena je krivična
prijava protiv njega. Ključna inkriminacija optužnice bi trebala biti lažno
predstavljanje, zbog čega je protuzakonito priskrbio sebi honorar u iznosu od
150 000 KM. Koliko znam od sudionika ekspertog tima koji je radio na prikupljanju
dokaza za podnošenje aplikacije za reviziju, Softić ih je upoznao sa pismom ICJ
iz maja 2016. po kojem mu prestaje status aganta pri ICJ u Haagu. Na dramatičan
upit sudionika sastanka šta, onda, on tu radi, Softić im je odgovorio da će to
njegov „Šef izgladiti“ i da se on treba ponašati kao da ima legitimaciju agenta.
Ovo je poenta zapleta drame zvane „aplikacija revizije
presude“! Ovdje leži dokaz da je Izetbegović svjesno i namjerno obmanuo
ekspertni tim pa i cijelu javnost. Pitanje je samo iz kojih interesa i ciljeva.
Sudeći prema svemu što „imamo na sonu“, uzimajući svakako i Izetbegovićeve
izjave, odgovore na ova pitanja treba tražiti u njegovom odnosu prema
Aleksandru Vučiću. Osobno sam od samog početka ukazivao na to da treba
Izetbegovića „držati na oku“ jer da mogao sav posao istrgovati sa Vučićem.
Vjerovatno je trgovina davno obavljena, a Vučić ovih dana dolazi u Sarajevo da u
to ime popije „slatku“ kahvu s njim. I što se tiče Izetbegovićevih ciljeva, bar
za sada, sve mu ide po planu i on stoga iskazuje svoju radost zbog susreta sa
Vučićem.
Međutim, čim popije „slatku“ kahvu s Vučićem i telva koja se
slegne u dnu džezve od te kahve bit će čemerno gorka za Bošnjake. Bit će to crni toz pun ksenofobije i mržnje prema
bezosjećajnim evropljanima koji su, kako ih vide Izetbegovićeve pristaše, bili
saučesnici u genocidu nad Bošnjacima. Eho takve ksenofobične retorike prema
Evropi ovih dana razliježe se Bosforom. Zar ovo ne bi mogao biti politički cilj
Bakira Izetbegovića da bi politički kurs zaokrenuo od Zapada prema Istoku, na
način kako je to uradio njegov politički uzor Erdogan?!
To što će ova promjena političkog kursa izazvati krizu
odnosa sa Hrvatima, Izetbegović kao i Vučić, mogu pravdati stavom da je predugo
„šačica Hrvata“ remetila političke odnose Srba i Bošnjaka. Potom, promjena
političkog kursa kojim bi se Bošnjaci još više približili Ankari i udaljili od
Bruxellesa, sigurno će izazvati nacionalne podjele unutar bošnjačkog korpusa. I
na to je, očito, Izetbegović spreman, jer vjeruje u svoju „vojsku“ koja mu se
odazvala i daje mu bezrezervnu podršku na društvenim mrežama, pa i hutbama! Taj
i takav Izetbegovićev populizam bi mogao definitivno potkopati temelje
demokratije na kojima je Bosna i Hercegovina do sada (op)stajala!
(TBT)
