KOLUMNA
Trumpovi nacionalistički savjetnici preferiraju odnose na
bilateralnoj razini s članicama EU i opiru se multilateralnim trgovinskim sporazumima
Piše: Janusz Bugajski, thebosnaitimes.ba
Optužbe koje je predsjednik Donald Trump uputio EU i njegova
podrška Brexitu iznervirale su mnoge europske lidere. Bijela kuća je odaslala
pomiješane poruke oko EU koja, bez obzira na svoje mane, ostaje vitalnom za
očuvanje mira u Europi i smanjenje potrebe za američkom intervencijom.
Sam Trump prima dvije kontradiktorne političke platforme oko
EU: jednu od američkih desnih nacionalista, a drugu od centrista
internacionalista u Republikanskoj stranci i svom kabinetu. Nažalost, čini se
da njegovi javni istupi o EU odražavaju poglede posljednje osobe s kojom je
razgovarao, a ne konzistentnu politiku. Kad je riječ o nacionalistima, vodeća
je snaga iza Trumpova antagonizma prema EU savjetnik Stephen Bannon. Protivno
svim povijesnim dokazima, Bannon tvrdi da snažne nacionalističke vlade
osiguraju dobre susjede. Također potiče Trumpa da ohrabri
populističko-nacionalističke i euroskeptične pokrete u EU mimo lidera izabranih
vlada. Trump je doveo u pitanje smisao i učinkovitost EU te javno zaključio da
favorizira njezin raspad. Tvrdio je također da je Unija sredstvo za njemačku
kontrolu, dok je u stvarnosti EU kreirana kako bi obuzdala njemačku moć.
Trumpovi nacionalistički savjetnici preferiraju odnose na bilateralnoj razini s
članicama EU i opiru se multilateralnim trgovinskim sporazumima. Među
internacionalistima ključni su igrači ministar obrane James Mattis i
potpredsjednik Michael Pence. Državni tajnik Rex Tillerson također je izrazio
podršku postojećim savezima i EU. Svaki od njih je posjetio Bruxelles kako bi
potvrdio podršku Washingtona Uniji, a čak jei Trump bio nagovoren da izjavi
kako “u potpunosti podržava” EU.
Internacionalisti tvrde kako postoje dobre i loše strane
članstva u EU. Kad je riječ o lošim stranama, Unija je politički razvodnjena i
nije se razvila u konfederaciju s vjerodostojnom sigurnosnom strukturom. Često
se vidi kako Bruxelles nameće nepopularne mjere na razini kontinenta državama
koje se muče s vlastitim suverenitetom. Schengenski sustav također se našao na
udaru zbog masovnog priljeva izbjeglica s Bliskog istoka. No, Unija je polučila
i brojne pozitivne rezultate. Konsolidirala je mir u zapadnoj Europi nakon
Drugoga svjetskog rata, prigrlila većinu bivših komunističkih zemalja i osigurala
sredstva u gradnji slobodnog tržišta, demokratskog sustava i vladavine prava
diljem Europe. Jednako je vitalno poticanje svih balkanskih država da izvrše
svoje reformske programe i smanje svoje sporove.
Unija je također važna za Ameriku jer predstavlja najvažnije
svjetsko tržište za američke kompanije i veliku bazu za američke operacije.
Transatlantska ekonomija procjenjuje se na 5,5 bilijuna dolara i stvara 15
milijuna radnih mjesta, pola od njih za američke građane. EU je najveći
trgovinski partner Amerike i njezin najveći izvor stranih ulaganja. Unija
osigurava jedinstvenu platformu koja omogućava američkim kompanijama da se
suočavaju s jedinstvenim financijskim i ekonomskim regulatorom, a ne s 28
odvojenih regulatornih državnih tijela. Europski izvori se boje da će, unatoč
tim koristima, Trumpova administracija nametnuti protekcionističke tarife na
dobra iz EU kao dio svoga nacionalističkog programa, vjerujući da će to
“vratiti poslove u Ameriku”.
EU ima izuzetno pozitivan utjecaj na NATO jer je vjerojatnije
da će zemlje koje imaju zajednički ekonomski i politički cilj braniti jedna
drugu tijekom krize. Smanjenje predanosti EU moglo bi značiti reduciranje
predanosti zajedničkoj sigurnosti i još rascjepkanije odnose sa SAD-om.
Primjerice, kako London više nema glas u pitanjima EU, tako bi mogao postati
sve manje predan europskoj obrani i sve manje važan za Washington.
Transatlantska veza bila je kamen temeljac američke vanjske politike od Drugoga
svjetskog rata. Svi američki predsjednici podržavali su politički i ekonomski
ujedinjenu Europu, vezanu za SAD vrijednostima, trgovinom i sigurnošću.
Također se sama Europska unija može smatrati povijesnim
uspjehom američke politike jer je pomogla da se osigura mir i blagostanje te
dokinu izgledi za novi veliki rat. Povlačenje američke podrške u trenutku kad
EU doživljava institucionalnu krizu i rastuće populističke zahtjeve moglo bi
oslabiti europsku sigurnost te ići naruku ambicijama Rusije da podijeli
kontinent. Stari kontinent bez EU mogao bi se vratiti nacionalnim sporovima,
potkopati NATO i možda zahtijevati novu američku vojnu intervenciju. EU ne bi
trebao reagirati na Trumpove povremene izjave odbacivanjem SAD-a ili poticanjem
neke odvojene obrambene strukture. Takvi bi koraci vjerojatnije uništili NATO nego
bilo koja politika koju trenutačno vodi Bijela kuća. Trump je već rekao da će
razmotriti američki doprinos NATO-u ako Europa nastavi izgradnju vlastite vojne
strukture. Dolazeća godina mogla bi donijeti paradoks: ako Trump nastavi
napadati EU, mogao bi nesvjesno ojačati Uniju. Populistički val mogao bi se
povući iz javnosti ako je preblizak Trumpu.
Američki predsjednik nije popularna osoba među većinom
stanovnika Europske unije i političke pogreške na početku mandata pridonose
zabrinutosti birača kad je riječ o podršci populistima s velikim obećanjima, a
malim učincima.
(TBT, WASHINGTON MAIL)
