KOLUMNA
Kao što Milorad Dodik nije smio proglasiti rezultate
referenduma u RS-u zvaničnim, na način da ih je zaboravio objaviti u Službenom glasniku RS, tako je i
Bakir Izetbegović zahtjev za reviziju presude poslao po agentu, moleći Boga da
bude odbijen zbog „proceduralnih propusta“!
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Hapšenjem generalnog
sekretara SDA Amira Zukića zbog korupcije i mita može se konstatirati da je
„lubenica čepirana“! To znači da SDA više ne može štititi svoje kadrove od
sudskih progona, što će unijeti veliku paranoju koja bi se mogla loše odraziti,
s jedne strana na ionako loše međuljudske odnose unutar stranke i, s druge
strane, na povjerenje prema samom predsjedniku Bakiru Izetbegoviću. Mediji već
licitiraju sa „listom za čekanje“ nekih
rukovodećih kadrova koji bi mogli završiti tamo gdje se nalazi Zukić.
Nisu gledali u kalendar
Na ovaj problem sam ukazivao 2014. godine poručujući, više
međunarodnim zvaničnicima, da ne podržavaju opciju formiranja vlasti koju bi
predvodila koalicija na čelu sa SDA. Činilo mi se da su hipoteke koje SDA, kao
i personalni utezi koje o „vratu“ nosi njen lider Izetbegović, suviše teški da
bi jedna tako dezideologizirana i dezorijentirana stranka, koja je te izbore dobila na prilično jeftinom
populizmu, mogla izdržati takav teret i obnašati efektno vlast na svim
razinama. Stoga sam preporučivao da SDA ode malo „na klupu“ da odmori i da se
eventulano pokuša reformirati i očistiti, tim prije jer su njene partnerice SDS
i HDZ presjedile jedan ili dva mandata na klupi, a da vlast formiraju SDP, SBB
i DF i ostali… Međutim, očito da kreatori, bolje reći mentori, be-ha lidera iz
međunarodnih krugova nisu imali dobar kalendar na stolu i nisu predvidjeli, na
primjer, da će u ovom mandatu pred Izetbegovićem biti vrijeme donošenja odluke
o podnošenju aplikacije na reviziju presude po pitanju tužbe BiH prema Srbiji.
Pored toga, oni su toliko bili opsjednuti sopstvenom greškom
koju su počinili kad su nekad podržali Milorada Dodika da dođe na vlast, da su
učinili nekoliko iracionalnih poteza samo da bi ga tad spriječili da uđe na
vlast na državnom nivou.
Sankcije kojima je kažnjena secesionistička politika
Milorada Dodika, koliko god bile opravdane, suviše su kasno došle i stoga ni
neće polučiti željene rezultate u smislu da ga se toliko oslabi da bi lideri
Saveza za promjene preuzeli vlast u RS-u.
Ne treba zamjerati takvim greškama. Jer, da budem cinik, ako im se mogao potkrasti Donald Trump, čija
je pobjeda na predsjedničkim izborima ocijenjena kao „svjetski politički zajeb“,
zašto se ne bi mogla potkrasti greška da podrže Dodika, pa i Izetbegovića što
jeste najveći „bosanski politički zajeb“. Zato su njih dvojica danas označeni
kao tvorci najveće političke krize od kada je potpisan mirovni sporazum za BiH
u Daytonu. Prvi je, naravno, započeo Dodik, odlučivši se sprovesti nekakav
javni referendum o nečemu, što su svi oni (Srbi) koji su glasali „za“, već
zaboravili za šta su glasali. Zato se već sad može reći da je Dodik namjerno
napravio proceduralni propust te da rezultate tog referenduma nije objavio u Službenom
glasniku RS-a, jer bi dao osnov Ustavnom sudu BiH da ga proglasi ništavnim.
Konac djelo krasi
Sad je sasvim bjelodano da je cilj referenduma bio puka
manipulacija masama, a potom osveta međunarodnim zvaničnicima koji su se
distancirali od Dodika.
Očito
je tad Bakir Izetbegović vjerovao da međunarodna zajednica neće dozvoliti
Dodiku da sprovede referendum po osnovu njegove aplikacije Ustavnom sudu kojom
se Dan RS-a 9. januar proglašava neustavnim, odnosno nevažećim. A, pošto se to ipak desilo, na zaprepaštenje samog Izetbegovića
koliko i svih Bošnjaka, naravno da se Izetbegović osjećao poraženim,
posramljenim, i , iznad svega, izdanim.
