KOLUMNA
Geertu Wildersu mnogi proriču pobjedu na parlamentarnim
izborima u Holandiji 15. marta. Njegova Partija slobode (PVV) zaista vodi u
anketama, čemu su doprinijeli i „Trumpov efekat“ i sudski procesi vođeni protiv
Wildersa
Piše: Tjitske Akkerman, thebosniatimes.ba
Geertu Wildersu mnogi proriču pobjedu na parlamentarnim
izborima u Holandiji 15. marta. Njegova Partija slobode (PVV) zaista vodi u anketama,
čemu su doprinijeli i „Trumpov efekat“ i sudski procesi vođeni protiv Wildersa.
Mnogi evropski lideri radikalno desnih populističkih partija su pobjedu Donalda
Trumpa dočekali kao najavu sopstvenih pobjeda na ovogodišnjim izborima u
Holandiji, Francuskoj i Njemačkoj. Od svih njih prvi na birališta izlazi Geert
Wilders, s nadom da je tiha većina povjerovala u njegove populističke poruke.
Njegov narativ je pojačan euforijom koju u vezi sa njegovim programom šire neki
holandski mediji.
PVV je u blagoj prednosti u odnosu na
konzervativno-liberalnu Narodnu partiju za slobodu i demokratiju (VVD). Iako je
malo vjerovatno da je porast podrške PVV-u isključiva posljedica rezultata
američkih izbora, mediji na tome uporno insistiraju. Ali Trumpova pobjeda jeste
uticala na holandske medije na jedan drugi način. Prevladalo je uvjerenje da
treba izaći u susret nezadovoljnim glasačima, po ugledu na američke medije koji
su ublažili svoj odnos prema Trumpovim pristalicama. Direktor javnog servisa
NPO nedavno je rekao da visoko obrazovani, kosmopolitski muškarci i žene
dominiraju u debatnim emisijama, dok su tzv. obični ljudi zapostavljeni. Ovo
samokažnjavanje medija kao oruđa elita je prvi put primijećeno u vrijeme
iznenadnog uspjeha desničarske liste Pim Fortuyn (LPF) na izborima 2002. Ako je
ovo jedina lekcija koju su naši mediji u stanju da nauče, onda će PVV, partija
koja tvrdi da predstavlja tzv. obične ljude, sigurno pobijediti.
Wilders je 9. decembra prošle godine na sudu proglašen
krivim za izjavu datu marta 2014. kada je svoju publiku upitao da li žele
„mnogo manje Marokanaca“. Suđenje se privodilo kraju tokom već započete
predizborne kampanje i Wilders je to vješto iskoristio. Njegova popularnost je
porasla poslije njegove javne odbrane na suđenju 23. novembra. I suđenje 2011.
je dovelo do porasta podrške njegovoj partiji. Pobjeda Donalda Trumpa koji je
meksičke građane nazvao „silovateljima i kriminalcima“, ojačala je imidž
Wildersa kao žrtve zavjere elita da ga ućutkaju.
On dominira i drugim aspektima ove predizborne kampanje. Ove
izbore on svodi na trku između samo dva kandidata, njega i aktuelnog premijera
Marka Ruttea, lidera VVD-a. S tim se izgleda slažu i mediji. Holandski javni
servis NPO je već zakazao debatu između Wildersa i Ruttea, iako je do sada
važilo pravilo da u TV debatama učestvuju predstavnici najmanje četiri partije.
Insistiranje na odlučivanju između samo dvije partije ide u prilog PVV-u i
VVD-u, jer se time ohrabruje strateško glasanje na štetu drugih partija.
Ali to neće ići glatko. Veliki Wildersov problem je njegova
politička izolacija. Premijersko mjesto na holandskoj fragmentiranoj političkoj
sceni u velikoj mjeri zavisi od sposobnosti formiranja velikih koalicija, pri
čemu većina u Senatu, gornjem domu parlamenta, zahtijeva kombinaciju više od
tri partije. Ali Wilders svjesno igra na ulogu autsajdera. Kada je 2010. PVV
podržala prvu vladu Marka Ruttea, on je učinio velike programske ustupke. Ali
otkad je 2012. izašao iz vlade, umjesto saradnje izabrao je izolaciju.
Njegov izborni program za 2017. dodatno ga udaljava od
etabliranih partija i sadrži prijedloge u suprotnosti sa međunardnim pravom i
holandskim ustavom. PVV želi da ukine pravo na azil, obećava zatvaranje granica
za imigrante iz muslimanskih zemalja, zatvaranje džamija i zabranu islamskih
škola. Wilders tvrdi da će ga druge partije podržati čim osvoji većinu, ali za
sada samo VVD ostavlja otvorenom mogućnost koalicije sa PVV-om.
Politika izolacije je velika prepreka Wildersovom dolasku na
vlast. Obrti su mogući, što pokazuje i Trumpova pobjeda, ali PVV je dobro
poznata partija koja je već iskusila ograničenja svog programa. Na vrhuncu izbjegličke
krize na prelazu 2015. u 2016. PVV je dostigla najveću popularnost u svojoj historiji.
Ankete joj sada predviđaju osvajanje 35 od 150 mjesta u parlamentu. Čak i ako uspije
da do izbora poveća podršku, ostaće daleko ispod većine od 76 mjesta. Bilo bi
veliko iznenađenje da političar bez koalicionog potencijala pobijedi na
izborima u holandskom usitnjenom višestranačkom sistemu.
/Autorka je profesorka političkih nauka na Univerzitetu u
Amsterdamu/
(TBT; LSE, Social
Europe)
