KOLUMNA
Pogled Moskve na Trumpa skrenuo je od euforije prema
strepnji otkako je ušao u Bijelu kuću. Putinovi dužnosnici sve ga češće
uspoređuju s predsjednikom Ronaldom Reaganom, tvrdeći da želi superiornost nad
Rusijom
Piše: Janusz Bugajski, thebosniatimes.ba
Tokom izborne kampanje kandidat Donald Trump bio je na udaru
jer je sugerirao da je NATO suvišan i implicirao da bi SAD mogao povući svoje snage
iz Europe. U velikom obratu predsjednik Trump već je poduzeo mjere kako bi
ojačao NATO i signifikantno povećao sigurnost Zapada. Trumpove izjave o NATO-u
činile su se kontradiktorne i mogle su zavesti i Europljane i Ruse da pomisle
kako bi Bijela kuća mogla razbucati Savez i prekinuti opredijeljenost SAD-a za
obranu Europe. Kad se pogleda unatrag, postaje jasno da je Trumpova oštra
kritika NATO-a bila usmjerena prema refokusiranju pozornosti na misije i
kapacitete Saveza.
Dva ključna faktora mogu pomoći Trumpu da obnovi Savez:
njegova upozorenja o budućnosti NATO-a i njegov odabir snažnoga sigurnosnog
tima. Trumpovo nezadovoljstvo bilo je usmjereno prema evropskim vladama koje
nikako nisu uspijevale alocirati dva posto BDP-a za svoju nacionalnu obranu,
unatoč javnim zahtjevima NATO-a. Trump je zaprijetio da će uskratiti američku
podršku ako se taj cilj ne ostvari, tvrdeći da američki porezni obveznici ne bi
trebali biti primarno odgovorni za obranu bogate Europe. Iako je nekoliko
bivših američkih lidera izrazilo svoju frustraciju neadekvatnom potrošnjom
Europe za obranu, čini se da su prijetnje učinkovitije od molbi. Trumpove
riječi već imaju učinak na nekoliko glavnih gradova koji obećavaju da će
povećati svoju potrošnju sljedećih godina i poboljšati svoje borbene
sposobnosti. Trumpova opredijeljenost za jačanje NATO-a još je vidljivija u
izboru njegova sigurnosnog tima.
Ministar obrane James Mattis nepokolebljiv je zagovornik
Saveza koji smatra nužnim za obranu američkih nacionalnih interesa. On je na sigurnosnoj
konferenciji u Münchenu nedvosmisleno potvrdio da je veza između SAD-a i NATO-a
kritična sastavnica regionalne i globalne sigurnosti. Njegov posjet Bruxellesu
tijekom sastanka ministara obrane NATO-a u veljači bio je važna prigoda da
učvrsti opredijeljenost SAD-a, ali i potakne unutarnju reformu NATO-a kako bi
se mogao nositi sa suvremenim prijetnjama. Mattis i Pentagon shvaćaju da ruska
prijetnja Europi raste i da NATO također treba biti učinkovitiji u borbi protiv
terorističkih skupina na Srednjem istoku i drugdje.
Potpredsjednik Mike Pence dodatno je ojačao Mattisovu
pronatovsku poziciju tijekom nedavnog posjeta Europi. Štoviše, zamjena
proruskog savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna generalom H. R.
McMasterom demonstrira da bi tradicionalniji atlanticizam mogao prevladati u
Washingtonu. McMaster, kao i Mattis, nema iluzija kad je riječ o Rusiji i
suprotstavit će se ciljevima Kremlja za rastakanje NATO-a i smanjenje američkog
utjecaja u Europi. Tijekom administracije Georgea W. Busha saveznici u NATO-u
bili su usredotočeni na ekspedicijske ratove u Afganistanu i Iraku. U vrijeme
Baracka Obame NATO je bio zanemaren i europska je obrana umanjivana sve do
ruskog napada na Ukrajinu početkom 2014. godine te rastućeg straha među zemljama
na prvoj liniji bojišnice NATO-a zbog moskovskih revizionističkih ambicija.
Tijekom Trumpove administracije postoji mogućnost da se NATO modernizira i
ojača predanošću za povećanje broja saveznika. Trumpova sigurnosna politika bit
će u velikoj mjeri definirana njegovim odnosom prema IS-u, Bliskom istoku i
ruskoj drskosti.
U svakoj od tih arena NATO ima ulogu i prije nego što počne
bilo kakva rasprava ili se sklope ugovori s Moskvom. Štoviše, Trump bi trebao
izvući zaključke iz Obaminih naivnih očekivanja o “resetiranju” s
Kremljem. Kao što je Mattis izjavio na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu, SAD
i NATO moraju pregovarati s Rusijom s pozicije moći. Trump bi trebao učiti iz
Obaminih pogrešaka i prigrliti američku vodeću ulogu u Europi što ranije u svom
mandatu. To bi trebalo uključiti i prerazmještaj američkih snaga. Od kraja
Drugoga svjetskog rata njemačka je vlada prihvaćala američku obranu zemlje
zdravo za gotovo. Ubrzano se približava vrijeme da se neke od većih NATO-ovih
instalacija prebace iz Njemačke u nove članice kako bi se učinkovitije štitio
istočni bok Saveza i odvraćala agresija Kremlja. To bi također uključivalo
repozicioniranje većega dijela od 60.000 američkih vojnika, trenutačno
smještenih u Zapadnoj Europi, u Poljsku i baltičke zemlje.
Pogled Moskve na Trumpa skrenuo je od euforije prema
strepnji otkako je ušao u Bijelu kuću. Putinovi dužnosnici sve ga češće
uspoređuju s predsjednikom Ronaldom Reaganom, tvrdeći da želi superiornost nad
Rusijom i podriva moskovske zahtjeve za globalno pozicioniranje. Primjerice,
tvrde kako Trumpov stav da američki nuklearni arsenal mora biti “na
svjetskom vrhu” predstavlja rizik za pokretanje nove utrke u naoružanju
između Washingtona i Moskve. Trump je izjavio da će preokrenuti smanjenje američkoga
nuklearnog naoružanja i prekinuti sporazume s Rusijom jer su “loši
poslovi” za Washington. Kad je riječ o NATO-u, umjesto rastakanja Saveza,
čemu se Moskva nadala, Trump je, čini se, čvrsto odlučio nanovo obnoviti i
modernizirati NATO, značajno povećati američku potrošnju za obranu i još
tješnje surađivati s europskim saveznicima koji su predani američkim ciljevima.
Dok je Reaganova vojna politika pridonijela raspadu Sovjetskog Saveza,
ultimativni je strah Moskve da bi Trumpovo planirano vojno jačanje moglo pridonijeti
rastakanju Ruske Federacije.
(TBT, Washington Mail)