Vjerovatno je tad Izetbegović „u sebi prelomio“ da će
učiniti sve što je u njegovoj moći da se obnovi postupak revizije na presudu i
krenuo je, kako u lobiranje, tako i u prikupljanje materijalnih sredstava, kako
novca tako i dokaza, kako bi se ispunili svi pravno-tehnički uvjeti za podnošenje
zahtjeva za istu. I u tome je vidio višestruku šansu da Dodiku, sportskim
riječnikom rečeno, „složi bananu“.
Najmanje tri opcije su se otvorile Izetbegoviću za nadoknadu
štete koju su on, pa i sami Bošnjaci, pretrpjeli zbog Dodikovog referenduma.
Prvu šansu je Izetbegović vidio da povrati kredibilitet i mobilizira Bošnjake
kako bi se odbranio od salvi napada kako od protivnika tako i od saveznika.
Drugu šansu je vidio u trgovanju revizijom presude sa Aleksandrom Vučićem od
kojeg bi po cijeni odustajanja od revizije presude, tražio uklanjanje Dodika.
Iako ovdje na prvi pogled ima nelogičnosti, jer je zahtjev za reviziju već
proslijeđen u Haag, s obzirom na proceduralne zavrzlame koje iziskuje ovakav
jedan postupak, to još ništa nije bilo gotovo. Takve sumnje su već mnogo puta
iskazane prema Izetbegoviću, odnosno njegovom agentu Sakibu Softiću.
Treća šansa je nagodba tokom postupka, odnosno razmatranja
zahtjeva za reviziju. Ta nagodba je trebala rezultirati nekakvim dogovorom
lidera da se sustegnu od svih akata koji bi vodili disoluciji i konfliktima te
obavezom očuvanja teško stečenog mira u regionu. Tako da bi ovakvi akti poput
revizije presude ostali na standbayu do daljnjeg – dok se ne stabiliziraju
prilike na Balkanu.
Samo pismo koje je Međunarodni sud iz Haaga poslao članovima
Predsjedništva BiH da se očituju o zahtjevu za reviziju presude sigurno je iznenadilo,
vjerovatno i šokiralo, Izetbegovića koji se suzdržao na vanrednoj sjednici
Predsjedništva koju je bio sazvao Ivanić. Ivanić će sigurno likovati u medijima
smatrajući da je matirao Izetbegovića, ali bi najviše iz ove situacije mogao profitirati
Dragan Čović. Nakon eventualnog debakla kakav se nazire sa zahtjevom revizije
presude po osnovu tužbe prema Srbiji, nikad niko od bošnjačkih lidera neće se
smjeti usuditi poduzeti nešto slično protiv Hrvatske.
Tako da će se konačni epilog Izetbegovićeve odluke da
podnese zahtjev za reviziju iščitavati na sljedeći način: Kao što Dodik nije
smio proglasiti rezultate referenduma u RS-u zvaničnim, na način da ih je „zaboravio“ objaviti u Službenom glasniku, tako je i
Bakir Izetbegović zahtjev za reviziju presude poslao po agentu, moleći Boga da
bude odbijen zbog „proceduralnih propusta“!
Da je Izetbegović imao drugačiji nijet/namjeru kad je donio
odluku o reviziji presude, podnio bi ostavku istog dana kad je Sakib Softić
predao zahtjev za reviziju. Tako ga pismo iz Haaga ne bi zateklo na adresi i
bilo bi vraćeno pošiljaocu.
Ovako će se morati izjasniti i najvjerovatnije biti
preglasan od Čovića i Ivanića što može osporiti legitimitet zahtjeva za
reviziju presude.
Za očekivati je da će Međunarodni sud pravde, nakon što primi
odgovor na svoje pismo od članova Predsjedništva BiH, odugovlačiti sa
izjašnjavanjem o zahtjevu tek toliko da se smiri kriza vlasti. Ali, to je sfera
prizemnim političkih kalkulacija i interesa o kojoj mi se gadi pisati. Nažalost,
za sada je pravda za žrtve genocida u Bosni i Hercegovini zapečaćena u jednom
poštanskom sandučetu!
(TBT)
